DUHOVNO NAORUŽANJE

19114046_10155480500084345_3668197956507779481_n

Neki dan sam za vrijeme jutarnjeg čitanja Biblije sa svojom djecom čitala Efežanima 6.

Pomislih, kako prikladno – pitanje poslušnosti djece njihovim roditeljima… baš na početku ljetnih praznika. 😉 I tako, dok smo čitali kroz poglavlje, nakon teme poslušnosti, autoriteta i vladanja, došli smo i do teme duhovnog jačanja i duhovnog ratovanja.

I nastupio je trenutak otkrivenja za mene – pa to je povezano! Prvo ispravan stav prema autoritetima, poslušnost, a onda je moguće i duhovno se boriti, uzimajući na sebe duhovno naoružanje i opremu.

Nikada prije nisam to vidjela u kontekstu, iako je Gospodin već neko vrijeme radio na mom srcu po pitanju zdravog autoriteta i poslušnosti. I tako sam Mu zahvalna za sve ono što radi i otkriva!

Dakle, da bismo se mogli duhovno boriti (a moramo jer smo svakodnevno u duhovnom ratu, priznali to sebi ili ne), osnovno je biti u ispravnom stavu prema autoritetu… imati zdravu poslušnost prema onima koji su nam dani kao autoritet i imati zdravo vladanje nad onima kojima smo mi dani kao autoritet. Tek kada je sto sve na svom mjestu, možemo uzeti i duhovno naoružanje … i krenuti u boj!

Kroz protekli tjedan, ulazila sam dublje i u svaki dio naoružanja pa ovdje sada dajem sažetak toga:

POJAS ISTINE

Pozvani smo u našem svakodnevnom duhovnom naoružanju nositi POJAS ISTINE. Kao što je vojni pojas podupirao i davao snagu vojniku za ostatak opreme, tako i mi moramo najprije biti obavijeni istinom. Ali ne bilo kakvom istinom. Samo istina Božje riječi daje nam temelj za svakodnevnu duhovnu borbu.

Gospodine, pomozi nam da ostanemo u Tvojoj istini i da nas Tvoja istina oslobodi. Ne daj da budemo zavedeni bilo kakvom laži neprijatelja. Neka Tvoja istina rasvijetli u nama sve ono što je skriveno.

„Onda je Isus rekao Židovima koji su mu povjerovali: “Ako ostanete u mojoj riječi, doista ste moji učenici; i upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi.”‭‭(Ivan 8:31-32)

„Razoružao je poglavarstva i vlasti i javno ih izložio, pošto je u tome trijumfirao nad njima. ‭‭(Kološanima 2:15)

Kako postajemo Isusovi učenici? Što nas oslobađa?

Što je Isus učinio sa zlom?

Ephesians 6-14 The Belt Of Truth And Breastplate Of Righteousness beige

OKLOP PRAVEDNOSTI

Metalni oklop prekrivao je trup rimskog vojnika i čuvao ga od smrtonosne rane srca. Isusova savršena pravednost je ono što pokriva naša srca, i to je ono što Bog vidi kada gleda u nas. Ali ipak… na nama je da se obučemo u pravednost, kao što rimski vojnici oblače nepropusne prsluke. To znači da moramo odabrati živjeti na Božji način. Ne možemo biti zaštićeni ako namjerno odlučujemo hodati izvan Božje volje i Njegovih načina.

Naša odluka mora biti svakoga dana živjeti jedan pravedan život – ne u svojoj snazi nego osnaženi Duhom Svetim. Moramo priznati da ovisimo o Bogu i živjeti ovaj život za Njega. 

Iako smo nova stvorenja, moramo odlučiti tako i živjeti.

Naš oklop pravednosti je Isusova pravednost u nama. Ona štiti naša srca od smrtonosnih rana i osigurava da nas neprijatelj ne može uništiti zbog grijeha.

Gospodine, pomozi mi staviti oklop pravednosti koji me štiti od neprijateljskih napada. Znam da je Tvoja pravednost u meni ono što me štiti, ali također znam da ne smijem zanemariti stavljati Tvoju pravednost na sebe, poput nepropusnog prsluka, čineći ono što je pravednost u Tvojim očima. Otkrij mi stavove, navike, mislis srca koje nisu Tebi ugodne. Tako da se mogu pokajati i odreći toga svega što Tebe ne proslavlja i zaogrnuti se Tvojom pravednošću.

Prema Rimljanima 6:13, kako se mi predstavljamo pred Bogom?

Prema Rimljanima 14:17, kako živimo u Kraljevstvu Božjem?

Prema Izaiji 61:10, za što trebamo slaviti Boga?

Nikon-1-V3-sample-photo

OBUJTE OBUĆU SPREMNOSTI ZA EVANĐELJE MIRA

Imati MIR S BOGOM I MIR U BOGU je čvrst temelj na kojem možemo ostati stajati. Riječ “spremnost” znači da je evanđelje mira već postignuto. To je već pripremljeno za nas. Moramo samo hodati u tome. Bog ima mir za nas koji je iznad našeg razumijevanja.
Neprijatelj stalno želi ukrasti naš mir i držati nas u stanju rastrzanosti, anksioznosti, straha i nervoze.

Gospodine, hvala Ti što možemo imati mir koji nadilazi svako razumijevanje zbog toga što si Ti učinio na križu. Pomozi nam stajati čvrsto, s nogama zaštićenim radosnom vijesti da si Ti već unaprijed sve pripremio i osigurao.
Zato što imamo mir s Tobom i u Tebi, mi možemo ne samo stajati čvrsto nego i hodati naprijed, pobjeđujući neprijatelja i vraćajući nazad ono što nam je on ukrao.

Prema Filipljanima 4:7, što mir Božji čini za nas?
Prema Kološanima 3:15, što mi trebamo raditi i zašto?

“I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.” (Filipljanima 4:7)
“I mir Božji neka upravlja srcima vašim, mir na koji ste i pozvani u jednome tijelu. I budite zahvalni!” (Kološanima 3:15)

tumblr_muvfakgIrs1rhhdg5o1_500

 

ŠTIT VJERE

Neprijatelj stalno baca goruće strijele na nas, tako da nam srca ispuni strahom, tjeskobom, nezadovoljstvom, nesigurnošću, nedostatnošću, raznim obeshrabrenjima… Zato nam je neophodan štit vjere da se obranimo!
Božja riječ kaže da naša vjera u Gospoda i Njegovu vjernost nama postaje naš ŠTIT!
“Ne boj se, Abrame, ja sam tvoj štit! Nagrada tvoja bit će vrlo velika!” (Postanak 15:1)
“Jer Gospod, Bog, sunce je i štit, Gospod daje milost i slavu. Ne uskraćuje dobra onima koji hode čestito.” (Ps 84:11)

Gospodine, hvala Ti što si mi dao vjeru i što moja vjera u Tvoju riječ raste. Nemam vjeru u svoju “vjeru”, kao da bih bilo što sama postigla, nego imam vjeru u Tebe i Tvoju vjernost meni, a to je ŠTIT protiv svih neprijateljskih napada.

mood-girl-girl-a-woman-sports-bike-nature-rye-wheat-sunset-sun-sky-clouds-sea-river-water-reflection-background-widescreen-full-

 

KACIGA SPASENJA

Kaciga štiti vojnikovu glavu. Naša duhovna glava također treba kacigu. Naš um je konstantno napadan od neprijatelja. Neprijatelj bombardira naš um lažima – želi da mislimo kako smo bezvrijedni, loši, slabi, odbačeni, neprihvatljivi, beznadni, nevoljeni… A ako to ne može, onda nas kuša da odemo u drugu krajnost i postanemo ponosni. U svakom slučaju, griješimo.
Bog nas ljubi, ali često mi sami sebe gledamo kao nevoljene. Bog nas gleda kao izabrane i prihvaćene, ali mi sami sebe gledamo kao odbačene. Bog nas gleda iz perspektive onoga za što nas je stvorio, ali mi sami sebe gledamo iz perspektive naših ograničenja.
Upravo KACIGA SPASENJA daje nam novu perspektivu na nas same, koja je u skladu s Očevim pogledom na nas.
Mi smo usvojeni sinovi i kćeri svemogućeg Boga, Stvoritelja i Kralja čitavog svemira. To znači da smo kraljevskog podrijetla.
Isus je žrtvovao svoj život za nas da nosimo kacigu spasenja, koja je poput kraljevske krune na našim glavama. Kacigu spasenja stavljamo onog trenutka kada prihvatimo Isusa za svog Spasitelja, ali moramo se i dalje svaki dan podsjećati za što i od koga nas je Isus spasio – i tko smo mi u Njemu.
Prihvaćanje Isusa daje nam toliko puno! Puno više nego što uopće možemo shvatiti onog trenutka kad smo Ga prihvatili.

Gospodine, pomozi mi staviti KACIGU SPASENJA svaki dan, da se zaštitim od svih laži neprijatelja. Pomozi mi da se sjećam samo onoga što Ti govoriš o meni, a ne onoga što neprijatelj želi da vjerujem o sebi. Hvala Ti što me kaciga spasenja čuva u duhovnim bitkama. Tvoje spasenje daje mi sve što mi je potrebno da bih živjela!

heart_head

MAČ DUHA = RIJEČ BOŽJA

Sotona je pokušao uništiti Isusa preko kralja Heroda čim se rodio, ali i opet nakon 30 godina u pustinji dok je Isus bio pred početkom službe. Isusovo oružje protiv njega bila je Riječ Božja – mač Duha!
Niijedna duhovna bitka ne može biti dobivena bez našeg najvećeg oružja – bez Riječi Božje.
Riječ Božja nadahnuta je Svetim Duhom. Od Boga je nadahnuta. Svaki biblijski pisac bio je vođen Duhom Svetim dok je pisao ono što je Bog želio.
Božja riječ je poput dvosjeklog mača u našim rukama. To znači da je obrambeno, kao i napadačko oružje – a mi trebamo oboje.

Gospodine, pomozi mi uzeti mač Duha svaki dan. Osposobi me da molim ono što Ti želiš, i ustrajno koliko Ti želiš.

Pročitaj Hebrejima 4:12 – kako je tu opisana Božja riječ?
Prema 2 Timoteju 3:16-17, zašto moramo imati Riječ Božju u našem umu, srcu i sjećanju?

prenos

 

Završavamo kratku seriju o DUHOVNOM NAORUŽANJU.
“Svakovrsnom molitvom i prošnjom u svako doba molite u Duhu. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete… “(Efežanima 6:18)
Gospodin želi da budemo ustrajni u svojoj molitvi. To nije slučajni tip molitve “baci i vidi hoće li se uhvatiti”. To je stalno moljenje svakovrsnih molitvi i traženja u Duhu, sve vođeno Duhom Svetim.
Moliti UVIJEK znači moliti kroz neke stvari i ne odustajati. To znači biti oprezan i stalno u očekivanju da se vidi proboj.
Važno je moliti u skladu s Božjom voljom.
Način kako to činimo je moliti s Božjom riječi u srcu i molitvama. I to znači moliti pod vodstvom Duha Svetog.
Kada imamo uživanje u Njemu i osluškujemo Duha Svetog da nas vodi, događaju se velike stvari.

“Noć poodmače, a dan se približi. Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetla.” (Rimljanima 13:12)

8_sh_18480850

 

potpis

 

Neizreciva radost u Gospodnjoj prisutnosti (2 Samuelova 6-7)

girls-984154_1920

Promatrajući ovaj tjedan Davidove bitke, i političke i osobne, možemo vidjeti kako je u svemu Gospodinova vjernost bila velika.

David je čovjek po Božjem srcu. Gospodin ga je izabrao i pomazao. Ima s njim velike planove. I David to sve zna. No ipak, neke lekcije mora proći.

Vidjeli smo kako mu je teško sjela lekcija s Uzom. Nakon jedne velike političke pobjede, koju mu je darovao Gospodin (pobjeda nad Filistejcima), on ima želju prenijeti Kovčeg Gospodnji u Davidov grad. Međutim, možda zbog sveg tog zanosa i uzbuđenja, on kao da zaboravlja na upute kako se prenosi Kovčeg Gospodnji. Ne pridržavajući se upute da se Kovčeg ne smije dodirivati rukama, Uza ga dotiče kako bi spriječio pad zbog treskanja tijekom nošenja. Bila je to smrtonosna pogreška za njega i on pada mrtav. A David pada u ljutnju, strah, odustajanje od prvotnog plana…

Bila je to njegova osobna bitka kroz koju je trebao proći opet milošću Božjom. Bitka u kojoj je morao predati svoja pitanja, nerazumijevanja, strah… i opet iznad svega, čekati na Boga.

Tri mjeseca trajala je ta bitka.

Završila je pobjedom vjere nad strahom. Gospodin mu je pokazao da se Njegove prisutnosti ne treba bojati, jer iz prisutnosti Njegove dolaze svi blagoslovi, ali – apsolutna poslušnost Njemu ipak je potrebna da bi mogli imati Njegovu prisutnost.

„I kralju Davidu bȋ dojavljeno govoreći: »Gospod je blagoslovio dom Obed-Edomov i sve što je njegovo zbog Kovčega Božjega.« Tada David ode te s radošću ponese Kovčeg Božji iz kuće Obed-Edomove u Davidov grad.“ (2 Sam 6:12)

Pobjeda radosti Gospodnje nad ljutnjom, strahom i odustajanjem. A radost Gospodnja dolazi kada smo preplavljeni Njegovom prisutnošću.

David je ipak odlučio otići po Kovčeg Božji i prenijeti ga u svoj dom – zato je imao neizrecivu radost!

„I David je iz sve snage plesao pred Gospodom… „ (2 Sam 6:14)

Kako je danas s nama? Znamo li da je u prisutnosti Njegovoj sva radost, a radost Njegova, naša je snaga?

Više ne ovisimo o Kovčegu, ali ovisimo o Duhu Svetom! Sada smo mi, Njegova djeca, hramovi Duha Svetoga i On nas ispunjava Svojom predivnom prisutnošću.

Ipak, i dalje je neophodna poslušnost Njemu!

Ne možemo hodati svojim putevima, na svoje načine provoditi svoje planove i ideje… pa i nadalje očekivati Njegovu bezuvjetnu prisutnost! On je i dalje SVETI BOG! I DALJE ZAHTIJEVA SVETOST! U Njegovoj prisutnosti ne može biti ništa što nije sveto.

Da, mi smo opravdani Kristovom savršenom žrtvom i Njegovom svetošću postajemo sveti. Ali i dalje smo obavezni biti poslušni – koliko smo poslušni Njemu, toliko smo u konačnici radosni kršćani! Zapravo, vrlo je jednostavno. Kristovom poslušnošću Ocu, nama je omogućeno primati iz dana u dan tu istu MILOST da živimo u poslušnosti Ocu i hodamo putem posvećivanja. Bez Krista, to ne bi bilo moguće! Ali zbog Njega je to moguće.

Ne znači da nećemo nikada pasti i izaći iz poslušnosti, ali neka naše podizanje i povratak u poslušnost bude što brže – kroz poniznost, priznanje i pokajanje – kako bismo što brže opet uživali radost Njegova spasenja i bili radosna djeca Božja, koja uživaju Očevu prisutnost.

I još nešto… kada uživamo u toj neirecivoj radosti spasenja – jer smo od Njega izabrani – tada smo i slobodni od tuđih procjena, mišljenja, osuda… Nama je tada najvažnije ugoditi Njemu i ne izgubiti Njegovo odobravanje, a sve ostalo manje je bitno.

„Nato David reče Mikali: »To činim pred Gospodom, koji me izabrao …  Zato ću slaviti pred Gospodom. I pokazat ću se još manjim od toga, i bit ću neznatan u vlastitim očima…“ (2 sam 6:21-22)

blueberries-2278921_1920

Možemo biti „mali“ u tuđim, pa i u svojim očima, ali smo opet radosni jer smo u Njegovoj prisutnosti.

I samo je to bitno.

 

potpis

Oni koji su čisti u srcu…

IMG_2983

Jučer nakon što sam vrtjela po mislima tijek razgovora s jednom osobom, osjetila sam kako je u mom srcu prisutan jedan negativan stav prema toj osobi. Mi nismo u nikakvom otvorenom sukobu, konfliktu… Ne mogu reći da toj osobi nešto konkretno zamjeram… Ali jednostvano, moje srce nije čisto prema njoj.

Kada me Sveti Duh presvjedočio o tome, zaista me pogodilo i odmah mi se javio i ovaj redak iz Riječi: „Blaženi čisti u srcu, jer će Boga gledati!“ (Matej 5:8)

Ozbiljna opomena i svakako vrijedna da se pozabavim njom.

Moje je da budem iskrena prema sebi i otvorim pred Gospodinom srce do kraja da ga On istraži… i počisti. Da makne svaku nečistoću koja se, možda i nesvjesno, nakupila. Da uđe u dubinu i ispuni svojom ljubavlju, tako da iz mog srca ni ne može drugo istjecati osim Njegova ljubav. Da mi srce bude čisto prema svakome.

Tako da mogu svoga Gospodina gledati već sada, kao i jednom u vječnosti…

I ako smo iskreni, možemo priznati da kad god ne osjećamo stvaran susret s Njim, iako smo proveli vrijeme u molitvi, čitanju Riječi, moguće je razlog naše srce koje nije čisto. Možda ga je zaprljala neka uvreda koju smo samo prekrili brzim otpuštanjem (svakako smo pozvani brzo otpuštati!), ali nismo do kraja te osjećaje predali Gospodinu da ih On iscijeli…

Zato… zavapimo Mu u iskrenosti… Neka Njegovo svjetlo prodire što dublje u naša srca, neka ih ispuni svojom ljubavlju i učini čistima!

Želim Te gledati, Bože moj!

TREĆI DAN MOLITVE ZA TINEJDŽERE – PRIHVAĆANJE ODGOVORNOSTI

skateboard-690269_1920

Pomagati tinejdžerima da nauče preuzimati odgovornost, donositi mudre odluke, prihvaćati posljedice i ne baš mudrih odluka, jedan je od najtežih zadataka roditelja.
Kao mame, moramo naučiti prijeći iz faze potpunog zaštićivanja malog djeteta od svega lošega u fazu kada ćemo tinejdžere samo savjetovati i upozoravati na negativne moguće situacije.
I kada se sami dovedu u neke loše situacije, mi moramo odoljeti napasti da ih izbavljamo iz njih kao što smo to činile dok su bili mali.
Naš je zadatak pomoći tim “malim-velikim ljudima” da postanu doista odrasli. A to činimo tako da ih ohrabrujemo, savjetujemo… i ponekad NE SPAŠAVAMO.
Što se više možemo povući, duboko udahnuti i pustiti ih da se suoče s posljedicama njihovih loših izbora, to će oni brže naučiti činiti dobre izbore.
Tješi me spoznaja da što više malih pogrešaka moja djeca učine te za njih nauče preuzimati odgovornost, to će brže naučiti izbjegavati velike greške u budućnosti.
Mame, mi moramo neprestano moliti za našu djecu da čine mudre izbore i odluke, ali isto tako i da mogu naučiti iz nekih svojih pogrešaka. I ne manje bitno, moramo moliti za sebe! Moliti za mudrost, strpljivost i snagu dok pomažemo našim tinejdžerima u toj prijelaznoj fazi odrastanja.

Molitva: Gospodine, molim Te da ….. (umetni ime djeteta) ne ostavlja mudrost. Naprotiv, neka je što više prigrli i uvijek izabire kada dođu oluje života. U Isusovo Ime, amen!

DRUGI DAN MOLITVE ZA TINEJDŽERE – UTJECAJ DRUGIH

Mislim da je jedno od najvažnijih područja za molitvu u životu tinejdžera upravo utjecaj drugih na njih.
Puno puta vidjela sam štetu koju je učinio loš utjecaj, a vidjela sam i ogromne blagoslove od dobrog utjecaja.
Dva su glavna načina na koja molim u vezi utjecaja u životu mojih sinova. Jedan je način kada molim da imaju dobre primjere oko sebe koji će utjecati na njih na dobar način. A drugi je način – kada se nađu u situacijama gdje će biti pod lošim utjecajima da znaju prepoznati te loše utjecaje i na mudar način se nositi s njima.
Mudre izreke 13:20 kažu; “Tko hodi s mudrima, bit će mudar; a tko se druži s luđacima, propast će.”
Molim za utjecaje u životima mojih sinova, ali isto tako znam da kao mama imam veliku odgovornost pomoći im ploviti kroz sve te utjecaje.
Jedan od načina pomoći je da jednostavno razgovaramo o njihovim prijateljstvima. S kime provode svoje vrijeme i što osjećaju za njih? Postavljam pitanja, ali ne na način da ih gnjavim i osuđujem nego na način da ih savjetujem. Dijelim s njima i svoja iskustva. Razgovaramo koliko nam je svima važno imati prijatelje koji će nas ohrabrivati u našoj vjeri, u svakodnevnom hodu s Gospodinom.

Molitva:
Gospodine, molim Te, okruži našu djecu s dobrim i pobožnim utjecajima. Molim Te da izabiru družiti se s mudrima, a najviše od svega, neka gledaju u Tebe kao najveći uzor i primjer!
Molim Te da im daš mudrost i razlučivanje da se znaju nositi s lošim primjerima i utjecajima kada se nađu u takvim situacijama. I molim Te da oni tako rastu u Tvojoj milosti da sami mogu biti dobri primjeri i uzori drugima oko sebe – da svijetle Tvojim svjetlom kamo god idu.
U Isusovo Ime, amen!fav_group

PRVI DAN MOLITVE ZA SINOVE TINEJDŽERE – PRITISAK VRŠNJAKA

Kada je moj stariji sin bio u svojim ranim tinejdžerskim godinama, imao je jaku želju istupati za Boga. Neki od njegovih prijatelja u školi, premda su bili iz kršćanskih obitelji, činili su neke izbore s kojima se on nije mogao složiti.
Sjećam se jednog dana kada sam došla po njega pred školu, samo je uskočio u auto i povikao: “Više se nikada ne želim ovamo vratiti!”
Dala sam mu malo vremena da se primiri i zatim ga samo slušala. Osjećao se sam i napušten od onih koje je smatrao prijateljima jer su vršili pritisak na njega. Dok je izlijevao svoju povrijeđenost i razočaranje, došlo mi je da je ono što on treba zapravo JAKOST.
Nastavili smo razgovarati o tome kako biti jak i hrabar dok se suočavaš s pritiscima vršnjaka. Zapravo, pod pritiskom se bojimo stajati sami… Strah je tako stvarna prijetnja tinejdžerima – oni više nisu djeca, a nisu ni odrasli muškarci.
Priča o Jošui, koji je bio pod stvarnim, fizičkim prijetnjama, budi u njima čežnju za hrabrošću, da budu odvažni… ČESTO ONI NE SHVAĆAJU DA SPOSOBNOST ODUPIRANJA PRITISKU VRŠNJAKA STOJI NA ISTOM TEMELJU – NA HRABROSTI!
tough-1332307_1920 (1)
Zato Jošua1:9 – zapovijed Jošui od Boga – podsjeća naše dječake da budu ono što čeznu biti. To u njima sije sjeme nade da će jednoga dana zaista biti ono što Bog želi za njih.
Najbolja stvar u vezi ovog retka je to da nas podsjeća da biti hrabar nije nešto što možemo u svojoj snazi. Ovaj redak govori našim dječacima da je BOG UVIJEK S NAMA. On je s nama dok se suočavamo sa strahom, a i poslije dok se možda suočavamo s razočarenjem.
Naglasak u Jošui 1:9 je da je BOG S NAMA – zato možemo stajati čvrsto u jakosti i odvažnosti. I dok molimo za naše sinove i s njima kroz ovaj redak, mi priznajemo Božju suverenost; mi možda nećemo uvijek biti s njima, ali ZNAMO DA BOG HOĆE!
 
MOLITVA: Gospodine, učini ____________ (umetni ime sina) jakim i odvažnim. Pomozi mu da se ne boji i ne bude razočaran jer si Ti, Gospodine, uvijek s njim!

VJERA DJETETA U SRCU SLIJEPOG PROSJAKA

toddler-1972493_1920

Promatram događaj iz Luke 18. Pred sobom kao da vidim sliku… sliku vjere!

 

Tu je Isus, učenici, ali i poveća skupina ljudi koja dio puta ide s njima, slušajući Isusove riječi. Stižu nadomak Jerihona. Vjerojatno je Isus već i umoran, dan je možda na izmaku, puno toga se već toga dana dogodilo… I puno je toga još pred Njim, o čemu je maloprije i govorio ljudima – što se uskoro mora dogoditi. Čuli su Ga, ali Ga nisu razumjeli.

 

I tako, dok ta skupina ljudi prolazi putem prema Jerihonu, sada gledam slijepog prosjaka koji sjedi na prašnjavoj stazi. On čuje neki žamor, čuje da neki ljudi prolaze. I kao da se već neka nada u njemu rađa, on se zanima tko to prolazi. Kada čuje odgovor da prolazi Isus Nazarećanin, vidim ga kako sav izvan sebe počinje vikati, ne obazirući se na ikakve norme ponašanja niti ušutkavanja ljudi. On samo želi do Isusa!

Jednostavnog, priprostog srca, kao dijete koje zove mamu ili tatu kada je u potrebi! I razmišljam kako je na sam spomen imena Isus tako burno reagirao – mora da je već prije čuo za Njega! Tko zna, možda je neko svjedočanstvo o tome što je Isus za nekoga već učinio došlo do njega. I sada on zna da je sva njegova nada u Isusu i ne želi propustiti priliku – Isus prolazi i on Ga zove!!!

I – „… zaustavi se Isus i zapovijedi da ga dovedu k njemu.“ (Luka 18:40) Kako silno!!!

tulip-2141216_1920

 

Naš Gospodin je predivan, On se ne oglušuje na vapaje naših srca! On čuje, zaustavlja se i želi da Mu dođemo – nikada nije prezauzet ni preumoran, ni nezainteresiran za naše potrebe…

On zna kada Ga zovemo s vjerom i na to UVIJEK ODGOVARA. Tako je i slijepac “prišao bliže Isusu” i iskoristio priliku izreći svoju potrebu Isusu.

 

Prilazimo li i mi Isusu BLIŽE? On želi našu blizinu i u toj blizini odgovorit će na našu potrebu.

Kao što je i slijepom prosjaku odgovorio. Ne da Isus nije već znao koju potrebu ima slijepi prosjak, ali želio je to čuti od Njega.

 

Isus želi s nama odnos. Danas kroz svoga Duha kojeg nam je dao! Nije li to zadivljujuće?!

Svako nanovorođeno dijete Božje ima Duha Njegovog u sebi i zato ima direktan pristup PRIJESTOLJU MILOSTI! Može li postojati bolja vijest od ove?!

 

S pouzdanjem pristupajmo svakodnevno tom prijestolju milosti.

 

Slijepi prosjak nije se dao ušutkati nego je na sav glas zvao Gospodina.

 

Nemojmo se ni mi dati ušutkati lažima neprijatelja, teškim okolnostima, dugim čekanjem – ničim!

Molimo, vapimo ustrajno i S VJEROM! S kakavom vjerom?

S vjerom da je naš Bog dobar Otac i može sve – s Njim nije ništa nemoguće! S vjerom djeteta!

 

I slijepi prosjak primio je što je tražio. Isus mu je odgovorio; “Progledaj, VJERA te tvoja spasila.” (Luka 18:42)

I primio je to s vjerom, pošao dalje s Isusom i slavio Boga. A ljudi koji su sve to promatrali dali su hvalu Bogu.

 

Kada mi primamo odgovore na molitve i dalje hodamo s Isusom, ljudi oko nas to će vidjeti – neka ih  naša svjedočanstva potaknu da daju slavu i hvalu Gospodinu. I isto tako, neka im budu poticaj da i oni zovu Spasitelja, da Ga ne puste da samo prođe pored Njih – jer i za njih se želi zaustaviti!

 

Divna slika ovog jutra… neka duboko ostane u nama.

 

potpis

MEKO ILI TVRDO SRCE – naš svakodnevni izbor (1 Samuelova)

valentines-day-2039182_1920

Dok smo proučavale Prvu Samuelovu, najviše me se dojmila Davidova mekoća srca pred Gospodinom.

Pitanje koje mi se stalno nametalo bilo je s kakvim srcem ja dolazim pred Njega.

Tako brzo naše srce može otvrdnuti… Dovoljno je ustrajati u nekom grijehu i činiti stvari »na svoj način«. Malo po malo, a opet zapravo brzo, tada se možemo naći u stanju otvrdnutog srca koje više ne čuje Gospodina.

A Gospodin govori! Definitivno – na mnoge načine. I želi da Ga čujemo – i poslušamo. I najčešće bude tako da ako smo krenuli s Njim, prvo Ga čujemo jasno. No, odstupajući od Njegove volje, popuštajući svojoj volji iz bilo kojih razloga, opravdavajući svoju djelomičnu ili potpunu neposlušnost… mi zapravo utišavamo Njegov glas, malo pomalo dok se potpuno ne utiša. Naša volja naspram Njegove volje!

Nije li tu ključ zapravo?! Ne ono što ja želim, ne ono što ja mislim da je dobro, čak ne onako kako ja želim Njemu služiti –nego ono što On želi, na što me On poziva, što mi On pokazuje i govori, TO U POTPUNOSTI SLIJEDITI!

Na taj način, koji put morat ćemo umrijeti svojim željama i planovima… koji put nećemo razumjeti… zašto je tako kako je… Ali tada ipak, ostanimo u poslušnosti i poniznosti. Tako nam srca ostaju meka i otvorena za Gospodinovo vodstvo, za Njegov glas.

»Tada David upita Gospoda govoreći: »Hoću li u potjeru za tom družinom? Hoću li ih stići?« A On mu reče: „Idi u potjeru jer ćeš ih zacijelo stići i sigurno ćeš ih izbaviti.“« (1 Samuelova 30:8)

Kako bi bilo tragično završiti život na način kako ga je Šaul završio… U tvrdoći i gluhoći srca za Boga. A s tolikim pomazanjem i dobrim Božjim planovima za njega.

»I upita Šaul Gospoda, ali mu Gospod ne odgovori — ni u snima, ni po Urimu, ni po prorocima.«          (1 Samuelova 28:6)

I zapravo, nisu li upravo »male lisice koje uništavaju naš vinograd« najopasnije?! Tako neprimjetno se može uvući u naša srca sebičnost, zavist, ponos, ogorčenost… i uništiti sve ono predivno što je u Božjim planovima za nas.

Zato, pretražimo svoja srca, pretražimo svoje »vinograde«… pod svjetlom Duha Svetoga. Neka On obasja sve i neka svaki uljez bude maknut snagom Njegove ljubavi. Podložimo se Njemu u potpunosti i slijedimo Ga u potpunosti. Poniznost i mekoća srca uvijek su bolji izbor! Tek tada smo u stanju dalje čuti i slijediti jedinog Gospodina i Gospodara.

I tada, ako budemo tako živjele, nećemo baš uvijek i u svemu ljudima oko sebe ugađati… ali to nam ni ne smije biti prioritet. Ljudi nas danas mogu nositi na rukama, a sutra već kamenovati. Ako nam uvijek bude najvažnije ono što Gospodin misli o nama, a ne ljudi, tada ćemo uvijek u Njemu i naći utjehu i ohrabrenje.

»A David bijaše na velikoj muci jer su ljudi rekli da će ga kamenovati, budući da duša svega puka bijaše ogorčena, svakoga zbog sinova njegovih i zbog kćeri njegovih. Ali David se ohrabri u Gospodu, Bogu svojemu.« (1 Samuelova 30:6)

Gospodine, hvala Ti za predivne pouke iz Tvoje Riječi. Neka naša srca ostanu meka i poučljiva!

»Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!« (Psalam 51:10)

heart-1937419_1280

 Uživajte u pjesmi na temu 51. psalma!   PJESMA – PSALAM 51 – SONS OF KORAH

potpis

UNUTARNJI NEPRIJATELJI NAŠIH BITKI

Činjenica je da čitav svoj kršćanski život živimo u raznim napadima, borbama, iskušenjima.

Mi imamo neprijatelja dokle god smo u tijelu. Iako je naše stremljenje ŽIVOT PO DUHU, ali baš zato jer smo još uvijek u tijelu, imamo neprestanu borbu. Pozvani smo usmrćivati djela tijela – odnosno, pozvani smo boriti se!

Baš kao što je izraelski narod stalno bio u opasnosti od okolnih neprijateljskih naroda, i mi smo u stalnoj opasnosti. I baš kao što je izraelski narod bio siguran dokle god je Gospodin bio njihov pravi Kralj, tako smi i mi sigurni dokle god je Krist pravi Kralj naših života.

»I Gospod posla Jerubaala i Bedana i Jiftaha i Samuela te vas izbavi iz ruku vaših neprijatelja unaokolo; i živjeli ste spokojno.“ (1 Samuelova 12: 11)

No, čim počnemo nešto drugo ili nekog drugog stavljati ispred Gospodina, na prijestolje naših života, mi tada jednostavno skidamo zaštitu sa samih sebe i bivamo izloženi našim neprijateljima, osuđujemo sami sebe na poraz.

Naša jedina sigurnost je u Gospodinu i dok su svi naši izvori u Njemu, sigurni smo…

„Ali kad vidjeste Nahaša, kralja sinova Amonovih, kako ide na vas, rekoste mi: ‘Ne, nego nek kralj kraljuje nad nama!’, premda je Gospod, Bog vaš, vaš kralj. Stoga, evo vam sad kralja kojega ste izabrali i kojega ste iskali. I gle, Gospod je postavio kralja nad vama.“ (1 Samuelova 12:12-13)

Kada počnemo stavljati naše pouzdanje u bilo što drugo, mi se otvaramo za poraz.

I vidimo ovaj tjedan opet milost našeg Boga, vidimo Njegovu neobjašnjivu i silnu ljubav za Njegov narod. Iako su u svojoj sljepoći i tvrdoglavosti zahtijevali kralja, kakvog imaju i ostali narodi, Bog im ga daje i opet ostavlja otvoren put milosti… „Ako se budete bojali Gospoda te mu služili i slušali glas njegov, i ako se ne budete opirali zapovijedi Gospodnjoj, onda ćete i vi i kralj koji kraljuje nad vama ići za Gospodom, Bogom svojim.“ (1 Samuelova 12:14)

lantern-1982669_1920

IĆI ZA GOSPODOM, BOGOM SVOJIM! To bi trebao biti naš jedini cilj! Ići tamo kamo On vodi… Ići za Njim! A ovdje imamo i način kako to učiniti – bojati se Njega strahom Božjim, služiti Mu slušajući glas Njegov i ne opirati se zapovjedima Njegovim!

Možda zvuči jednostavno, ali ako smo iskreni prema samima sebi, znamo da nije baš jednostavno… Zašto?

Zato jer imamo unutarnje neprijatelje, protiv kojih se najteže boriti – PONOS I NEVJERA.

Sliku tih unutarnjih neprijatelja možemo dobro vidjeti u kralju Šaulu.

Šaul je dobro započeo, Bog je djelovao kroz njega i dao izbavljenje izraelskom narodu…  ali vrlo brzo Šaul pada pod ponosom i nevjerom.

 

„Tada Šaul zatrubi u rog po svoj zemlji govoreći: »Neka Hebreji čuju!« I sav je Izrael čuo kako se govori da je Šaul udario na filistejsku posadu te da se Izrael omrazio Filistejcima. Stoga se puk skupi oko Šaula u Gilgalu.“ (1 Samuelova 13:3-4)

Nakon početnih pobjeda, Šaulovo srce polako pada u ponos i to je početak njegovog pada i odlaženja iz Božje volje. Kasnije se nastavlja njegovom nesigurnošću, strahom, nevjerom, prezimanjem stvari u svoje ruke – nepoštivanjem Božjih zapovijedi i Njegove volje.

Nije li to i smjer naših stranputica i padova?

Kad god se osjetimo dovoljno jaki, počinjemo padati u ponos… a ponos nas samo vodi do nesigurnosti i slabosti, do nevjere našem Bogu, do pada!

„Nato Jonatan reče: »Moj otac svaljuje nesreću na zemlju… „ (1 Samuelova 14:29)

Kad god se to dogodi, neka naš odgovor bude čim prije raskajano srce – srce koje vapi za oprostom Gospodnjim i za obnovom odnosa s Njim. On u svojoj vjernosti nikada ne odustaje od nas… dokle god je srce mekano i spremno pokajati se – i tada pobjeđujemo upravo najveće unutarnje neprijatelje, i tada više nema zapreke za djelovanje našeg svemogućeg Gospodina!

child-817369_1920

Nažalost, Šaul nije slijedio taj put i vidjet ćemo kamo će zbog toga stići.

 

potpis

 

TKO IMA PRAVO RJEŠENJE PROBLEMA?

Protekli tjedan čitali smo u 8. poglavlju kako je Samuel imao dva sina, koja je postavio za suce nad Izraelom, a koji nisu slijedili očev put… zastranili su, primali mito, izvrtali pravdu.

I zastajem tu jer se pitam – gdje je krenulo krivo? Kako to da Samuel, vjerni Božji sluga, ima dva sina koja su se odmetnula od Božjeg puta? Je li on nešto propustio učiniti u njihovom odgoju? Znam ipak da ne možemo odgojiti u svojoj djeci vjeru…  Ali možda ih ne smijemo ni stavljati na pozicije koje Bog nije za njih namjerio… Koliko god ih voljeli i željeli za njih samo najbolje, ipak trebamo tražiti što je Bog za njih namjerio, koje planove On ima s njima – i prepustiti ih Njegovoj ljubavi, vjernosti i pravom vremenu koje ima za njih.

Pitam se samo – je li Samuel možda požurio stavljajući ta dva svoja sina na položaj sudaca nad Izraelom, ne čekajući na Gospodina, a misleći da će im pomoći stavljajući na njih tu odgovornost? Ne znam… Ali vidim da ne mogu ništa isforsirati niti požurivati kod svoje djece. Željela bih da već sada imaju Gospodina na prvom mjestu u svom životu, ali vidim da se još traže i da ne znaju ni sami gdje su, ponekad… Ipak, mogu i trebam moliti za njih da ne promaše ono što je Bog naumio za svakoga od njih – samo da pronađu to. Ne da ispune moje planove, očekivanja i želje nego da ispune svrhu koju njihov Otac ima za njih. Tek tada, bit će na pravom mjestu i potpuno zadovoljni.

Dalje smo vidjeli kako je izraelski narod reagirao na to da im sude Samuelovi sinovi, koji ne hode Božjim putem. Reagiraju pobunom. Oni vide da situacija nije dobra. Ali ne idu pred Gospodina i ne traže Njegovu volju – nego dolaze već sa svojim rješenjem pred Samuela i traže da im to ispuni. Sigurni su da bi bilo najbolje da i Izrael ima svog kralja POPUT SVIH NARODA.

Da, postoji problem … i svi ga vide. Ali ne traže rješenje kod Onoga koji ga jedini ima nego dolaze sa svojim rješenjem… i sve pokvare. Ta pobuna protiv Samuelovih sinova je zapravo pobuna protiv samog Boga jer pokazuje nepouzdanje u Njega – u to da On ima plan i rješenje ako se budu pouzdavali u Njega.

soap-bubble-1958648_1920

 

Oni su, baš kao i mi danas puno puta, gledali samo tjelesnim očima i željeli su »ono što ima svijet«. A propustili su vidjeti koliko je puno bolje ono što ima Bog.

Uporni su i Bog odlučuje dati im upravo ono što traže – kralja. Vidjet ćemo kasnije da će se ispuniti sve na što ih je Bog unaprijed upozorio da će dobiti s kraljem.

Pazimo što želimo i što molimo od Gospodina! Ponizimo se radije i tražimo Njegov izlaz iz svakog problema – tražimo Njegovu volju, a ne svoju. Jer ponekad, Bog nam može dati baš to što uporno tražimo kako bismo naučili lekciju – da shvatimo da su Njegovi putevi iznad naših i Njegove misli iznad naših.

thunder-1368797_1920

Nije li onda bolje tražiti ispunjenje Njegove volje u svemu, pouzdajući se da je to zaista najbolje za nas?

Da, nema kralja kao što je naš Kralj – Isus Krist Gospodin. Pouzdajmo se u Njega unatoč okolnostima i znajmo da za svaki problem On već ima rješenje – samo što zbog svog nepouzdavanja i žurbe ponekad to propustimo vidjeti… Neka ne bude više tako.