Gdje mi je pouzdanje… ?

“Kako ste?”

Što biste odgovorili ako bih vas to pitala? Ali ne reda radi, nego kada bih zaista željela čuti…

Mislim da bi se većina odgovora nalazila negdje između osjećaja straha, neizvjesnosti, zbunjenosti i možda ljutnje, frustriranosti, bunta…

I puno je toga oko nas, u našoj svakodnevici, što bi opravdalo na neki način te osjećaje.

Ali ipak – želim onima koji se smatraju nanovorođenom djecom Božjom postaviti još jedno pitanje – “Imate li svakodnevno odnos s Duhom Svetim?”

I to pitanje nije tu da vas prozove, posrami, osudi… nego da nas sve skupa probudi.

Bez obzira na svu tamu oko nas, nama je dano najveće Svjetlo! Dan nam je Duh Sveti!

Ako se svaki dan, bar na neko vrijeme, “prikopčamo u Njega”, ako svaki dan bar neko vrijeme provedemo u Riječi, u meditaciji nad Riječi, u izlijevanju srca pred Njim, u molitvi u Duhu … tada mi uzimamo oružje u ruke i borimo se protiv svega toga što nas želi poklopiti. Tada imamo nadnaravni mir, neobjašnjivu radost i nepokolebljivo pouzdanje da Otac naš nebeski sve vodi i da se ništa ne može dogoditi što On neće propustiti kroz svoje ruke.

Sve ovo što se događa danas, Njemu nije iznenađenje. On je na to odavno spreman… ali želi da budemo i mi spremni.

Zato ne rasipajmo svoju snagu i svoj mir. Oluja koja je počela neće završiti prije nego što je On završi.

Ono što mi kao Crkva, Njegova zaručnica, trebamo u ovim vremenima činiti jest “osigurati se da u svojim lampama imamo dovoljno ulja”!

Ispunjavajmo se Njegovim Duhom svakodnevno, a On će voditi naše korake sigurnim putem…

U ljubavi Kristovoj,

Mama, brineš li?

Na početku, napomena – iako u naslovu stoji “mama”, ohrabrenje je za sve koji se bore s pretjeranom i tjeskobnom brigom, ali iz perspektive mame koja se ovih dana osjećala zabrinuto, a doživjela utjehu i mir koji samo Gospodin može dati…


Možda se pitaš što još možeš učiniti za svoje dijete da bi bilo sigurno i da bi mu bilo dobro u ovoj školskoj godini… Možda imaš malo dijete koje ide u vrtić? Možda će mu ovo biti prva godina u vrtiću? Možda će mu biti prva školska godina? A možda će biti ove godine maturant? Kako god – nemoj brinuti! I sada misliš možda – lako je to reći, napisati… Ali nemoguće provesti.
Znaj da sam “u tvojim cipelama” i ja, i znaj da sam strašno se brinula, pitala se činim li dovoljno, što još mogu, trebam… pa tko će ih zaštititi ako ne mi, majke, roditelji???
Ali ipak, sva ta razmišljanja, nastojanja, akcije … nisu mi donijeli mir. Naprotiv, osjećala sam se sve gore i gore. Iako sam Kristova, predala sam svoj život Njemu davno, ipak sam brinula – i konačno, po Njegovoj milosti, danas sam spoznala… Najviše i najbolje što mogu za svoju djecu učiniti na početku i ove školske godine, to je – predati njih, predati sve brige, predati svu situaciju u kojoj se nalazim, Njemu u ruke. I sada se to čini tako jednostavno, osnovno, temeljno…ali ponekad postanemo slijepi, kratkovidni i mislimo da On traži nešto više i nešto drugo od nas.
Postanemo “borci za neka prava”, iako znamo da On to nikada nije činio… On je odustao od svakog prava – i sve predao Ocu u ruke.
I dok sam večeras nakon dugo vremena, na glas sve Njemu predavala i ponovo ispovijedala svoju vjeru – da je On dovoljan i da je sve pod Njegovom kontrolom, obuzeo me nevjerojatan osjećaj lakoće i mira. I to je zaista samo Njegov dar. Predivan dar koji možeš uzeti s Njegovog križa, odloživši sve brige, neizvjesnosti, strahove i probleme.
I možda te ni ove napisane riječi neće osloboditi brige, ali Isus hoće! Ako Mu dođeš iskrenog i otvorenog srca, spremna čuti ono što ti On želi reći, onda ćeš na neki način doživjeti upravo ono što svakom umornom i zabrinutom srcu On želi dati – mir i slobodu od svake tjeskobe.


I zato, draga mama, nemoj brinuti – Njemu vjeruj i On će sve izvesti na dobro.

Zahvalnost, radost, mir

Jesmo li dovoljno svjesni da radost ne ovisi o tome koliko imamo, koliko uživamo, je li nam sve posloženo onako kako želimo?

Da, radost naših srca uopće ne ovisi o tome.

Ali zato često ovisi o tome KOLIKO SMO ZAHVALNI.

Možemo imati puno toga, ostvariti, postići, dosegnuti, pa skoro savršene okolnosti imati, ali… s obzirom da nikada ne može biti baš sve savršeno, uvijek će faliti bar nešto do savršenstva. I ukoliko onda gledamo u to što nemamo, umjesto da budemo zahvalni za ono što imamo, RADOST gubimo.

S druge strane, ako i nemamo puno, ali smo zahvalni za ono što imamo, RADOST će prebivati u našim srcima.

Dakle, ZAHVALNO SRCE JE RADOSNO SRCE.

Isto tako, nezahvalno srce je srce bez radosti… ali, i bez mira.

Moram priznati, iskusila sam oboje. Kada nisam bila zahvalna za sve ono što mi je Gospodin u svojoj milosti, ljubavi i dobroti darovao, nego sam skrenula svoj pogled na ono što mi nedostaje, skliznula sam u nezahvalnost, a posljedično i u tugu, i u nemir.

Izlaz je uvijek bio u POKAJANJU.

Nezahvalnost je grijeh, i to grijeh koji ranjava nas same, naše bližnje, a i odvaja nas od Gospodina. Zato, ako se ne osjećaš radosno i nemaš mir, ispitaj svoje srce – čuči li u njemu nezahvalnost?

Uvijek možemo odabrati kako ćemo gledati na svoj život, na okolnosti u kojima se nalazimo – sa zahvalnošću (pa makar i za ono malo) ili s nezahvalnošću (pa makar gunđali i zbog nečeg malog što nam fali). I tako sami odabiremo, hoćemo li biti radosni ili žalosni, hoćemo li imati mir ili nemir…

Neka nas Gospodin probudi i da nam Njegov pogled – da vidimo sve ono dobro koje nam daje, da budemo Njemu zahvalni i u Njemu radosni i mirni.

Neka nam nezahvalnost ne zarobi srce i ne pokrade nam radost i mir, koje Gospodin želi da uživamo.









Blagoslovljen život

picsart_07-16-01.31.02

Više od svega za svoju djecu želim da budu blagoslovljeni od Boga. I tu ne mislim na stvari ovoga svijeta, ne mislim na obilje koje nudi ovaj svijet, a koje je isprazno i prolazno.

Prije svega, mislim na to da poznaju Njega kao svoga Oca nebeskog, da iskuse osobno Njegovu ljubav, Njegovu prisutnost, zaštitu, milost svakodnevnu i vječnu. Želim da hodaju s Njim iz dana u dan, sve više Ga poznavajući… A tada, znam da će On ispunjavati svoje planove s njima, a to će im donijeti najsretniji život na ovom svijetu – ispunjen i svrhovit život, blagoslovljen život!

1594854521169

Ako Ga budu poznavali, onda će Ga štovati kao jedinog Gospodina i Gospodara svojih života i onda će živjeti po Njegovoj volji, onako kako On zapovijeda. A tada će im biti BLAGO U ŽIVOTU. 

Neka bude tako u životima naše djece. A naravno, budimo im mi primjer takvog življenja. Neka nas sve Gospodin u tome blagoslovi.

potpis

Kome vjerujem?

Toliko toga u našim životima ovisi o tome kome vjerujemo. Na temelju toga gradimo naše odnose, prijateljstva, brakove, svjetonazor. Na temelju toga, zapravo, gradimo naše živote. I ako na krivom temelju gradimo, sve će se urušiti. Zato je toliko važno znati KOME VJERUJEMO.

Onaj kome dajemo svoje povjerenje, ima i naše poštovanje. I to je u redu. Ljudima trebamo dati povjerenje i poštovanje. No, nikada ljude ne smijemo stavljati u poziciju koju zaslužuje SAMO I JEDINO BOG! Samo je Bog dostojan našeg apsolutnog povjerenja i štovanja. Samo povjerenje, pouzdanje u Njega, stvara čvrst temelj za život koji se neće urušiti pod raznim pritiscima.

Onaj kome apsolutno vjerujemo, u koga se pouzdajemo, ili je jedini istinski Bog ili je to netko tko postaje nama idol.

Naravno da je dobro imati povjerljive, pouzdane ljude oko sebe – prijatelje, obitelj, braću i sestre. Ali pazimo da ih nikada ne stavljamo na položaj koji im ne pripada – na prijestolje koje nije za njih. Ako bismo to učinili, učinili bismo loše i sebi i njima.

Samo je JEDAN koji treba sjediti na prijestolju naših života – i koji zaslužuje naše apsolutno povjerenje! I blagoslovljeni su ljudi koji tako žive – dajući slavu i čast uvijek, kroz potpuno povjerenje, štovanje i poslušnost, SAMO NJEMU!

On te JEDINI nikada neće razočarati i JEDINI je dostojan tvog apsolutnog povjerenja – to je čvrsta stijena na kojoj možeš graditi svoj život, bez bojazni da će se urušiti iz bilo kojeg razloga.

Tebi, BOŽE, pripada slava, tebi, a ne nama. Zbog tvoje vjernosti i odanosti, slava i čast tvome imenu! Zašto bi se narodi pitali gdje je naš Bog? Naš Bog je na nebesima i čini sve što poželi. Njihovi bogovi samo su kipovi, načinjeni od srebra i zlata. Imaju usta, ali ne govore, očima svojim ne vide. Imaju uši, ali ne čuju, a nosevima ne njuše. Imaju ruke, no bez osjeta, i noge kojima ne hodaju. Glas iz grla ne puštaju. Nalik njima će postati oni koji ih izrađuju i štuju. Narode Izraela, vjeruj BOGU, on je tvoja pomoć i zaštita. Aronovci, vjerujte BOGU, on vam je pomoć i zaštita. Svi vjernici, vjerujte BOGU, on je vaša pomoć i zaštita. BOG na nas misli i nas će blagosloviti. Blagoslovit će narod Izraela, blagoslovit će obitelj Arona. Blagoslovit će one koji štuju BOGA, ljude male i velike. Neka BOG da još i više vama i vašoj djeci. Neka vas blagoslovi BOG, koji je stvorio nebo i zemlju. Nebesa pripadaju BOGU, no zemlja je za ljude. Njega ne slave mrtvi, u grobu BOGA ne veličaju. No mi slavimo BOGA, sada i zauvijek. Slava BOGU!

Psalmi 115:1‭-‬18

Slika

Previše blagoslovljena da bi bila pod stresom

preview

Kao mama troje djece, često sam se doživljavala kao pod stresom. A onda, kao niotkuda, pojavila se rečenica: “Previše blagoslovljena da bi bila pod stresom”. I kao da mi se upalila lampica – pa da, jesam li ja uopće svjesna da je Bog izlio tolike blagoslove u moj život, a zašto onda gledam na sve to kao na stres?!? I stvarno, promjena perspektive toliko puno znači. Sve ovisi o tome iz kojeg kuta nešto gledaš. A meni je tada Gospodin ponudio Njegovu perspektivu, zapravo jedinu ispravnu… I dalje su okolnosti ostale iste, i dalje imam teške situacije i teške dane, ali onda se sjetim – čekaj, nema razloga biti pod stresom … previše si blagoslovljena da bi bila pod stresom! I odjednom stav zahvalnosti za sve ono divno i dobro koje On daje, rastjera crne oblake umora, zabrinutosti, neizvjesnosti….

Mi služimo dobrom nebeskom Ocu, izlio je tolike blagoslove na nas, zahvaljujemo Mu na tome… Uvijek možemo izabrati i onaj drugi stav – mrmljanje, prigovaranje, žaljenje, samosažaljevanje – ali od toga nam stvarno neće biti bolje.

Ako samo malo zastaneš i pomisliš, koje je to blagoslove Gospodin baš na tebe izlio, vidjet ćeš da ih zaista ima mnogo. Raduj se, zahvaljuj i… odbaci stres! 

potpis

Prljave ručice i voda koja ih pere

img

Kao što sam već pisala o tome, vjerujem da Gospodin želi s nama imati blizak, osobni odnos, odnos Oca i djeteta. Vjerujem da želi da Ga osobno poznajemo, kakav je On, koje su Njegove misli, kakvi su Njegovi planovi, obećanja… I to je zaista odnos s Njim za kojim i ja čeznem. I zapravo, jedna od velikih uloga Duha Svetoga je upravo i to da nam otkriva kakav je Otac, da nas uvodi dublje i dublje u istinu, da upoznamo svu širinu, i duljinu, i dubinu, i visinu Njegove ljubavi prema nama!

I tako… dok sam jutros nakon doručka prala ručice svojoj maloj skoro dvogodišnjoj djevojčici koja, usput rečeno, sve voli sama raditi, pa tako i jesti kremasti kolač, odjednom sam u toj slici vidjela nešto što mi želi Duh Sveti pokazati. Zapravo, već neko vrijeme razmišljam o tome koliko želim biti sličnija Isusu, a još uvijek mi se čini da sam daleko od toga da Mu sličim. I znam da On skida s mene svu moju nepravednost i daruje mi svoju savršenu pravednost i svetost. I zahvalna sam silno na tome! No, kao da to još nije bilo zaista otkriveno mome srcu – kao da je to znanje bilo samo na razini uma, ali ne i u srcu.

Dok sam jutros prala te male jako upraljane ručice, vidjela sam koliko je puno puta trebalo nanijeti na njih vodu – voda je svaki put učinila ih malo čišćima, ali još uvijek su se vidjeli tragovi čokolade, mrvica biskvita… i kako sam ja svojim rukama nanosila vodu na njih, na mojim rukama je ostajalo to što sam s njenih skidala vodom. I odjednom vidim sliku – pa tako djeluje Isusova pravednost u mom životu, On me sve više preuzima i na sebe preuzima moju nečistoću, a na meni ostavlja tragove svoje čistoće, pravednosti, svetosti… I što više se ja Njemu predajem, dajem da me On preuzima, to više malo-pomalo postajem Njemu slična.

Da, proces je to i moram Mu prepustiti da On u svoje vrijeme dovrši svoje djelo u meni. A obećanja imam: „Siguran sam da će Bog, koji je započeo dobro djelo među vama, to djelo i dovršiti do dana kad se Isus Krist vrati.“ (Filipljanima 1:6)

„Neka vas sam Bog, izvor mira, potpuno posveti i neka cijelo vaše biće—duh, dušu i tijelo—očuva besprijekornima za dolazak našega Gospodina Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas je pozvao. On će to i učiniti.“ (1 Solunjanima 5:23-24)

Da nema ovoga, bila bih puno puta obeshrabrena samooptužujućim mislima nakon svakog mog pada. A sada, mogu se boriti protiv toga mačem – Božjom Riječi. Ovaj put, zahvaljujući Duhu, to za mene postaje rhema riječ – otkrivenje mome srcu, živa riječ koja mijenja… Tako sam danas još malo više upoznala svoga Oca i nadam se da će vas ovo svjedočanstvo potaknuti i ohrabriti da Ga i vi tražite više i više upoznati, da možete s Njim biti u tom bliskom zajedništvu kroz Duha Svetoga.

img

 

potpis

Kakvu vjeru imamo?

img

Nedavno sam čula jednu poruku koja je ostavila dubok trag na mom srcu.

Kakvu vjeru imaš? Je li to vjera za koju će reći možda i 90% Hrvata da je ima – vjera u Boga… pa da, vjerujem da postoji, vjerujem  i da je Isus živio, možda čak i uskrsnuo, vjerujem da postoji raj, pakao… Takvu vjeru imaju mnogi. No, je li to vjera koja spašava? Ne, nije.

Vjera koja spašava je apsolutno pouzdanje u tog jedinog Boga, u Isusa Krista – pouzdanje u Njegov plan spasenja, a i u Njegov plan osobno za moj život. To je pouzdanje i potpuno prepuštanje Njemu u ruke. Vjera koja kaže – Ti si moj Bog i moj Gospodar, želim Ti sve prepustiti. Ne pouzdajem se ni u sebe, ni u bilo koga drugog, osim u Tebe. Ti si Onaj koji si me stvorio i koji ima svršen plan za mene. Želim samo da se Tvoja volja ispuni.

To je odnos Oca i djeteta. Dijete koje s potpunim povjerenjem stavlja svoju ruku u Očevu i od Njega sve očekuje – zaštitu, skrb, mudrost, ljubav… svaki blagoslov.

To je vjera koja spašava. To je Savez po Kristovoj krvi. On je sve učinio i jedino On je dostojan našeg obožavanja.

Jednom kada krenemo na taj Put s Njim, ostanimo vjerni! Ništa izvan Njegove volje nam ne treba. S Njim imamo sve.

Čitajući Hošeu, vidim ranjeno Očevo srce, iznevjerenu ljubav, razvrgnut savez…

Izraelci su, iako iskusivši Njegovu ljubav i vjernost, okrenuli svoja srca od Njega…

Slika je to Crkve, Njegovog naroda, koji skreće pogled s Križa. I u tom skretanju, pada u zamku klanjanja idolima. Čemu god dajemo naše pouzdanje, a da je izvan našeg Gospodina Isusa Krista, to je idol i to je zamka koja ruši naš odnos, naš savez s Gospodinom. Neprijatelj je zao, podmukao i lukav… učinit će da to skretanje s pravog Puta neće biti drastično, posljedice neće biti odmah vidljive, nego malo-pomalo, čovjek tone u svoju samodostatnost ili obožavanje nekog/nečeg drugog, a ne jedinog živog Boga.

Zakon sjetve i žetve uvijek vrijedi. Kako siješ, tako ćeš i žeti. Ali znamo da između sjetve i žetve postoji vremenski odmak. Svakako će se plodovi vidjeti nakon nekog vremena.

„Posijte sjeme pravednosti,

pa ćete požeti vjernu ljubav.

Svoja srca pripremite kao njivu,

pa čekajte dok ne dođe BOG

i izlije na vas pravdu kao kišu.

Ali vi ste orali i sijali zloću,

a sada žanjete nepravdu

i hranite se plodovima laži.

Pouzdali ste se u vlastitu snagu,

u silu mnoštva svojih ratnika.

Sad se metež rata širi među vama,

sve će vam utvrde biti razrušene.“

(Hošea 10:12-14)

 

I posebno sada, u ovo vrijeme koje nas je snašlo, kada ne zna čovjek kome više vjerovati, toliko je informacija i dezinformacija, sada je više nego ikad prije potrebno učvrstiti svoje korijenje u istini i ljubavi Očevoj!

Poznaješ li Oca onako kako On želi da Ga poznaješ? Pouzdaješ li se u Njega onako kako On to želi? Vjeruješ li Mu u svemu i za sve…?

Oče naš nebeski, oprosti nam za svako „puštanje Tvoje ruke“, kada smo možda kao mala, nezrela djeca pokušavali u svojoj snazi rješavati životne situacije u kojima smo se zatekli. Oprosti nam za svaku nevjernost i za svako skretanje pogleda s Tvoga križa… Neka nas Duh Tvoj presvjedoči gdje je potrebno istinsko pokajanje u našim srcima i neka On pripremi naša srca, da budu ponovno meka i podatna za Tvoje sjeme –daj da zaista primimo Tvoju kišu milosti i opraštanja. Neka sve lažne utvrde i lažni žrtvenici budu porušeni u našim životima. Neka Tvoje prijestolje ponovno zasja usred Tvoga naroda!

 

potpis

Znanje koje čuva od propasti

imghošea

Pisanje bloga već dugo čeka svoj red kod mene. Otkad sam se ponovo vratila u stil života mame s bebom (malim djetetom – Pia za nekih tri mjeseca bude napunila dvije godine), a istovremeno ostala i mama dvojice već tinejdžera, jednostavno nije bilo na listi prioriteta pisanje bloga. No, kad Gospodin pošalje poticaj, onda se više ne pita mene, odnosno – prioritet mi postaje ono što On kaže da je prioritet za neki dan. I tako… kako sam s “Dobro jutro, djevojke” počela proučavati knjigu proroka Hošeje, potaknuta sam bila podijeliti neke misli od ovog tjedna.

Razmišljajući o poznatom retku; “Moj narod propada jer nema znanja…”, ili u suvremenom prijevodu; “Moj narod je upropašten jer mene ne poznaje.” (Hošea 4:6), došao mi je u misli i redak; “Znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje…” (1 Korinćanima 8:1).

Na prvi pogled, može se učiniti da se ta dva retka nekako suprotstavljaju jedan drugome. Kao da proturječe jedan drugome. Međutim, ako ih ne izvlačimo iz konteksta nego ih oba čitamo unutar konteksta, dolazimo do predivne istine.

Istina je da Božji narod propada ako nema znanja – ali treba se pitati o kakvom je tu znanju riječ? Nije to znanje koje se može naučiti iz knjiga, čak niti iz teoloških knjiga, iz knjiga koje govore o Bogu… Dakle, nije to znanje o Bogu. Zapravo, kada čitamo Hošeu 4, vidimo da je našem Bogu važno da imamo znanje, tj. poznavanje Njega samoga! Ne da znamo o Njemu, nego da znamo Njega. Da Ga uistinu poznajemo.

A On nam se dao upoznati kroz Njegovog Sina Isusa Krista. Isus je sama preslika Oca. „Tko je poznaje mene, upoznao je i Oca…“ (Ivan 14:7)

A kako mi danas možemo poznavati Isusa? Čitajući Njegovu Riječ u prisutnosti Duha Svetoga.
Duh je taj koji oživljava Riječ. Riječ nam tada postaje živa i poznajemo Ga. Koga?
Onoga koji je utjelovljena Riječ – Isusa Krista!

I dakle, kada Njega poznajemo, tada imamo znanje koje je potrebno da ne bismo propali i bili zavedeni, o čemu govori i Hošea 4.
Sva druga znanja napuhuju, ali ovo znanje izgrađuje – jer to je ta Ljubav Očeva koja se nastanila među nama po Duhu Svetom koji nam je dan.
I sada još jednom onaj poznati redak o znanju koje napuhuje u kontekstu;
„Što se tiče mesa žrtvovanog lažnim bogovima, znamo da »svi mi imamo znanje«, kao što vi kažete. Međutim, znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje. Ako tko misli da nešto zna, još ne zna koliko bi trebao znati. Ali ako tko voli Boga, Bog ga poznaje.“ (1 Korinćanima 8:1-3)

Boga nikada ne možemo toliko dovoljno upoznati da kažemo sada Ga više ne trebam upoznavati –uvijek možemo i trebamo više, On želi da idemo za Njim srcem koje Ga želi još više, i još više, i još više… poznavati. 

E to je znanje za kojim ja čeznem. Svako drugo izgubilo je cijenu za mene.

Naravno, potrebno je imati i neko znanje o Bogu, ali u to nas znanje uvodi sve više i više sam Duh Sveti dok čitamo Njegovu Riječ. Ali da ne bismo bili poput farizeja, koji su imali puno znanja koje napuhuje, a malo iskustva i doživljaja samog Gospodine, pa tako i malo ljubavi koja izgrađuje, budimo često do Njegovih nogu i nikad ne mislimo da smo sve već čuli i da sve već znamo.

Gospodine, daj nam srca koja će biti ponizna, krotka, željna sve više iskustvene spoznaje Tebe. Neka nas otkrivenje Tvoje savršene ljubavi drži podalje od štovanja svih lažnih bogova, koji ne mogu ispuniti čežnje naših srca, nego uvijek odvode u propast. Daj da imamo to znanje, odnosno poznavanje Tebe! I molim Te da u iskrenosti svojih srca, vidimo ima li u njima možda kakvog obožavanja bilo čega i bilo koga drugog, osim Tebe koji si jedini vrijedan našeg obožavanja. Neka dođe do rušenja svih lažnih žrtvenika u našim srcima i neka vatra Tvoga Duha pročisti sve ono što ne pripada Tebi, tako da možemo biti vjerni Tebi i samo Tebi…

imghošea4

potpis

 

 

 

 

 

Novi račun na Instagramu – DODIRI NEBA

Oni koji me malo bolje znaju, znaju da već osam godina pišem blog Smisao života. Zašto takav naziv?!? Pa jednostavno zato što sam radeći u školi, i u osnovnoj i u srednjoj, vidjela jako puno praznine među djecom dok počinju tražiti odgovore o smislu, svrsi njihovih života… Naravno, djeca su iskrenija, transparentnija nego većina odraslih, koji su negdje usput prestali tražiti odgovore ili se naizgled zadovoljili nečim za što su se uhvatili kao “njihov smisao života”.
I upravo gradeći svoje živote ili na besmislu ili klimavom, prolaznom “smislu” mnogi ostaju prazni, povrijeđeni, razočarani…
Jučer me duboko potresla vijest da si je trinaestogodišnja djevojčica pokušala oduzeti život vješanjem. Tuga, jad, besmisao… Kakva prevara neprijatelja!
A svi smo stvoreni tako čudesno i s predivnim planom našeg Stvoritelja, sa svrhom i smislom koji je On utkao u nas. Ali dok Ga ne upoznamo kao našeg Oca, ne možemo doći do tog smisla.
Eto, zato pokušavam sijati mala zrnca u ovom našem virtualnom svijetu… možda netko i na ovaj način pokuša krenuti u pravom smjeru, tražeći odgovore, tražeći smisao… I pronađe Onoga koji život daje u izobilju!
Iz tog bloga, proizašle su i stranice na Facebooku – Smisao života, Mame u molitvi i U molitvi za brak.
A sada želim sve to objediniti, povezati na Instagramu kroz profil Dodiri neba – u želji da naši životi, obitelji, brakovi, djeca budu dotaknuti DODIROM NEBA – i da tako dotaknuti dotiču druge, šireći atmosferu Nebeskog kraljevstva ovdje na zemlji…

DDBBFC2C-39C7-4779-84D1-2FE8291F1E45

Stvoreni smo za nešto više, stvoreni smo za Nebo, za odnos sa svojim Tvorcem. I to ne bilo kakav odnos, nego najbliskiji odnos Oca i djeteta, već ovdje na zemlji, a onda i u vječnosti. I onda kada to znaš, živiš u miru – neovisno o okolnostima u kojima se nalaziš.
Moja je namjera samo da nekim tekstom nekoga potaknem u neko vrijeme da potraži Put, Istinu i Život… Neka vas blagoslovi On – Isus Krist.

potpis