Tražiti poslušnost … ili ne?

U današnje vrijeme, poslušnost je nešto što baš i nije poželjno, cijenjeno. Biti poslušan postaje nešto kao sramotno. Više se čak cijeni svojevoljnost, tvrdoglavost, svojeglavost…

U odgoju djece također se ne stavlja neka vrijednost na poslušnost, smatra se primjerice da je bolje da je dijete svoje nego poslušno.

E sad, odmah na početku, želim reći da se moji stavovi ne formiraju pod utjecajem današnje kulture, trenda i većinskog razmišljanja nego pod utjecajem Božje Riječi. Božja Riječ za mene je standard za život, temelj za život, životni priručnik – jer je smatram nadahnutom i živom Riječju samoga Boga.

Ali opet, kako živim u sadašnjem vremenu, okružena kulturom kakva jest, svjesna sam da se moje razmišljanje može kositi s većinskim stavovima. Pa ipak, želim podijeliti svoje iskustvo i svjedočanstvo Božje milosti, ljubavi, svetosti…

Kako imam uz dva tinejdžera, još i malu slatku (skoro) trogodišnjakinju često sam u prilici razmišljati koliko i zašto je poslušnost zapravo važna. Već od najranije dobi ona je pokazala svoj prilično čvrst karakter i svojeglavost. Prvo mi je to bilo slatko i nevino, a onda se uskoro pokazalo koliko može biti ružno i teško.

Svaki roditelj (ili barem onaj koji je zdrava i normalna osoba) želi samo najbolje svojoj djeci. E sad, to je vrlo općenito rečeno. Pod tim najboljim, možemo svašta podrazumijevati. Osobno, ja kao dijete Božje čvrsto vjerujem da moj Otac nebeski za mene želi i ima stvarno samo najbolje – gledano iz perspektive vječnosti. I zato više od svega, više od bilo kojem stručnjaku za odgoj, vjerujem Njemu i Njegovoj Riječi.

A u Njegovoj Riječi stoji i ovo:

Jer, zapovijedi su kao svjetiljka, pouke kao svjetlost, a odgojne mjere put u život.

(Mudre izreke 6:23)

Tko šibu štedi, svoje dijete ne voli, a tko ga voli, pod stegom ga drži.

(Mudre izreke 13:24)

Ne boj se svoje dijete strogo odgajati; od malo batina neće umrijeti. Batinom ga kažnjavaš, ali od smrti ga spašavaš.

(Mudre izreke 23:13-14)

Ima toga još, ali meni je postalo ovo dovoljno da poslušnost djece prema roditeljima iznimno cijenim i u svome domu, od svoje djece to tražim. Dakle, ne preispitujem više – pa je li to zaista Bog mislio i za današnje vrijeme, nije li to malo već zastarjelo???

Riječ Božja nama treba biti uvijek aktualna jer je vječna, živa, djelotvorna i nadahnuta Duhom Božjim. Ne može nikada biti zastarjela.

I otkad sam odlučila i po pitanju odgoja vrhovnim autoritetom smatrati upravo Božju Riječ, više nemam nedoumica kako reagirati na dječje neposlušnosti. Znam da Bog od mene traži poslušnost u svemu pa tako i po pitanju odgoja djece. Ako bih ja odlučila neke druge mudrosti više uzimati k srcu od Riječi Njegove, to bi bila direktna neposlušnost Njemu.

Mogu reći da sam došla nedavno do prijelomne točke kada mi je Gospodin ovo pokazao – ti samo Mene slušaj, a za ostalo ne brini!

I ponekad bi bilo lakše malo kao zažmiriti na dječje neposlušnosti, na njihov neposluh onome što želimo od njih, ali to bi bilo lakše samo kratkoročno. Dugoročno, vodilo bi samo u još teže situacije.

Uz primjereno discipliniranje zbog neposluha, uvijek je djetetu potrebno iskazati još više ljubavi i prihvaćanja. I divno je kako to zaista funkcionira u praksi. Ima različitih dana, i lakših i težih, ali u globalu uvijek se isplati nama roditeljima biti poslušni Gospodinu, tražeći poslušnost i od naše djece.

I zaista im ne činimo dobro ako toleriramo ono što Bog kaže da ne trebamo i ne smijemo tolerirati -a to je iskazivanje neposluha.

Uistinu, potrebna nam je silna Božja mudrost za svaki dan s našom djecom, ali Gospodin je tako vjeran i tako silan u svojim djelima. Ne bojmo se biti Njemu apsolutno poslušni – nikada nas neće razočarati … i uživat ćemo u plodovima svoje poslušnosti, i mi i naša djeca!

Uskrsli Gospodin, Isus Krist …

Uskrsli Gospodin, Isus Krist za mene je kao prvo moj osobni Spasitelj – Onaj koji me spasio od kazne za sve moje grijehe, Onaj koji je uzeo moju kaznu na sebe, a meni dao svoju pravednost. Onaj koji je za mene pobijedio smrt i darovao mi život.
On je Onaj koji daje smisao mom životu.

On je taj koji mi može dati mir i sigurnost kada nitko drugi ne može, koji mi može dati utjehu kada nitko drugi ne može, koji mi može vratiti nadu kada nitko drugi ne može, koji može u meni obnoviti radost kada nitko i ništa drugo ne može… On je Onaj kojem želim podložiti cijeli svoj život, svako područje života i cijelog svog bića. On je Onaj kojem potpuno vjerujem.


Prije dosta godina živjela sam u strahu od budućnosti, točnije u strahu od egzistencijalne i financijske nesigurnosti.
Strah se prvo malo, pomalo uvlačio, skoro neprimjetno… a onda sam odjednom shvatila da me zaista počeo tlačiti. Iako sam u to vrijeme radila za Ministarstvo znanosti i imala ugovor na 4 godine, već po isteku prve godine uhvatila me tjeskobna briga i užasan strah što će biti dalje. Hoću li naći onda novi posao, što će biti, kako će biti… Noćima nisam spavala, danima sam bila u grču i suzama jer sam se bojala što nosi budućnost.


Tih dana otišli smo suprug i ja na jednu kršćansku konferenciju i govornik je govorio koliko je divno to što je Isus učinio za nas na križu. Omogućio nam je da na Njega položimo svu svoju nepravednost, sve svoje grijehe, a od Njega primimo pravednost i svetost. Isto tako, sve što nas pritišće, muči na bilo koji način, svaku zarobljenost, možemo predati na Isusov križ i primiti slobodu. Tada nas je taj govornik pozvao da razmislimo što zaista želimo predati na Kristov križ, da to napišemo na papir i onda smo simbolički zaista te papire stavljali na jedan križ koji je tamo bio postavljen.


U iskrenoj molitvi i otvorenosti srca, predala sam tada na Isusov križ tu zarobljenost strahom od budućnosti. On je taj strah uništio i zauzvrat sam primila od Uskrslog Gospodina potpuni mir i sigurnost, čvrsto pouzdanje u Njega. To je toliko duboko ispunilo cijelo moje biće da i danas, nakon mnogo godina, hodam u toj slobodi koju sam tada primila.

Više nisam rob straha, nego dijete Božje koje ima čvrsto pouzdanje u svog Oca i svako Njegovo obećanje.
A jedno od Njegovih silnih obećanja, kojeg se čvrsto držim nalazi se u Psalmu 37:25-26.

I uvijek kada neprijatelj pokuša napasti starim oružjem na mene, kada pokuša posijati strah u moje srce radi financijske nesigurnosti, uzmem Riječ kao obranu i štit. I prisjetim samu sebe gdje je moja sigurnost – ne u stalnom zaposlenju i ne u bilo čemu drugom osim u Isusu Kristu. On je vjeran i dostojan svakog pouzdanja. Čvrst temelj i neuzdrmana stijena! Njemu sva slava i hvala!

Ako te muči bilo kakav strah, donesi ga na Isusov križ i tamo ga ostavi, a s križa uzmi pobjedu – potpunu slobodu i sigurnost u Isusu. To znači graditi kuću na stijeni koja se ni pod kakvom olujom neće srušiti.

Hvala Ti, uskrsli Gospodine!

PRIMITI DAR ILI …

Neki dan, razmišljam kako više ne koristimo uopće kolica za Piju, našu najmlađu. Ona je sada stara 2 godine i 8 mjeseci, a ne mogu se točno ni sjetiti otkad je već ne vozimo. Uglavnom, već dugo naše su šetnje bez dodatnog prijevoznog sredstva i ona je zaista naš mali zvrk, nikad umorna, uvijek spremna za neku akciju.

I sad, razmišljam kako su kolica ustvari još jako dobra, prilično sačuvana i vjerojatno bi mogla nekome još dobro služiti. Svejedno, prva misao je bila da ih nekome tko je zaista u potrebi darujemo, a ne da ih prodajemo.

Odjednom, počne mi se cijeli scenarij vrtjeti u glavi. Kao, mi ih oglasimo da darujemo nekome u potrebi. I javi se neka osoba koja je kao iskrena pa kaže, otprilike: “Kolica nam se sviđaju, ali moramo biti iskreni, nismo sad baš u tako lošoj situaciji da ih ne bi mogli i kupiti. Pa s obzirom da ste ih besplatno ponudili, dajte vi nama ipak njih za neku pristupačnu, povoljnu cijenu.” A mi odgovaramo: “Ne, potpuno ste nas krivo shvatili. Mi ŽELIMO DAROVATI onome tko je zaista U POTREBI. Ali to ne znači da ona ne vrijede puno. Zapravo, ako ste u mogućnosti platiti, onda ćete ih trebati platiti prema njihovoj stvarnoj vrijednosti, odnosno u punoj cijeni. Dakle, kolica se mogu dati besplatno samo onima koji su stvarnoj potrebi i nikako si ih ne mogu na drugi način priuštiti. Besplatna su za njih, iako imaju visoku cijenu za sve ostale.”

I tada, kao da mi Gospodin tumači – tako je i sa spasenjem koje ja nudim, besplatno, a opet neprocjenjivo dragocjeno i skupo!

Milost je Njegova besplatna, ali ne jeftina. Besplatna je za svakog onog koji je svjestan da si na na koji način ne može sam pribaviti to dragocjeno spasenje. Za svakog koji je siromašan u duhu, svjestan svoje nedostatnosti … Takvima Gospodin nudi potpuno besplatno – daruje nam svoje spasenje! A svaki onaj koji misli da ipak ima nešto za ponuditi u prilog svom spasenju, zapravo vrijeđa taj dragocjeni čin Kristove milosti i ljubavi… te na taj način može izgubiti spasenje.

Jesmo li dovoljno svjesni koliko smo siromašni i koliko nemamo ništa za ponuditi u prilog svom spasenju? Mi se možemo međusobno uspoređivati, tko je koliko daleko dogurao na tom putu spasenja, ali to nema nikakve vrijednosti u Očevim očima. Samo je jedno važno – jesi li u dovoljno velikoj potrebi da kažeš, “smiluj mi se, Gospodine, ne mogu sam/a”?

A kada primiš TAJ BESKRAJNO DRAGOCJEN DAR, tada nastavi hodati tim putem spasenja “s rukom u ruci svoga Spasitelja”. On je vjeran i dovršit će djelo koje je u tebi započeo. Na Njegov način, u Njegovo vrijeme…

Gdje mi je pouzdanje… ?

“Kako ste?”

Što biste odgovorili ako bih vas to pitala? Ali ne reda radi, nego kada bih zaista željela čuti…

Mislim da bi se većina odgovora nalazila negdje između osjećaja straha, neizvjesnosti, zbunjenosti i možda ljutnje, frustriranosti, bunta…

I puno je toga oko nas, u našoj svakodnevici, što bi opravdalo na neki način te osjećaje.

Ali ipak – želim onima koji se smatraju nanovorođenom djecom Božjom postaviti još jedno pitanje – “Imate li svakodnevno odnos s Duhom Svetim?”

I to pitanje nije tu da vas prozove, posrami, osudi… nego da nas sve skupa probudi.

Bez obzira na svu tamu oko nas, nama je dano najveće Svjetlo! Dan nam je Duh Sveti!

Ako se svaki dan, bar na neko vrijeme, “prikopčamo u Njega”, ako svaki dan bar neko vrijeme provedemo u Riječi, u meditaciji nad Riječi, u izlijevanju srca pred Njim, u molitvi u Duhu … tada mi uzimamo oružje u ruke i borimo se protiv svega toga što nas želi poklopiti. Tada imamo nadnaravni mir, neobjašnjivu radost i nepokolebljivo pouzdanje da Otac naš nebeski sve vodi i da se ništa ne može dogoditi što On neće propustiti kroz svoje ruke.

Sve ovo što se događa danas, Njemu nije iznenađenje. On je na to odavno spreman… ali želi da budemo i mi spremni.

Zato ne rasipajmo svoju snagu i svoj mir. Oluja koja je počela neće završiti prije nego što je On završi.

Ono što mi kao Crkva, Njegova zaručnica, trebamo u ovim vremenima činiti jest “osigurati se da u svojim lampama imamo dovoljno ulja”!

Ispunjavajmo se Njegovim Duhom svakodnevno, a On će voditi naše korake sigurnim putem…

U ljubavi Kristovoj,

Mama, brineš li?

Na početku, napomena – iako u naslovu stoji “mama”, ohrabrenje je za sve koji se bore s pretjeranom i tjeskobnom brigom, ali iz perspektive mame koja se ovih dana osjećala zabrinuto, a doživjela utjehu i mir koji samo Gospodin može dati…


Možda se pitaš što još možeš učiniti za svoje dijete da bi bilo sigurno i da bi mu bilo dobro u ovoj školskoj godini… Možda imaš malo dijete koje ide u vrtić? Možda će mu ovo biti prva godina u vrtiću? Možda će mu biti prva školska godina? A možda će biti ove godine maturant? Kako god – nemoj brinuti! I sada misliš možda – lako je to reći, napisati… Ali nemoguće provesti.
Znaj da sam “u tvojim cipelama” i ja, i znaj da sam strašno se brinula, pitala se činim li dovoljno, što još mogu, trebam… pa tko će ih zaštititi ako ne mi, majke, roditelji???
Ali ipak, sva ta razmišljanja, nastojanja, akcije … nisu mi donijeli mir. Naprotiv, osjećala sam se sve gore i gore. Iako sam Kristova, predala sam svoj život Njemu davno, ipak sam brinula – i konačno, po Njegovoj milosti, danas sam spoznala… Najviše i najbolje što mogu za svoju djecu učiniti na početku i ove školske godine, to je – predati njih, predati sve brige, predati svu situaciju u kojoj se nalazim, Njemu u ruke. I sada se to čini tako jednostavno, osnovno, temeljno…ali ponekad postanemo slijepi, kratkovidni i mislimo da On traži nešto više i nešto drugo od nas.
Postanemo “borci za neka prava”, iako znamo da On to nikada nije činio… On je odustao od svakog prava – i sve predao Ocu u ruke.
I dok sam večeras nakon dugo vremena, na glas sve Njemu predavala i ponovo ispovijedala svoju vjeru – da je On dovoljan i da je sve pod Njegovom kontrolom, obuzeo me nevjerojatan osjećaj lakoće i mira. I to je zaista samo Njegov dar. Predivan dar koji možeš uzeti s Njegovog križa, odloživši sve brige, neizvjesnosti, strahove i probleme.
I možda te ni ove napisane riječi neće osloboditi brige, ali Isus hoće! Ako Mu dođeš iskrenog i otvorenog srca, spremna čuti ono što ti On želi reći, onda ćeš na neki način doživjeti upravo ono što svakom umornom i zabrinutom srcu On želi dati – mir i slobodu od svake tjeskobe.


I zato, draga mama, nemoj brinuti – Njemu vjeruj i On će sve izvesti na dobro.

Zahvalnost, radost, mir

Jesmo li dovoljno svjesni da radost ne ovisi o tome koliko imamo, koliko uživamo, je li nam sve posloženo onako kako želimo?

Da, radost naših srca uopće ne ovisi o tome.

Ali zato često ovisi o tome KOLIKO SMO ZAHVALNI.

Možemo imati puno toga, ostvariti, postići, dosegnuti, pa skoro savršene okolnosti imati, ali… s obzirom da nikada ne može biti baš sve savršeno, uvijek će faliti bar nešto do savršenstva. I ukoliko onda gledamo u to što nemamo, umjesto da budemo zahvalni za ono što imamo, RADOST gubimo.

S druge strane, ako i nemamo puno, ali smo zahvalni za ono što imamo, RADOST će prebivati u našim srcima.

Dakle, ZAHVALNO SRCE JE RADOSNO SRCE.

Isto tako, nezahvalno srce je srce bez radosti… ali, i bez mira.

Moram priznati, iskusila sam oboje. Kada nisam bila zahvalna za sve ono što mi je Gospodin u svojoj milosti, ljubavi i dobroti darovao, nego sam skrenula svoj pogled na ono što mi nedostaje, skliznula sam u nezahvalnost, a posljedično i u tugu, i u nemir.

Izlaz je uvijek bio u POKAJANJU.

Nezahvalnost je grijeh, i to grijeh koji ranjava nas same, naše bližnje, a i odvaja nas od Gospodina. Zato, ako se ne osjećaš radosno i nemaš mir, ispitaj svoje srce – čuči li u njemu nezahvalnost?

Uvijek možemo odabrati kako ćemo gledati na svoj život, na okolnosti u kojima se nalazimo – sa zahvalnošću (pa makar i za ono malo) ili s nezahvalnošću (pa makar gunđali i zbog nečeg malog što nam fali). I tako sami odabiremo, hoćemo li biti radosni ili žalosni, hoćemo li imati mir ili nemir…

Neka nas Gospodin probudi i da nam Njegov pogled – da vidimo sve ono dobro koje nam daje, da budemo Njemu zahvalni i u Njemu radosni i mirni.

Neka nam nezahvalnost ne zarobi srce i ne pokrade nam radost i mir, koje Gospodin želi da uživamo.









Blagoslovljen život

picsart_07-16-01.31.02

Više od svega za svoju djecu želim da budu blagoslovljeni od Boga. I tu ne mislim na stvari ovoga svijeta, ne mislim na obilje koje nudi ovaj svijet, a koje je isprazno i prolazno.

Prije svega, mislim na to da poznaju Njega kao svoga Oca nebeskog, da iskuse osobno Njegovu ljubav, Njegovu prisutnost, zaštitu, milost svakodnevnu i vječnu. Želim da hodaju s Njim iz dana u dan, sve više Ga poznavajući… A tada, znam da će On ispunjavati svoje planove s njima, a to će im donijeti najsretniji život na ovom svijetu – ispunjen i svrhovit život, blagoslovljen život!

1594854521169

Ako Ga budu poznavali, onda će Ga štovati kao jedinog Gospodina i Gospodara svojih života i onda će živjeti po Njegovoj volji, onako kako On zapovijeda. A tada će im biti BLAGO U ŽIVOTU. 

Neka bude tako u životima naše djece. A naravno, budimo im mi primjer takvog življenja. Neka nas sve Gospodin u tome blagoslovi.

potpis

Kome vjerujem?

Toliko toga u našim životima ovisi o tome kome vjerujemo. Na temelju toga gradimo naše odnose, prijateljstva, brakove, svjetonazor. Na temelju toga, zapravo, gradimo naše živote. I ako na krivom temelju gradimo, sve će se urušiti. Zato je toliko važno znati KOME VJERUJEMO.

Onaj kome dajemo svoje povjerenje, ima i naše poštovanje. I to je u redu. Ljudima trebamo dati povjerenje i poštovanje. No, nikada ljude ne smijemo stavljati u poziciju koju zaslužuje SAMO I JEDINO BOG! Samo je Bog dostojan našeg apsolutnog povjerenja i štovanja. Samo povjerenje, pouzdanje u Njega, stvara čvrst temelj za život koji se neće urušiti pod raznim pritiscima.

Onaj kome apsolutno vjerujemo, u koga se pouzdajemo, ili je jedini istinski Bog ili je to netko tko postaje nama idol.

Naravno da je dobro imati povjerljive, pouzdane ljude oko sebe – prijatelje, obitelj, braću i sestre. Ali pazimo da ih nikada ne stavljamo na položaj koji im ne pripada – na prijestolje koje nije za njih. Ako bismo to učinili, učinili bismo loše i sebi i njima.

Samo je JEDAN koji treba sjediti na prijestolju naših života – i koji zaslužuje naše apsolutno povjerenje! I blagoslovljeni su ljudi koji tako žive – dajući slavu i čast uvijek, kroz potpuno povjerenje, štovanje i poslušnost, SAMO NJEMU!

On te JEDINI nikada neće razočarati i JEDINI je dostojan tvog apsolutnog povjerenja – to je čvrsta stijena na kojoj možeš graditi svoj život, bez bojazni da će se urušiti iz bilo kojeg razloga.

Tebi, BOŽE, pripada slava, tebi, a ne nama. Zbog tvoje vjernosti i odanosti, slava i čast tvome imenu! Zašto bi se narodi pitali gdje je naš Bog? Naš Bog je na nebesima i čini sve što poželi. Njihovi bogovi samo su kipovi, načinjeni od srebra i zlata. Imaju usta, ali ne govore, očima svojim ne vide. Imaju uši, ali ne čuju, a nosevima ne njuše. Imaju ruke, no bez osjeta, i noge kojima ne hodaju. Glas iz grla ne puštaju. Nalik njima će postati oni koji ih izrađuju i štuju. Narode Izraela, vjeruj BOGU, on je tvoja pomoć i zaštita. Aronovci, vjerujte BOGU, on vam je pomoć i zaštita. Svi vjernici, vjerujte BOGU, on je vaša pomoć i zaštita. BOG na nas misli i nas će blagosloviti. Blagoslovit će narod Izraela, blagoslovit će obitelj Arona. Blagoslovit će one koji štuju BOGA, ljude male i velike. Neka BOG da još i više vama i vašoj djeci. Neka vas blagoslovi BOG, koji je stvorio nebo i zemlju. Nebesa pripadaju BOGU, no zemlja je za ljude. Njega ne slave mrtvi, u grobu BOGA ne veličaju. No mi slavimo BOGA, sada i zauvijek. Slava BOGU!

Psalmi 115:1‭-‬18

Slika

Previše blagoslovljena da bi bila pod stresom

preview

Kao mama troje djece, često sam se doživljavala kao pod stresom. A onda, kao niotkuda, pojavila se rečenica: “Previše blagoslovljena da bi bila pod stresom”. I kao da mi se upalila lampica – pa da, jesam li ja uopće svjesna da je Bog izlio tolike blagoslove u moj život, a zašto onda gledam na sve to kao na stres?!? I stvarno, promjena perspektive toliko puno znači. Sve ovisi o tome iz kojeg kuta nešto gledaš. A meni je tada Gospodin ponudio Njegovu perspektivu, zapravo jedinu ispravnu… I dalje su okolnosti ostale iste, i dalje imam teške situacije i teške dane, ali onda se sjetim – čekaj, nema razloga biti pod stresom … previše si blagoslovljena da bi bila pod stresom! I odjednom stav zahvalnosti za sve ono divno i dobro koje On daje, rastjera crne oblake umora, zabrinutosti, neizvjesnosti….

Mi služimo dobrom nebeskom Ocu, izlio je tolike blagoslove na nas, zahvaljujemo Mu na tome… Uvijek možemo izabrati i onaj drugi stav – mrmljanje, prigovaranje, žaljenje, samosažaljevanje – ali od toga nam stvarno neće biti bolje.

Ako samo malo zastaneš i pomisliš, koje je to blagoslove Gospodin baš na tebe izlio, vidjet ćeš da ih zaista ima mnogo. Raduj se, zahvaljuj i… odbaci stres! 

potpis

Prljave ručice i voda koja ih pere

img

Kao što sam već pisala o tome, vjerujem da Gospodin želi s nama imati blizak, osobni odnos, odnos Oca i djeteta. Vjerujem da želi da Ga osobno poznajemo, kakav je On, koje su Njegove misli, kakvi su Njegovi planovi, obećanja… I to je zaista odnos s Njim za kojim i ja čeznem. I zapravo, jedna od velikih uloga Duha Svetoga je upravo i to da nam otkriva kakav je Otac, da nas uvodi dublje i dublje u istinu, da upoznamo svu širinu, i duljinu, i dubinu, i visinu Njegove ljubavi prema nama!

I tako… dok sam jutros nakon doručka prala ručice svojoj maloj skoro dvogodišnjoj djevojčici koja, usput rečeno, sve voli sama raditi, pa tako i jesti kremasti kolač, odjednom sam u toj slici vidjela nešto što mi želi Duh Sveti pokazati. Zapravo, već neko vrijeme razmišljam o tome koliko želim biti sličnija Isusu, a još uvijek mi se čini da sam daleko od toga da Mu sličim. I znam da On skida s mene svu moju nepravednost i daruje mi svoju savršenu pravednost i svetost. I zahvalna sam silno na tome! No, kao da to još nije bilo zaista otkriveno mome srcu – kao da je to znanje bilo samo na razini uma, ali ne i u srcu.

Dok sam jutros prala te male jako upraljane ručice, vidjela sam koliko je puno puta trebalo nanijeti na njih vodu – voda je svaki put učinila ih malo čišćima, ali još uvijek su se vidjeli tragovi čokolade, mrvica biskvita… i kako sam ja svojim rukama nanosila vodu na njih, na mojim rukama je ostajalo to što sam s njenih skidala vodom. I odjednom vidim sliku – pa tako djeluje Isusova pravednost u mom životu, On me sve više preuzima i na sebe preuzima moju nečistoću, a na meni ostavlja tragove svoje čistoće, pravednosti, svetosti… I što više se ja Njemu predajem, dajem da me On preuzima, to više malo-pomalo postajem Njemu slična.

Da, proces je to i moram Mu prepustiti da On u svoje vrijeme dovrši svoje djelo u meni. A obećanja imam: „Siguran sam da će Bog, koji je započeo dobro djelo među vama, to djelo i dovršiti do dana kad se Isus Krist vrati.“ (Filipljanima 1:6)

„Neka vas sam Bog, izvor mira, potpuno posveti i neka cijelo vaše biće—duh, dušu i tijelo—očuva besprijekornima za dolazak našega Gospodina Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas je pozvao. On će to i učiniti.“ (1 Solunjanima 5:23-24)

Da nema ovoga, bila bih puno puta obeshrabrena samooptužujućim mislima nakon svakog mog pada. A sada, mogu se boriti protiv toga mačem – Božjom Riječi. Ovaj put, zahvaljujući Duhu, to za mene postaje rhema riječ – otkrivenje mome srcu, živa riječ koja mijenja… Tako sam danas još malo više upoznala svoga Oca i nadam se da će vas ovo svjedočanstvo potaknuti i ohrabriti da Ga i vi tražite više i više upoznati, da možete s Njim biti u tom bliskom zajedništvu kroz Duha Svetoga.

img

 

potpis