PRIMITI DAR ILI …

Neki dan, razmišljam kako više ne koristimo uopće kolica za Piju, našu najmlađu. Ona je sada stara 2 godine i 8 mjeseci, a ne mogu se točno ni sjetiti otkad je već ne vozimo. Uglavnom, već dugo naše su šetnje bez dodatnog prijevoznog sredstva i ona je zaista naš mali zvrk, nikad umorna, uvijek spremna za neku akciju.

I sad, razmišljam kako su kolica ustvari još jako dobra, prilično sačuvana i vjerojatno bi mogla nekome još dobro služiti. Svejedno, prva misao je bila da ih nekome tko je zaista u potrebi darujemo, a ne da ih prodajemo.

Odjednom, počne mi se cijeli scenarij vrtjeti u glavi. Kao, mi ih oglasimo da darujemo nekome u potrebi. I javi se neka osoba koja je kao iskrena pa kaže, otprilike: “Kolica nam se sviđaju, ali moramo biti iskreni, nismo sad baš u tako lošoj situaciji da ih ne bi mogli i kupiti. Pa s obzirom da ste ih besplatno ponudili, dajte vi nama ipak njih za neku pristupačnu, povoljnu cijenu.” A mi odgovaramo: “Ne, potpuno ste nas krivo shvatili. Mi ŽELIMO DAROVATI onome tko je zaista U POTREBI. Ali to ne znači da ona ne vrijede puno. Zapravo, ako ste u mogućnosti platiti, onda ćete ih trebati platiti prema njihovoj stvarnoj vrijednosti, odnosno u punoj cijeni. Dakle, kolica se mogu dati besplatno samo onima koji su stvarnoj potrebi i nikako si ih ne mogu na drugi način priuštiti. Besplatna su za njih, iako imaju visoku cijenu za sve ostale.”

I tada, kao da mi Gospodin tumači – tako je i sa spasenjem koje ja nudim, besplatno, a opet neprocjenjivo dragocjeno i skupo!

Milost je Njegova besplatna, ali ne jeftina. Besplatna je za svakog onog koji je svjestan da si na na koji način ne može sam pribaviti to dragocjeno spasenje. Za svakog koji je siromašan u duhu, svjestan svoje nedostatnosti … Takvima Gospodin nudi potpuno besplatno – daruje nam svoje spasenje! A svaki onaj koji misli da ipak ima nešto za ponuditi u prilog svom spasenju, zapravo vrijeđa taj dragocjeni čin Kristove milosti i ljubavi… te na taj način može izgubiti spasenje.

Jesmo li dovoljno svjesni koliko smo siromašni i koliko nemamo ništa za ponuditi u prilog svom spasenju? Mi se možemo međusobno uspoređivati, tko je koliko daleko dogurao na tom putu spasenja, ali to nema nikakve vrijednosti u Očevim očima. Samo je jedno važno – jesi li u dovoljno velikoj potrebi da kažeš, “smiluj mi se, Gospodine, ne mogu sam/a”?

A kada primiš TAJ BESKRAJNO DRAGOCJEN DAR, tada nastavi hodati tim putem spasenja “s rukom u ruci svoga Spasitelja”. On je vjeran i dovršit će djelo koje je u tebi započeo. Na Njegov način, u Njegovo vrijeme…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s