Mama, brineš li?

Na početku, napomena – iako u naslovu stoji “mama”, ohrabrenje je za sve koji se bore s pretjeranom i tjeskobnom brigom, ali iz perspektive mame koja se ovih dana osjećala zabrinuto, a doživjela utjehu i mir koji samo Gospodin može dati…


Možda se pitaš što još možeš učiniti za svoje dijete da bi bilo sigurno i da bi mu bilo dobro u ovoj školskoj godini… Možda imaš malo dijete koje ide u vrtić? Možda će mu ovo biti prva godina u vrtiću? Možda će mu biti prva školska godina? A možda će biti ove godine maturant? Kako god – nemoj brinuti! I sada misliš možda – lako je to reći, napisati… Ali nemoguće provesti.
Znaj da sam “u tvojim cipelama” i ja, i znaj da sam strašno se brinula, pitala se činim li dovoljno, što još mogu, trebam… pa tko će ih zaštititi ako ne mi, majke, roditelji???
Ali ipak, sva ta razmišljanja, nastojanja, akcije … nisu mi donijeli mir. Naprotiv, osjećala sam se sve gore i gore. Iako sam Kristova, predala sam svoj život Njemu davno, ipak sam brinula – i konačno, po Njegovoj milosti, danas sam spoznala… Najviše i najbolje što mogu za svoju djecu učiniti na početku i ove školske godine, to je – predati njih, predati sve brige, predati svu situaciju u kojoj se nalazim, Njemu u ruke. I sada se to čini tako jednostavno, osnovno, temeljno…ali ponekad postanemo slijepi, kratkovidni i mislimo da On traži nešto više i nešto drugo od nas.
Postanemo “borci za neka prava”, iako znamo da On to nikada nije činio… On je odustao od svakog prava – i sve predao Ocu u ruke.
I dok sam večeras nakon dugo vremena, na glas sve Njemu predavala i ponovo ispovijedala svoju vjeru – da je On dovoljan i da je sve pod Njegovom kontrolom, obuzeo me nevjerojatan osjećaj lakoće i mira. I to je zaista samo Njegov dar. Predivan dar koji možeš uzeti s Njegovog križa, odloživši sve brige, neizvjesnosti, strahove i probleme.
I možda te ni ove napisane riječi neće osloboditi brige, ali Isus hoće! Ako Mu dođeš iskrenog i otvorenog srca, spremna čuti ono što ti On želi reći, onda ćeš na neki način doživjeti upravo ono što svakom umornom i zabrinutom srcu On želi dati – mir i slobodu od svake tjeskobe.


I zato, draga mama, nemoj brinuti – Njemu vjeruj i On će sve izvesti na dobro.

Blagoslovljen život

picsart_07-16-01.31.02

Više od svega za svoju djecu želim da budu blagoslovljeni od Boga. I tu ne mislim na stvari ovoga svijeta, ne mislim na obilje koje nudi ovaj svijet, a koje je isprazno i prolazno.

Prije svega, mislim na to da poznaju Njega kao svoga Oca nebeskog, da iskuse osobno Njegovu ljubav, Njegovu prisutnost, zaštitu, milost svakodnevnu i vječnu. Želim da hodaju s Njim iz dana u dan, sve više Ga poznavajući… A tada, znam da će On ispunjavati svoje planove s njima, a to će im donijeti najsretniji život na ovom svijetu – ispunjen i svrhovit život, blagoslovljen život!

1594854521169

Ako Ga budu poznavali, onda će Ga štovati kao jedinog Gospodina i Gospodara svojih života i onda će živjeti po Njegovoj volji, onako kako On zapovijeda. A tada će im biti BLAGO U ŽIVOTU. 

Neka bude tako u životima naše djece. A naravno, budimo im mi primjer takvog življenja. Neka nas sve Gospodin u tome blagoslovi.

potpis

Kako je Bog promijenio moje planove i stvorio Rebeku

Još jedno predivno svjedočanstvo Božje ljubavi i milosti u životu jedne mame, koja je podijelila s nama svoju priču o rođenju njezine kćeri. Neka bude proslavljen Bog koji izvodi sve na dobro onima koji Ga ljube.

*****

Unazad nekoliko mjeseci često viđam reklamu za personaliziranu slikovnicu “Kako je beba došla na svijet”.

U jednom trenutku pomislila sam da bi bilo lijepo napisati istinitu priču o tome kako je beba došla na svijet, a onda sam i pročitala jednu takvu priču. Moja je imenjakinja napisala priču o tome kako je njena kći došla na svijet. Predivna, istinita priča o Božjoj vjernosti, providnosti i dobroti.

Takva je i priča o rođenju moje kćeri. Još prije više od četiri godine, nakon rođenja moga sina, odlučila sam da neću imati više djece. Nedostatak sna, dojenačke kolike i neke druge okolnosti, uvjerile su me da je majčinstvo ipak malo prevelik zalogaj za mene. Nisam željela više djece.

A onda, oko 3. rođendana mog sina, počelo me “progoniti” pitanje: a što je Božja volja? Što ako nam je Bog htio dati još djece? Od pomisli na malu bebu, uhvatila bi me tjeskoba, iako se moj muž još nadao da će dobiti kćer. Ja jednostavno nisam to željela. No kako mi to pitanje nije dalo mira, znala sam da to moram donijeti pred Boga.

Govorila sam Mu: Ti znaš da ja ne želim više djece, no ja ne znam kakav je Tvoj plan. Ako je Tvoja volja da imamo još djece, daj nam ih, ali ja ne želim. Ako je Tvoja volja da imamo još djece, promijeni moj stav jer ja ih ne želim. Na stotine puta sam izrekla: ne želim! Otprilike pola godine kasnije prestala sam govoriti “ne želim” i bila sam spremna prihvatiti Njegovu volju. Ubrzo sam sanjala da sam trudna i nosim djevojčicu, a par dana kasnije, osjetila sam nekoliko naleta mučnine. Znala sam tada da sam trudna iako je još bilo prerano za test.

Trudnoća je prolazila dobro, a moj je doktor nekoliko puta spomenuo kako misli da će se i ova beba roditi carskim rezom. Trudnoća je odmicala, a ja sam sve više razmišljala o porodu i sve više me bilo strah. Molila sam za doktore i medicinske sestre bolnice u kojoj će biti rođena moja kći. Na prvoj kontroli u bolnici, primio me novi doktor. Bio je brižan i temeljit, no tada nije htio pričati o porodu već tjedan dana kasnije, na idućoj kontroli. Zamolila sam grupicu vjernih prijatelja da mole za nas, a posebno za doktora, da donese ispravnu odluku. Tjedan dana kasnije, čim sam ušla u ambulantu, rekao mi je: Ja već tjedan dana razmišljam o vama!

Tog trenutka znala sam da nas je Bog stavio u njegove misli i da je donio ispravnu odluku. Šest dana kasnije bila sam u bolnici na pretragama potrebnim prije operacije.

Sljedeći dan ujutro rođena je Rebeka. Kada sam se probudila nakon operacije, morala sam pitati u koliko sati je rođena, iako mi je to nebitno. Rekli su mi – u 8:38 – a ja sam pomislila: Rimljanima 8:38 – „Ništa nas neće odvojiti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu!“

pizap.com15343333104661

 

Nakon operacije pa do kraja njegove smjene, doktor me je tri puta došao pitati kako sam i trebam li što. Napominjem da se radi o javnoj bolnici u Hrvatskoj. Nisam još nikada čula da je doktor u bolnici toliko brižan i da obilazi pacijenta nakon operacije.

Poslijepodne, kad sam se ja razbudila i kad je došao moj muž, rekli su nam da je beba bila omotana pupčanom vrpcom oko vrata, tijela i noge. Vjerojatno se ne bi niti rodila živa da doktor nije odlučio napraviti carski rez.

Još prije godinu dana, nadala sam se da te bebe nikada neće niti biti, no njen se Stvoritelj pobrinuo da se rodi… živa, zdrava… savršena!

Hvala Bogu koji čini neizmjerno više no što mi možemo zamisliti i moliti!

pizap.com15343321637941

 

autor: Marina Pintar

 

Priča s poroda… ili priča o velikoj vjernosti Božjoj

Prije skoro tri tjedna došla je na svijet moja djevojčica Pia.

Točnije rečeno, Gospodin ju je pozvao i iznio na svojim rukama na ovaj svijet.

Zaista želim svu slavu i hvalu dati Njemu ovim svjedočanstvom Njegove vjernosti i ljubavi !

Trudnoća u 41. godini moga života nije bila moj, ni suprugov plan… Već odavno su bile iza nas neprospavane noći zbog bebe, pelene i sve ostalo vezano na tu temu. Uživali smo u svoja dva sina, jednom 13-godišnjaku i jednom 9-godišnjaku, zahvaljivali Bogu za njih i uz Božju milost upućivali ih na Božji put.

No, Gospodin je imao još jedan divan blagoslov u planu za nas – i kada smo saznali za trudnoću, nakon početnog šoka i raznih pitanja (Prepuštanje Božjim planovima za nas), prihvatili smo radosno i s pouzdanjem u Njega taj dar iz Njegove ruke.

Trudnoća je prolazila iznimno dobro i bez nekih većih poteškoća. Osjećala sam se izvrsno i baš sam uživala – kao da sam prvi put trudna!

Kako je vrijeme odmicalo i približavao se očekivani termin poroda, počela sam razmišljati o samom porodu i svakako sam željela da i ovaj porod bude kao moj drugi, na prirodan način. Naime, prvog sina sam rodila carskim rezom jer je bio na zatku, krupna beba, moja prva tudnoća i uz to, imam operiranu kralježnicu. S obzirom da sam drugog sina rodila bez carskog reza, prirodnim putem, znala sam da je oporavak puno brži nakon takvog poroda i htjela sam ponovo takvo iskustvo… da dijete mogu dočekati budna, svjesna i odmah ga primiti k sebi (što naravno nije moguće uz opću anesteziju, kojoj sam ja morala biti podvrgnuta pri carskom rezu).

U 32. tjednu trudnoće, moja je liječnica ustanovila da je bebica još na zatku, uz ohrabrujuće riječi kako još ima vremena da se okrene na glavicu. Suprug i ja smo počeli moliti da se zaista i okrene »u pravilan položaj« i da mogu »normalno« roditi. Obavijestili smo i neke najbliže prijatelje, braću i sestre, neka mole s nama za to.

Ipak, na UZV- pregledu u 36. tjednu bebica je i dalje uporno sjedila u mojoj utrobi, još uvijek nije bilo priželjkivanog okreta na glavicu… U duhu sam osjetila da mi Gospodin govori: »Prepusti sve u moje ruke. Vjeruj mi. Traži samo moju volju, a ne da se dogodi ono što ti misliš da je najbolje. Ja znam svoje planove i imam najbolje za tebe… »

Po Njegovoj milosti, nastavili smo moliti samo za Njegovu volju – ne više za ovo ili ono konkretno… shvaćajući da je On onaj koji ima potpuni uvid u sve, a ne mi… i da Mu možemo potpuno vjerovati.

Dakle, u miru sam čekala razvoj situacije. Hm, ponekad već i s tolikim uzbuđenjem da vidim kako će Bog sve izvesti!

Na pregledima u 37. i 38. tjednu , svi doktori koji su me pregledavali složili su se da će zbog bebinog stava zatkom i ostalih indikacija koje imam, biti potrebno izvršiti planirani carski rez. Predviđeni termin poroda bio je 15.7.,  a 10.7. otišla sam još obaviti neke krvne pretrage i dogovor s anesteziologom. Dakle, to jutro bilo je malo više hodanja i nisam obraćala baš pažnju na trudove, koje sam već i dulje vrijeme prije toga osjećala i znala sam da su samo pripremni trudovi, a ne oni pravi za porod.

Ipak, oko 12h tog dana primijetila sam da se trudovi javljaju već u pravilnim razmacima i da su dosta jaki – na svakih 2o minuta jedan… Bilo je već i vrijeme ručka, ali odlučila sam da ću ga ja preskočiti pa čim suprug i mlađi sin završe s ručkom (stariji sin je bio na kampu), želim otići na pregled u trudničku ambulantu da se vidi što se ipak događa. Ručak sam preskočila jer sam pomislila da ako slučajno krene taj dan porod carskim rezom, onda zbog opće anestezije moram biti bez jela minimalno 6 sati prije operacije.

Iza 14h stigli smo suprug i ja u trudničku ambulanu, ali tamo više nije bilo nikoga i sestra nas je uputila u rađaonicu. I dalje sam mislila da ću tada obaviti samo UZV i CTG pa se vratiti doma i možda kroz dan-dva otići na planirani carski rez.

Međutim, kada su me stavili na CTG (uređaj za praćenje trudova i otkucaja bebinog srca), moji su trudovi bili već oni pravi porodni, na svakih 5 minuta… Dakle, porod je već prirodnim putem uznapredovao. Dok sam tako, priključena na CTG, pola sata ležala i prodisavala sve jače trudove, suprug je bio uz mene i zajedno smo molili, blagoslivljali još nerođenu Piju, predavali sve Gospodinu u ruke.

36872544_1973421719374994_8494244619020664832_n (1)blog1

Kada je u tu sobu ušao dežuran liječnik, rekla sam mu da imam već dogovoren carski rez ukoliko se beba nije okrenula na glavu. On je samo poprilično grubo odgovorio da će o načinu poroda ipak on odlučiti. Pitala sam ga je li spreman preuzeti odgovornost na sebe, iako su već četiri liječnika prije njega nakon pregleda i svih indikacija odlučila da je potreban carski. Da skratim, ipak je odlučio ne preuzeti odgovornost i slijediti procjene svojih kolega liječnika.

Tako su me počeli pripremati za operaciju. Taj dan bila je iznimna gužva u rađaonici i nekako kao da je sve išlo za tim da mi oduzme mir i unese neku paniku – bolovi su bili sve jači i jači, a ja sama ležim u predrađaonici i čekam da me odvezu u operacijsku salu. To čekanje činilo mi se jako dugo … ali jedna misao odzvanjala mi je u srcu: »Pa ja sam Njegova… u Njegovim sam rukam što god bilo… nema razloga za brigu… » I dalje opet prodisavanje trudova… i konačno odvoze me u operacijsku salu. Tamo me dočekuje iznimno ljubazan anesteziolog i razgovara sa mnom, postavlja razna pitanja, daje neke upute i … polako padam u san.

Budim se i naravno, odmah pitam je li sve u redu s bebom. Anesteziolog potvrđuje da je sve u redu i to mi stavlja već prvi veliki osmijeh na lice.

Nakon nekog vremena, voze me kroz hodnike do sobe i negdje na putu primam prvi put na sebe svoju djevojčicu – maleno, dragocjeno Božje biće. Isto tako, na putu do sobe susrećem i svog supruga i mlađeg sina, koji prate mene i Piju u sobu. Naši prvi zajednički trenutci, ispunjeni zahvalnošću našem Bogu i velikom radošću… iako nam tada nedostaje naš najstariji sin Tin, koji je u to vrijeme bio na tinejdžerskom kampu u Sloveniji.

36910240_1973422692708230_448464116927954944_n (1) (1)

Čim smo ostali malo sami, suprug mi govori što mu je rekao liječnik koji me operirao. Otprilike citiram: »Možete biti sretni što su vam supruga i kći ostale žive… što je sve dobro završilo… Došli ste u zadnji tren. Imala je napuknutu maternicu na dva mjesta… Da je porod dalje napredovao prirodnim putem, maternica bi se skroz raspuknula i izgubili biste ih obje. I ne planirajte više djecu!«

Suprug je nakon njegovih riječi ostao šokiran, ali i duboko svjestan Božjeg vodstva u svemu tome…

Tek nakon dan-dva, i ja sam postala svjesna što smo zapravo prošli s Gospodinom i koliko je velika Njegova vjernost i dobrota! Njegova ljubav i milost!

Mi nismo znali sve i nismo vidjeli unaprijed, ali On je taj koji sve zna, sve vidi i sve izvodi na dobro onima koji Ga ljube.

Dakle, zato nije bilo potrebno moliti da se dogodi naša volja i da se Pia okrene na glavicu za porod – jer bi tada vjerojatno pukla do kraja maternica…  Njegova je volja bila da ona ostane na zatku pa da idemo na carski rez… i da ostanemo na životu obje! Kako je savršena i dobra Njegova volja za nas i kako se uvijek i u svemu možemo pouzdati u Njega… Predati Mu svaku brigu i primiti od Njega mir – jer On je taj koji nas drži u svojim rukama.

38040894_2006566186060547_7615065496429264896_n (1)blog

Zato uvijek tražimo najprije Kraljevstvo Njegovo i Njegovu savršenu volju za nas – a blagoslovi neće izostati.

Neka bude proslavljeno Njegovo Ime!

38125999_10156757490209345_8976397733568970752_n (1)blog

 

potpis

Očekuje li vas porod?

8C27BE39-8524-48C8-9D76-C9080EB93502

Drage trudnice,

nalazite se u predivnom periodu svoga života, bez obzira koliko možda trudnoća bila i teška, komplicirana… Ipak, biti nositeljica novoga života predivna je privilegija, kojom nas je obdario naš nebeski Otac. 💕

Danas s vama želim podijeliti jednu knjigu u PDF – formatu, uz koju se možete dobro pripremiti za događaj koji tek slijedi – POROD!  😊

Meni osobno je zaista na velik blagoslov, a nadam se da će biti i vama.

Ukoliko trenutno možda samo poznajete neku trudnicu, blagoslovite je tako što ćete s njom podijeliti link za knjigu.

Evo nekoliko rečenica iz predgovora knjige Duhovni pristup rađanju:

Bog nas je s ljubavlju stvorio od tri sastavnice: tijela, duše i duha. Porod je često neuravnoteženo stanje jer zahtijeva usmjeravanje najvećeg dijela pozornosti na ono tjelesno. Za kršćanina, međutim, to iskustvo poroda daleko nadilazi samo tjelesni doživljaj.

Da preuzmete knjigu na svoje računalo, samo kliknite na označeni naslov knjige.

potpis

Prepuštanje Božjim planovima za nas

Zar je moguće da je sutra već 100. dan?

Iskreno, teško mi je za povjerovati, ali moja aplikacija na mobitelu tako kaže – sutra će biti 100. dan moje trudnoće! 😀 Čini mi se da je brzo prošlo tih prvih 100 dana, ali s druge strane, toliko toga se i događalo…

Želim ukratko podijeliti ono najvažnije.

Još krajem ljeta, pitala sam Gospodina, koji smjer On ima za mene,  kamo da se okrenem – osjećala sam kao da sam na nekoj prekretnici… Trebam li se okrenuti aktivnom traženju posla jer su moji dečki sad već veći i mogli bi malo i bez mame … ili Gospodin ima za mene još neki drugi plan…?

Iskreno, bila sam prazna od svojih želja i čeznula sam čuti Njegov glas, ići putem Njegove volje. U jednoj šetnji, stavila sam to iskreno pred Gospoda … i to je bilo to. Život se nastavio.

Osluškivala sam, bilo je nekoliko šansi na vidiku, bar za privremeni posao… razgovarala sam dalje s Gospodinom, čekala…

street-1026246_1920

I jedne kasne jesenske večeri, gotovo pred sam odlazak na spavanje, dobila sam jasnu viziju od Gospodina – na kraju naših života, moj suprug i ja stojimo pred Gospodinom i On nam pokazuje cijeli red djece koja su čekala na nas, a nisu nas dočekala… jer smo mi odlučili da nam je dvoje dosta… I pitanje koje se osjećalo bilo je, kako ćemo odgovoriti na to…

Gospodin ne ide protiv naše volje, dao nam je slobodnu volju, ali to ne znači da svoje životne odluke trebamo donositi sami, bez Njega. Naprotiv, u svojoj slobodi kao Njegova djeca mi trebamo uvijek tražiti Njegovu volju za sve. Shvatila sam da smo, ni ne pitajući za Njegovu volju u tom području, sami postavili prepreku da se ta djeca rode.

Iskreno, bilo mi je teško i jako žao zbog toga. Podijelila sam to sa suprugom i zajedno smo odlučili potpuno se otvoriti Božjoj volji i životu koji On ima za nas.

Već sljedeći mjesec saznala sam da sam trudna. Ipak, osjećaji su bili strahovito izmiješani – od divljenja i oduševljenja kako Bog djeluje, do nesigurnosti, straha, zabrinutosti…

Uslijedila su dva mjeseca borbe – duhovne, duševne i tjelesne. Na pitanja u mojoj glavi – zar stvarno?, pa kako ću ja to sad opet?… – odgovor je uvijek bio – ako je Gospodin dao, On će se za sve i pobrinuti. Posebno sam zahvalna za jednu emisiju na youtubeu, preko koje me Gospodin silno ohrabrio – ne samo mene nego i supruga! Putevi su Njegovi zaista divni i čudesni. ❤

I tako, dan po dan, kroz svakodnevne i cjelodnevne mučnine, stanja iznenadnog umora i pospanosti, stanja hormonalnih promjena i iscrpljujućih promjena raspoloženja, stigao je i dan kada je sve nekako krenulo na bolje. Sada mogu reći da se radujem svakom novom danu i svemu onome što nam Gospodin priprema.

E da, još samo ovo – dvojici naših sinova odlučili smo reći za novost tek negdje oko 10. tjedna, kada prođe ono najkritičnije razdoblje. Budući da ih dobro poznajemo, mogli smo i pretpostaviti njihove reakcije. Stariji će se veseliti, a mlađi ne. Ipak, molili smo da Gospodin pripremi srce i mlađega, kako bi dobro primio vijest.

Jedno jutro, odlučili smo da je stigao trenutak – rekli smo da imamo veliku i lijepu vijest za njih. Stariji je odmah pogodio i jako se razveselio, a mlađi… u nevjerici je gutao knedle dok su mu se oči punile suzama. Ipak, bila je takva situacija da smo mu se mogli dublje i više posvetiti i pokušati saznati što je to što ga toliko muči. Otvorio je svoje srce i rekao ono čega se plašio – da će jednostavno izgubiti nas zbog bebe, da nam on više neće biti tako bitan… U zahvalnosti da nam je mogao reći svoje najdublje strahove, grlili smo ga i ljubili, stalno ponavljajući da njegovo mjesto nitko nikada neće moći zauzeti… i da s dolaskom bebe, mi nećemo imati manje ljubavi za njega, nego se prava ljubav uvijek umnožava i uvijek je ima sve više i više… Primirio se i izgledalo je da će se potruditi prihvatiti. Još istog tog dana, navečer me pozvao da vidim što je našao na internetu. Pomislila sam da je riječ o nekom pojačalu za gitare, koje je već danima skupa s bratom tražio, ali ne… zvao me da vidim kakva kolica za bebu je pronašao! 😀 Pa zar to nije čudo i milost Božja?! Još istog dana, Gospodin je u njegovom srcu učinio veliku promjenu… toliko veliku da sada već s uzbuđenjem i nestrpljenjem čeka na svog malog bracu ili seku ( ne znamo još! 😉 )

Svaki novi dan je zapravo čudo i tako trebamo živjeti – Gospodin uvijek stvara nešto novo… ako smo mi otvoreni za Njegovu volju.

girl-2067378_1920

Pomozi nam, Duše Sveti, da živimo u ovom svijetu kao oni koji mu ne pripadaju jer ne dijele način življenja, ali ljube ljude jer ih i Ti ljubiš. Neka Tvoja ljubav u nama bude više vidljiva svima oko nas.

potpis

PROLAZNOST VREMENA ILI ULAGANJE U VJEČNOST

IMG_3747

Dani lete… već pomalo otrcana fraza, ali ipak – to je zaista istina.
Ovo ljeto bilo je zaista bogato – susretima, druženjima, doživljajima… i sve to odlazi u jednu riznicu sjećanja.

Dok živimo dan po dan, možda nam se ne čini ništa posebno značajan taj dan… ali mislim da bismo morali biti svjesni da se “baš taj dan” više nikada neće ponoviti. A bio je prilika za nešto… svaki dan… prilika je za nešto. Jesmo li iskoristili priliku? Možda ćemo tek nakon nekog vremenskog odmaka shvatiti da su neki dani zaista bili dobro iskorišteni, a drugi možda baš i ne.
I sada se sjećam nedavnog razgovora s mojim mlađim sinom. Bili smo na plaži i htjela sam da u nekim mirnim trenutcima – istina, rijetkim… jer kako jedan osmogodišnjak može imati mirne trenutke na plaži – malo dijelimo naša srca, razmišljanja… Pitala sam ga što se njemu čini kao nešto najžalosnije. Mislim da nije bio baš raspoložen za takva filozofiranja jer nije znao što bi mi uopće odgovorio, ali meni je to poslužilo kao dobar uvod za ono što sam mu htjela reći. I zaista, tih dana to me jako pritiskalo – kako je tužno kada netko uzalud troši svoje sate, dane, godine… život!
Ta prolaznost vremena uvijek mi nekako krajem ljeta i početkom jeseni posebno dolazi na srce. Stvarno bih htjela vrijeme koje mi je dano od Gospodina provoditi onako kako je On zamislio. Mislim da u tome zaista leži radost postojanja – živjeti… biti i činiti ono što je On zamislio!
I zato je tako vrijedno zastati i … zapitati Njega – što imaš danas za mene u planu, gdje me želiš upotrijebiti, što želiš raditi danas Ti u meni i kroz mene… ??? I ako to činimo, ako tražimo da se Njegovi planovi ispunjavaju u nama i kroz nas, tada nas neće žalostiti ni plašiti prolaznost vremema. Vrijeme teče, to je neminovno… Mi smo ljudska bića, ograničena vremenom i prostorom.

Ali kao Božja djeca, mi imamo privilegiju živjeti s perspektivom vječnosti… i sve što danas činimo, kako živimo ovaj dan, ima odjeka u vječnosti.
Pa neka bude i vrijeme, i vječnost na slavu našeg nebeskog Oca!
Hvala Ti, Gospodine, jer s Tobom nije ništa izgubljeno… svaki dan je po Tvojoj milosti i neka bude na Tvoju slavu. Divan si, Gospode… i s Tobom možemo radosno gledati u svaki novi dan, u svaki novi izazov ispred nas… i sa zahvalnim srcem na sve ono iza nas.

“Nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce.” (Psalam 90:12)

potpis

LJETO, PRAZNICI … I BOŽJI GOVOR NAŠIM SRCIMA

Ljeto je, školski praznici su… ipak, uz svo to odmaranje, zabavljanje, našli smo vremena i za čitanje – i to čitanje lektire koja je zasad neobavezna, ali će vrlo brzo najesen pokucati na vrata kao obaveza.

I tako, moj osmogodišnjak krenuo čitati svoju prvu “veliku” knjigu – Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Naravno, mama je tu da mu pomogne, još uvijek… kada mu se slova počnu već miješati i polako gubi koncentraciju, krećem ja s čitanjem da ponovno probudim zanimanje svojom “dramaturškom” interpretacijom. 😛

Još uvijek mi se čini cijela ta priča svježa jer sam je na isti način čitala i prije 4 ljeta sa starijim sinom. Ipak, nešto mi je tek ovaj put privuklo pažnju. I kako je dobro uživati u svemu što nam Gospodin daje, u svemu čime nas iznenađuje, u svakoj stvari kojom nam zagrije srce…

A evo odlomka koji je upravo to učinio sinoćnje ljetne večeri… zagrijao nam srce pred spavanje;

 

 

open-book-template

I zaista je divno kada nas Otac nebeski na razne načine podsjeća da je sve od Njega i po Njemu… i za Njega.

Taj ljetni dan završili smo molitvom da nam On održi srca mekima i tako zdravima da možemo oko sebe primjećivati svu Njegovu slavu… i zauvijek Mu biti zahvalni.

“Jer što se o Bogu može znati, zapravo im je već poznato. On im je to obznanio: njegova nevidljiva svojstva – vječna sila i božanstvo još se od stvaranja svijeta mogu umom razabrati po njegovim djelima. Zato nemaju isprike.

Jer iako su znali da Bog postoji, nisu mu kao Bogu iskazali ni slavu ni zahvalnost, nego su im misli postale ispraznima, a nerazumno im je srce potamnjelo.”

(Rimljanima 1:19-21)

 

potpis

DUHOVNO NAORUŽANJE

19114046_10155480500084345_3668197956507779481_n

Neki dan sam za vrijeme jutarnjeg čitanja Biblije sa svojom djecom čitala Efežanima 6.

Pomislih, kako prikladno – pitanje poslušnosti djece njihovim roditeljima… baš na početku ljetnih praznika. 😉 I tako, dok smo čitali kroz poglavlje, nakon teme poslušnosti, autoriteta i vladanja, došli smo i do teme duhovnog jačanja i duhovnog ratovanja.

I nastupio je trenutak otkrivenja za mene – pa to je povezano! Prvo ispravan stav prema autoritetima, poslušnost, a onda je moguće i duhovno se boriti, uzimajući na sebe duhovno naoružanje i opremu.

Nikada prije nisam to vidjela u kontekstu, iako je Gospodin već neko vrijeme radio na mom srcu po pitanju zdravog autoriteta i poslušnosti. I tako sam Mu zahvalna za sve ono što radi i otkriva!

Dakle, da bismo se mogli duhovno boriti (a moramo jer smo svakodnevno u duhovnom ratu, priznali to sebi ili ne), osnovno je biti u ispravnom stavu prema autoritetu… imati zdravu poslušnost prema onima koji su nam dani kao autoritet i imati zdravo vladanje nad onima kojima smo mi dani kao autoritet. Tek kada je sto sve na svom mjestu, možemo uzeti i duhovno naoružanje … i krenuti u boj!

Kroz protekli tjedan, ulazila sam dublje i u svaki dio naoružanja pa ovdje sada dajem sažetak toga:

POJAS ISTINE

Pozvani smo u našem svakodnevnom duhovnom naoružanju nositi POJAS ISTINE. Kao što je vojni pojas podupirao i davao snagu vojniku za ostatak opreme, tako i mi moramo najprije biti obavijeni istinom. Ali ne bilo kakvom istinom. Samo istina Božje riječi daje nam temelj za svakodnevnu duhovnu borbu.

Gospodine, pomozi nam da ostanemo u Tvojoj istini i da nas Tvoja istina oslobodi. Ne daj da budemo zavedeni bilo kakvom laži neprijatelja. Neka Tvoja istina rasvijetli u nama sve ono što je skriveno.

„Onda je Isus rekao Židovima koji su mu povjerovali: “Ako ostanete u mojoj riječi, doista ste moji učenici; i upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi.”‭‭(Ivan 8:31-32)

„Razoružao je poglavarstva i vlasti i javno ih izložio, pošto je u tome trijumfirao nad njima. ‭‭(Kološanima 2:15)

Kako postajemo Isusovi učenici? Što nas oslobađa?

Što je Isus učinio sa zlom?

Ephesians 6-14 The Belt Of Truth And Breastplate Of Righteousness beige

OKLOP PRAVEDNOSTI

Metalni oklop prekrivao je trup rimskog vojnika i čuvao ga od smrtonosne rane srca. Isusova savršena pravednost je ono što pokriva naša srca, i to je ono što Bog vidi kada gleda u nas. Ali ipak… na nama je da se obučemo u pravednost, kao što rimski vojnici oblače nepropusne prsluke. To znači da moramo odabrati živjeti na Božji način. Ne možemo biti zaštićeni ako namjerno odlučujemo hodati izvan Božje volje i Njegovih načina.

Naša odluka mora biti svakoga dana živjeti jedan pravedan život – ne u svojoj snazi nego osnaženi Duhom Svetim. Moramo priznati da ovisimo o Bogu i živjeti ovaj život za Njega. 

Iako smo nova stvorenja, moramo odlučiti tako i živjeti.

Naš oklop pravednosti je Isusova pravednost u nama. Ona štiti naša srca od smrtonosnih rana i osigurava da nas neprijatelj ne može uništiti zbog grijeha.

Gospodine, pomozi mi staviti oklop pravednosti koji me štiti od neprijateljskih napada. Znam da je Tvoja pravednost u meni ono što me štiti, ali također znam da ne smijem zanemariti stavljati Tvoju pravednost na sebe, poput nepropusnog prsluka, čineći ono što je pravednost u Tvojim očima. Otkrij mi stavove, navike, mislis srca koje nisu Tebi ugodne. Tako da se mogu pokajati i odreći toga svega što Tebe ne proslavlja i zaogrnuti se Tvojom pravednošću.

Prema Rimljanima 6:13, kako se mi predstavljamo pred Bogom?

Prema Rimljanima 14:17, kako živimo u Kraljevstvu Božjem?

Prema Izaiji 61:10, za što trebamo slaviti Boga?

Nikon-1-V3-sample-photo

OBUJTE OBUĆU SPREMNOSTI ZA EVANĐELJE MIRA

Imati MIR S BOGOM I MIR U BOGU je čvrst temelj na kojem možemo ostati stajati. Riječ “spremnost” znači da je evanđelje mira već postignuto. To je već pripremljeno za nas. Moramo samo hodati u tome. Bog ima mir za nas koji je iznad našeg razumijevanja.
Neprijatelj stalno želi ukrasti naš mir i držati nas u stanju rastrzanosti, anksioznosti, straha i nervoze.

Gospodine, hvala Ti što možemo imati mir koji nadilazi svako razumijevanje zbog toga što si Ti učinio na križu. Pomozi nam stajati čvrsto, s nogama zaštićenim radosnom vijesti da si Ti već unaprijed sve pripremio i osigurao.
Zato što imamo mir s Tobom i u Tebi, mi možemo ne samo stajati čvrsto nego i hodati naprijed, pobjeđujući neprijatelja i vraćajući nazad ono što nam je on ukrao.

Prema Filipljanima 4:7, što mir Božji čini za nas?
Prema Kološanima 3:15, što mi trebamo raditi i zašto?

“I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.” (Filipljanima 4:7)
“I mir Božji neka upravlja srcima vašim, mir na koji ste i pozvani u jednome tijelu. I budite zahvalni!” (Kološanima 3:15)

tumblr_muvfakgIrs1rhhdg5o1_500

 

ŠTIT VJERE

Neprijatelj stalno baca goruće strijele na nas, tako da nam srca ispuni strahom, tjeskobom, nezadovoljstvom, nesigurnošću, nedostatnošću, raznim obeshrabrenjima… Zato nam je neophodan štit vjere da se obranimo!
Božja riječ kaže da naša vjera u Gospoda i Njegovu vjernost nama postaje naš ŠTIT!
“Ne boj se, Abrame, ja sam tvoj štit! Nagrada tvoja bit će vrlo velika!” (Postanak 15:1)
“Jer Gospod, Bog, sunce je i štit, Gospod daje milost i slavu. Ne uskraćuje dobra onima koji hode čestito.” (Ps 84:11)

Gospodine, hvala Ti što si mi dao vjeru i što moja vjera u Tvoju riječ raste. Nemam vjeru u svoju “vjeru”, kao da bih bilo što sama postigla, nego imam vjeru u Tebe i Tvoju vjernost meni, a to je ŠTIT protiv svih neprijateljskih napada.

mood-girl-girl-a-woman-sports-bike-nature-rye-wheat-sunset-sun-sky-clouds-sea-river-water-reflection-background-widescreen-full-

 

KACIGA SPASENJA

Kaciga štiti vojnikovu glavu. Naša duhovna glava također treba kacigu. Naš um je konstantno napadan od neprijatelja. Neprijatelj bombardira naš um lažima – želi da mislimo kako smo bezvrijedni, loši, slabi, odbačeni, neprihvatljivi, beznadni, nevoljeni… A ako to ne može, onda nas kuša da odemo u drugu krajnost i postanemo ponosni. U svakom slučaju, griješimo.
Bog nas ljubi, ali često mi sami sebe gledamo kao nevoljene. Bog nas gleda kao izabrane i prihvaćene, ali mi sami sebe gledamo kao odbačene. Bog nas gleda iz perspektive onoga za što nas je stvorio, ali mi sami sebe gledamo iz perspektive naših ograničenja.
Upravo KACIGA SPASENJA daje nam novu perspektivu na nas same, koja je u skladu s Očevim pogledom na nas.
Mi smo usvojeni sinovi i kćeri svemogućeg Boga, Stvoritelja i Kralja čitavog svemira. To znači da smo kraljevskog podrijetla.
Isus je žrtvovao svoj život za nas da nosimo kacigu spasenja, koja je poput kraljevske krune na našim glavama. Kacigu spasenja stavljamo onog trenutka kada prihvatimo Isusa za svog Spasitelja, ali moramo se i dalje svaki dan podsjećati za što i od koga nas je Isus spasio – i tko smo mi u Njemu.
Prihvaćanje Isusa daje nam toliko puno! Puno više nego što uopće možemo shvatiti onog trenutka kad smo Ga prihvatili.

Gospodine, pomozi mi staviti KACIGU SPASENJA svaki dan, da se zaštitim od svih laži neprijatelja. Pomozi mi da se sjećam samo onoga što Ti govoriš o meni, a ne onoga što neprijatelj želi da vjerujem o sebi. Hvala Ti što me kaciga spasenja čuva u duhovnim bitkama. Tvoje spasenje daje mi sve što mi je potrebno da bih živjela!

heart_head

MAČ DUHA = RIJEČ BOŽJA

Sotona je pokušao uništiti Isusa preko kralja Heroda čim se rodio, ali i opet nakon 30 godina u pustinji dok je Isus bio pred početkom službe. Isusovo oružje protiv njega bila je Riječ Božja – mač Duha!
Niijedna duhovna bitka ne može biti dobivena bez našeg najvećeg oružja – bez Riječi Božje.
Riječ Božja nadahnuta je Svetim Duhom. Od Boga je nadahnuta. Svaki biblijski pisac bio je vođen Duhom Svetim dok je pisao ono što je Bog želio.
Božja riječ je poput dvosjeklog mača u našim rukama. To znači da je obrambeno, kao i napadačko oružje – a mi trebamo oboje.

Gospodine, pomozi mi uzeti mač Duha svaki dan. Osposobi me da molim ono što Ti želiš, i ustrajno koliko Ti želiš.

Pročitaj Hebrejima 4:12 – kako je tu opisana Božja riječ?
Prema 2 Timoteju 3:16-17, zašto moramo imati Riječ Božju u našem umu, srcu i sjećanju?

prenos

 

Završavamo kratku seriju o DUHOVNOM NAORUŽANJU.
“Svakovrsnom molitvom i prošnjom u svako doba molite u Duhu. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete… “(Efežanima 6:18)
Gospodin želi da budemo ustrajni u svojoj molitvi. To nije slučajni tip molitve “baci i vidi hoće li se uhvatiti”. To je stalno moljenje svakovrsnih molitvi i traženja u Duhu, sve vođeno Duhom Svetim.
Moliti UVIJEK znači moliti kroz neke stvari i ne odustajati. To znači biti oprezan i stalno u očekivanju da se vidi proboj.
Važno je moliti u skladu s Božjom voljom.
Način kako to činimo je moliti s Božjom riječi u srcu i molitvama. I to znači moliti pod vodstvom Duha Svetog.
Kada imamo uživanje u Njemu i osluškujemo Duha Svetog da nas vodi, događaju se velike stvari.

“Noć poodmače, a dan se približi. Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetla.” (Rimljanima 13:12)

8_sh_18480850

 

potpis

 

TREĆI DAN MOLITVE ZA TINEJDŽERE – PRIHVAĆANJE ODGOVORNOSTI

skateboard-690269_1920

Pomagati tinejdžerima da nauče preuzimati odgovornost, donositi mudre odluke, prihvaćati posljedice i ne baš mudrih odluka, jedan je od najtežih zadataka roditelja.
Kao mame, moramo naučiti prijeći iz faze potpunog zaštićivanja malog djeteta od svega lošega u fazu kada ćemo tinejdžere samo savjetovati i upozoravati na negativne moguće situacije.
I kada se sami dovedu u neke loše situacije, mi moramo odoljeti napasti da ih izbavljamo iz njih kao što smo to činile dok su bili mali.
Naš je zadatak pomoći tim “malim-velikim ljudima” da postanu doista odrasli. A to činimo tako da ih ohrabrujemo, savjetujemo… i ponekad NE SPAŠAVAMO.
Što se više možemo povući, duboko udahnuti i pustiti ih da se suoče s posljedicama njihovih loših izbora, to će oni brže naučiti činiti dobre izbore.
Tješi me spoznaja da što više malih pogrešaka moja djeca učine te za njih nauče preuzimati odgovornost, to će brže naučiti izbjegavati velike greške u budućnosti.
Mame, mi moramo neprestano moliti za našu djecu da čine mudre izbore i odluke, ali isto tako i da mogu naučiti iz nekih svojih pogrešaka. I ne manje bitno, moramo moliti za sebe! Moliti za mudrost, strpljivost i snagu dok pomažemo našim tinejdžerima u toj prijelaznoj fazi odrastanja.

Molitva: Gospodine, molim Te da ….. (umetni ime djeteta) ne ostavlja mudrost. Naprotiv, neka je što više prigrli i uvijek izabire kada dođu oluje života. U Isusovo Ime, amen!