POBJEDE I PORAZI… USPONI I PADOVI… (Jošua 1-10)

landscape-1115428_1920

Već sam dva tjedna s Jošuom. Proučavam tog Božjeg slugu i učim od njega.

Vidim da je običan čovjek… ali i vrlo poseban – samo zato jer se odazvao Božjem pozivu!

Bog je njega izabrao za nasljednika Mojsija. Dao mu je poziv i dao mu je obećanje. To je Jošui bilo dovoljno da se odazove… bar za početak.

A Gospodin nas poznaje bolje nego što mi sami sebe poznajemo. I kada nas poziva na nešto, očekuje samo da se pouzdajemo u Njega i da se stalno oslanjamo na Njega. Da… ne očekuje da Ga zadivimo našim sposobnostima, našom samostalnošću… naprotiv, priželjkuje da ostanemo OVISNI O NJEMU!

Tako je i Jošuu pozvao da bude vođa Njegovog naroda, ali takav vođa koji će biti ovisan o jedinom istinskom Vođi, o samome Bogu! I nije bilo teško našem Bogu hrabriti Jošuu, i koliko god mu je puta trebalo reći »ne boj se«, rekao mu je! I koliko god ga je puta trebalo podsjetiti »ja sam s tobom«, podsjetio ga je!

I tako, dok smo zajedno čitale od 1. do 10. poglavlja zadnja dva tjedna, vidjele smo kako je Jošua doživljavao pobjede s Gospodom, ali i poraze bez Gospoda. Kada god je hodao u poslušnosti, u korak s Gospodinom, pa bio to ne znam kako jak protivnik (Jerihon), Jošua je izvojevao pobjedu. Isto tako, kad god bi izašao iz te poslušnosti i ovisnosti o Njemu, kad god bi skliznuo u samodostatnost i neovisnost, doživio bi poraz ma kako slab protivnik bio (Aj).

I mi imamo svakodnevno svoje bitke. Kako ih vodimo? Ili bolje rečeno, s kim ih vodimo? Oslanjamo li se na Onoga koji je obećao dati nam svaku pobjedu AKO OSTANEMO U NJEMU? Znamo li zadržati svoj pogled na Njemu i kada su najviši valovi? Ali i onda kada se čini sigurna dionica puta? I možda smo upravo tu najslabiji… kada se počnemo oslanjati na svoj vlastiti razum, osjećaje, intuiciju možda??? Kada nam mnogi izvanjski znakovi tako glasno govore, da jednostavno zaboravimo ipak pitati Gospodina za vodstvo…

I to je iskusio Jošua. Oslanjajući se na ono što vidi, na svoje shvaćanje i pretpostavke, nije tražio vodstvo Gospodina… i bio je prevaren.

»Tada uzeše ljudi nešto od živeža njihova, ali ne potražiše odluke Gospodnje.« (Jošua 9:14)

Potražiti odluku Gospodnju! Kako je to važno uvijek!

Možda moraš nešto odlučiti… I čini ti se da je sve jasno, vjeruješ onome što vidiš, čuješ, osjećaš… i ne pitaš Gospodina u vezi toga! Pazi! Ne bi li bilo puno bolje ipak se s Njim posavjetovati?

Imamo tako divnu privilegiju! Otac nam je dao od Svoga Duha! Duha mudrosti i savjeta! I zato, koristimo tu privilegiju uvijek – molimo da nas On vodi, pitajmo Ga u vezi važnih odluka uvijek… čak i onda kada nam se čini da »ne može biti drugačije«. Jer neprijatelj ne spava, čeka na zgodnu priliku da nas makne s pravog pravca, da nam podmjesti na bilo koji način… i zato – ne zaboravimo biti ovisni o našem Ocu uvijek… On to želi! Želi da Njega pitamo u vezi svega, da se oslanjamo na Njega i da Mu budemo poslušni – iskazujući mu tako ljubav! Pa nije li i za nas zemaljske roditelje to najveći iskaz ljubavi od naše djece?!

Budimo poput male djece koja uvijek drže tatu i mamu za ruku, a ne poput buntovnih tinejdžera.

»Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.« (Matej 18:3-4)

A onda kada primimo odgovor, ne sumnjajmo, ne bojmo se, nego hrabro hodimo za Njim… tamo kamo nas šalje.

No, ipak, kako je Jošua doživio poraze i padove, doživjet ćemo na našem putu ponekad i mi, ali to nije kraj – znajmo da nam Otac uvijek govori: »Ustani!«

man-1031682_1920

»Tada Gospod odgovori Jošui: “Ustani! Što ležiš na licu svojemu?”« (Jošua 7:10)

I tada, ako smo iskrenog i otvorenog srca pred Njim, čut ćemo što nam je činiti dalje… kao što je i Jošua čuo. Otac nebeski ne želi da ostanemo u porazu, On uvijek ima izlaz i dobar plan… ali dođimo pred Njega iskrenog i raskajanog srca, s očekivanjem…

I nikada nas neće razočarati, uvijek će pokazati put – put novih pobjeda i uspona.

 

 

MUDROST S NEBA … I KRISTOV KARAKTER U NAMA (Jakovljeva 3)

sun-flower-1536088_1920

Koliko god smo na Putu, Gospodin nas uvijek ima još nešto za naučiti. Mene ima još puno toga! I došlo je vrijeme da mislim kako više ništa ne znam… Ustvari, znam, ali ne mogu…

Znam što bih i kako bih trebala, ali ne mogu. Znam što bi i kako bi trebao moj muž, i on to zna – ali ne može! Znam i što bi i kako bi trebala  naša djeca, i oni to znaju – ali ne mogu!

I već dugo nisam ništa pisala… i pitam se, trebam li i danas… Ali nekako osjećam da želim podijeliti svoju slabost s vama – samo zato da se vidi Njegova jakost.

Ovih dana čitamo Jakovljevu poslanicu i razmišljamo o našem govoru, o našim stavovima prema drugim ljudima, o mudrosti, o miru… I dogodilo se to da sam baš ovih dana uvidjela koliko još trebam promjena u svom životu – na području govora i svega ostalog već navedenog.

Danas ujutro probudila sam se zbog ružnog sna. Vjerojatno se svima to već dogodilo i znate da to nije baš najugodniji početak dana. Ali san je bio tako stvaran! Pogodio me duboko jer sam u njemu odmah prepoznala poruku. Ne bih ulazila u detalje jer mi je još dosta svježe i bolno, ali reći ću samo da sam odmah zavapila Gospodinu; »Ne daj da se to ikada dogodi!« Pogledala sam prema svom mužu i u srcu zahvalila Gospodinu što je ipak bio samo san…  No, za vrijeme svog tihog vremena s Gospodinom još sam dosta o tome razmišljala i znala sam da stvarno trebam PRESTATI S KRITIZIRANJEM SVOG MUŽA!

U snu sam doživjela koliko je to teško za njega i koliko ga ruši, uništava… Pitala sam se trebam li taj san s njim podijeliti i nekako nisam baš to željela.

Jutro je krenulo dalje, svi smo bili na okupu, ali mene je zasmetala njegova hladnoća, nezainteresiranost za djecu i mene – rekao je da ima neki posao oko mobitela, upisivanje brojeva koji su mu se izbrisali iz imenika… i neki crni oblak polako se već skupljao nad mojom glavom.

Shvatila sam kako je okidač za moje loše raspoloženje upravo veliki jaz između moje slike kako bi naš dan trebao započeti  i nastaviti se, kakvi bi naši međusobni odnosi trebali biti… i stvarnosti, onoga kako to zapravo jest.

I moje nezadovoljstvo stvarnošću, ili zapravo mojim viđenjem stvarnosti, automatski dovodi do mog kritiziranja.

I iako sam samo sat ranije sama sebi obećala da više neću mrmljati protiv njega, potaknuta tim snažnim snom, odjednom sam opet počela po njemu sipati paljbu… Povrijedio se…

I ja sam bila povrijeđena.

Odjednom sam sama sebe čula kako govorim kroz suze: »Stvarno te ne želim kritizirati, ali ne mogu… drugačije… nije onako kako treba biti… Sanjala sam strašan san i odlučila da to više neću raditi… i sada opet…«

Nakon nekoliko trenutaka, i nekoliko progutanih suza, rekao je: »Želim ti nešto reći. Već nekoliko noći ne spavam dobro jer me muči nešto još od prošlog utorka. Boli me to što si se žalila na mene pred našim prijateljima na molitvenoj grupi. Znam da si u pravu i boli me svejedno… Htio bih se promijeniti, ali ne mogu… I htio bih da me ti prihvaćaš takvog kakav jesam… dok me Bog ne promijeni. »

Naravno, plakala sam još više i molila ga za oproštenje – jer upravo tu poruku Gospodin mi je dao kroz san, a i kroz svoju Riječ ovih dana… I nije sada bitno što su te večeri bili na molitvenom sastanku samo brat i sestra, jedan bračni par, pred kojim sam spontano podijelila naše borbe, slabosti i tražila molitvu  … Bitno je to što je konačno moj muž priznao da ga je to povrijedilo – jer inače teško priznaje da ga nešto vrijeđa -i to što mi je na to isto ukazao i sam Gospodin kroz san.

Kako je divno to što On radi. I kroz bol, nevolju, želi nas oboje mijenjati – i čini da postajemo mekši za »Njegovu obradu«.

Rekla sam mu da se stvarno i ja želim promijeniti u tom svom neprihvaćanju, želim ga prihvaćati i samo moliti, a ne iskazivati stalno nezadovoljstvo i bunt .

U miru se sije plod pravednosti…  (Jakovljeva 3:18)

Ne u vikanju, ne u pobuni, ne u nezadovoljstvu…

13934583_1080000018774048_4300132508685870131_n

I znam to već sve od prije… ali trebam Kristovu snagu u tim svojim slabostima! Kao što je i moj muž treba. Trebamo snagu Njegova uskrsnuća da bi usmrćivali svakodnevno svoju tjelesnost i živjeli Njegovu pravednost. Da bi, ne samo ZNALI , nego i MOGLI živjeti taj život Njegove svetosti.

Mudrost s neba nam je potrebna da bismo imali blagoslovljen brak, da bi naša djeca bila blagoslovljena… a ta je mudrost blaga, mirotovorna, puna milosrđa… Nije sebična, nije zavidna, nije gruba, nije ratoborna…

Oh, kako trebamo Tvoju milost, Gospodine!

Nakon svih tih suza, otvaranja jednog prema drugome i molitve Gospodinu, krenuli smo s ostalim isplaniranim obavezama za ovaj dan.

I kada smo nakon možda sat vremena zajedno izlazili van iz stana, naišao je naš susjed. Upitao nas je kako smo, a onda odmah nastavio – ma vidim da ste dobro!

U isti  tren bilo mi je i smiješno, ali sam i zahvalnost osjećala – kako Gospodin zaista okreće sve na dobro onima koji Ga ljube. I bit će dobro dokle god oboje gledamo u Njega – kao što se suncokret okreće prema suncu i tek tada sjaji u punom sjaju onoga kakvim ga je Stvoritelj zamisilio.

SMISAO SVEGA…(Propovjednik 1-4)

ladybug-676448_1920

Već su tri tjedna Propovjednika iza nas. Razmišljamo o smislu svega…

Ima li smisla? Ima li smisla tražiti smisao?

Hmmm… dugi ljetni dani… kao da zovu na razmišljanje o smislu… Još je jedno ljeto tu, i znamo da će prije nego se okrenemo, već proći…

Moj Tin ima novu molitvu ovog ljeta: »Bože, daj da ovi ljetni praznici traju čim dulje… »  🙂

Prolaznost! Neminovna stvar! Svjesni smo je svi, ali možda ne dovoljno.

Sve tako brzo prolazi… i ako ne zauzmemo perspektivu vječnosti, brzo ćemo iskusiti prazninu i besmisao.

I odlično mi je što s djecom (moji su dečki sada skoro 8 i 11,5 godina) mogu kroz ove ljetne praznike razmišljati o svemu tome – smisao/besmisao, praznina/punina… Njima možda malo strani pojmovi, ali sadržaj njihov im je itekako već poznat.

I baš jučer, bila je prilika da Tin osjeti prazninu jednog vrućeg ljetnog dana… bez obaveza… umoran od odmora!

Gledao je TV malo već predugo i sam osjetio da u njemu raste nezadovoljstvo, nemir, nervoza… Planirala sam naše vrijeme proučavanja i molitve oko 16h, prije nego će oko 17h opet ići van na igru. I zapravo, ta situacija je bila baš odlična da shvati kako nema smisla niti u onome što je priželjkivao cijelu šk. godinu – dokolica ljetnih praznika – AKO NIJE NA SLAVU BOŽJU .

Polako smo ušli u Riječ … »Bolja je puna šaka u miru nego obje pregršti mučna rada i puste tlapnje…« (Propovjednik 4:6)

Pusta tlapnja – objasnila sam mu da bi to mogao biti svaki dan koji nije na slavu Božju! Pa čak i ljetni dan, bezbrižan i bez obaveza… Razgovarali smo koliko bi bio takav dan ispunjeniji da se proživi na Njegovu slavu – započeti ga u Njegovoj prisutnosti, gdje je punina radosti, pa tražiti da ga On vodi, da On iskoristi nas u tom danu za blagoslov nekome… možda za ohrabrenje nekome… možda kao  primjer čistog, iskrenog prijateljstva na igralištu… možda za primjer mlađem bratu… možda kao dragovoljna pomoć mami… možda kao primjer Isusovog svjetla i ljubavi starijoj susjedi kojoj treba pomoći s vrećicam do vrata njezinog stana…

»Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.« (Efežanima 2:10)

girl-1467456_1920

A kada znamo zašto smo stvoreni, nije li tu punina smisla? Da, »nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce…« (Psalam 90:12)

I da, naravno, IMA SMISLA TRAŽITI SMISAO!

Tako je divno znati da smisao nije u bezglavom jurcanju za bilo kakvom vrstom sreće (prema našoj definiciji)! Onaj koji nas je stvorio, u nas je i položio čežnju za smislom – i dokle god svome srcu ne damo priliku da iskusi puninu radosti pred licem Njegovim, nećemo iskusti taj smisao postojanja.

»Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno.« (Psalam 16:11)

Hvala Ti, Oče naš, što možemo zaroniti po Tvome Duhu Svetome u Tvoju prisutnost – a Tvoja prisutnost ispunja nas neopisivom radošću i beksrajnim smislom… »nad suncem«!!!

STRANCI U OVOM SVIJETU…

city-1149931_1920

Imate li iskustvo preseljenja u neku stranu zemlju?

Ako imate, onda znate da je takvo iskustvo … hm, svakakvo samo ne lako!

Odjednom se nalazite okruženi sasvim drugačijom kulturom od one na koju ste navikli, drugačijim načinima ophođenja, čak i drugačijim smislom za humor… Da uopće ne govorim o stranom jeziku i neobičnoj (za vaš pojam) kuhinji.

Kada se nađemo u takvoj situaciji, u početku nam je teško, čudno… ali kako smo jednostavno izloženi utjecaju te nove kulture, s vremenom se počinjemo stapati s njima jer je to …  »tako prirodno«!

Ovaj tjedan u Ponovljenom zakonu (11.-15.), s našom online zajednicom “Dobro jutro, djevojke” čitale smo kako je Gospodin upozoravao svoj narod da se NE STOPI S UTJECAJEM DRUGIH NARODA OKO NJIH, kada dođu među njih.

Kroz cijeli tjedan nailazimo na UPOZORENJA. Zašto? Zato jer je tako lako skliznuti i početi ići »nizvodno«… tako je lako stopiti se s utjecajem okoline.

Potrebna je čvrsta odluka i snaga Duha Svetoga da »plivamo uzvodno«, protivno strujama ovoga svijeta.  Zato je Riječ puna upozorenja i zapovijedi – za naše dobro!

Toliko toga!!!

——

» Čuvajte se da se srce vaše ne zavede, pa zastranite te počnete služiti drugim bogovima i klanjati im se.« (Pnz 11:16)

»Stoga utisnite ove moje riječi u srce svoje i u dušu svoju, i privežite ih kao znak na ruku svoju i neka vam budu kao načeonik među očima vašim.« (Pnz 11:18)

»Jer ako budete brižno držali sve ove zapovijedi što vam ih ja zapovijedam, vršili ih, ljubili Gospoda, Boga svojega, hodili svim njegovim putovima i držali se njega,  onda će Gospod protjerati sve te narode ispred vas i vi ćete izvlastiti narode veće i jače od sebe.« (Pnz 11:22-23)

»Gle, ja danas pred vas stavljam blagoslov i prokletstvo… »(Pnz 11:26)

»Ne štujte tako Gospoda, Boga svojega. Nego tražite mjesto koje Gospod, Bog vaš, između svih vaših plemena izabere sebi za nastan da ondje smjesti ime svoje, i onamo idite.« (Pnz 12:4-5)

»Drži i slušaj sve ove riječi što ti ih ja zapovijedam, da dobro bude tebi i sinovima tvojim poslije tebe dovijeka kad budeš činio što je dobro i pravo u očima Gospoda, Boga tvojega.« (Pnz 12:28)

»… pazi da ne padneš u zamku idući za njima nakon što budu uništeni ispred tebe i da ne tragaš za njihovim bogovima govoreći: ‘Kako su ovi narodi služili svojim bogovima, da tako i ja činim?« (Pnz 12:30)

»… nemoj slušati riječi toga proroka ili toga sanjača snova, jer to vas iskušavaGospod, Bog vaš, da bi doznao ljubite li Gospoda, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom.  Za Gospodom, Bogom svojim, hodite i njega se bojte, i držite njegove zapovije­di i glas njegov slušajte, i njemu služite i uza nj prionite.« (Pnz 13: 3-4)

» I neka ništa od onoga što je prokleto ne prione za ruku tvoju, da bi se Go­spod odvratio od žestine gnjeva svojega i iskazao ti milosrđe i smilovao ti se i umnožio te, kako se zakleo ocima tvojim, ako budeš slušao glas Gospoda, Boga svojega, držeći sve zapovijedi njegove što ti ih ja danas zapovijedam i čineći što je pravo u očima Gospoda, Boga svojega.« (Pnz 13:17-18)

»Vi ste sinovi Gospoda, Boga svojega; ne pravite sebi ureza ni podstriga između svojih očiju za mrtvacem. Jer ti si puk svet za Gospoda, Boga svojega, i tebe je Gospod izabrao da mu budeš puk dragocjeni mimo sve puke koji su na licu zemlje.« (Pnz 14:1-2)

»… budući da će te Gospod obilno blagosloviti u zemlji što ti je Gospod, Bog tvoj, daje u baštinu da je zaposjedneš ako samo budeš pozorno slušao glas Gospoda, Boga svojega, pazeći da izvršiš sve ove zapovijedi što ti ih ja danas zapovijedam.« (Pnz 15:4-5)

»Jer Gospod, Bog tvoj, blagoslovit će te kako ti je obrekao te ćeš pozajmljivati mnogim narodima, a sâm nećeš uzajmljivati; i vladat ćeš nad mnogim narodima, ali oni neće vladati nad tobom.« (Pnz 15:6)

—–

waterfall-335985_1920

Tako je jednostavan PUT, a mi ga kompliciramo pokušavajući napraviti nekakvu mješavinu svetosti i svijeta – a to ne ide!

Ipak, možda je potrebno naglasiti da svetost nije kruta, hladna, nije legalizam. Ne! Mi jesmo u svijetu, ali nismo od svijeta.

A u svijetu smo kao Tijelo Kristovo. Svijetu smo mi danas ono što je Krist bio svijetu prije 2000 godina – dakle, MILOST I LJUBAV – ali bez kompromisa s lažima. Ne pokušavajmo se “svidjeti svijetu” tako da činimo kompromise. Današnja Crkva, Tijelo Kristovo, treba odvažno ići u svijet i mijenjati ga ljubavlju i silom Duha Svetoga… a ne da svijet (svjetovnost) unosimo u Crkvu.

Ne, nije riječ o »duhovnom ponosu«!

Kao učenici Kristovi, trebali bismo biti najponizniji ljudi na svijetu – znamo da smo otkupljeni Njegovom krvlju od svega propadljivoga, od naše tjelesnosti – i baš zato jer je tako visoka cijena plaćena, pozvani smo živjeti izdvojeno, sveto…

Ne s nosom koji para oblake, nego s rukom ispruženom prema onima koji to još nisu iskusili… ali ne dopustiti da svijet mijenja nas nego da mi mijenjamo svijet Kristovom ljubavlju, onim što je On položio u nas.

Nije ono što nas razlikuje od svijeta naš stil odijevanja, odlazak u crkvenu zgradu, pa čak niti pristojan rječnik… To sve mogu imati i oni koji Ga zaista ne poznaju. Ono što čini da smo drugačiji, izdvojeni, sveti – to je naša poslušnost Njemu, život bez kompromisa i ljubav koju On izlijeva svakodnevno u nas, kako bismo je mi dalje izlijevali u ovaj svijet koji Ga treba više nego išta!

 

 

 

 

 

 

BITI NASAMO S ISUSOM (Marko 4)

forest-1225983_1920.jpg

Isus je govorio mnoštvu, ali govorio je i posebno, nasamo svojim učenicima.

Mnoštvu je govorio u prispodobama, a učenicima je nasamo tumačio prispodobe…

Ako nisam nasamo s Isusom, iako slušam Riječ, gdje sam onda? U mnoštvu.

A čuje li mnoštvo Isusa? Ne. Oni slušaju, ali ne čuju… Zato ni ne vide, ne shvaćaju i ne obraćaju se… Iako su slušali.

“da gledajući gledaju — a ne vide, i slušajući slušaju — a ne razumiju, ne bi li se obratili pa im se oprostili grijesi.” (Marko 4:12)

Da bi zaista čuli i razumjeli, MORAMO BITI NASAMO S ISUSOM!

Mi ne možemo graditi svoj odnos s Njim preko nekoga, zapravo u mnoštvu… Ne, to nije moguće.

A tko god uzme vremena biti nasamo s Njim, neće ostati u nejasnoćama… Jer On je obećao da će nam poslati od Svoga Duha, koji će nam sve tumačiti. Kome? Svakome koji je rođen od Duha.

Da bi se rodili od Duha, najprije mora sjeme pasti na dobru zemlju – na meku, pripremljenu zemlju.

Osobno vjerujem da je Gospodin pripremao moje srce davno prije nego sam prvi put čula Riječ.

Odnosno, možda sam Riječ čula i više puta, prije nego je srce bilo spremno… I tada se nije ništa dogodilo.

No, Njegova milost je ta koja je moje srce mekšala na razne načine i pripremala u meni “dobru zemlju”, tako da kada je Sjeme došlo, palo je u omekšanu i pripremljenu zemlju – i primilo se, uhvatio se korijen!

Njegova je milost bila i sve ostalo – dovoljno sunca i dovoljno kiše, dan za danom u Njegovoj prisutnosti…

girl-358771_1280

“… i spava i ustaje noću i danju, i sjeme klija i raste, sam ne zna kako.                            Jer zemlja sama od sebe rod donosi: najprije stabljiku, zatim klas, onda puno zrno u klasu.” (Marko4:27-28)

 

I sve ono što je možda bilo bolno, dopušteno je od Njega da bi me smekšalo, da bi otvorilo put…

Kako je divna Njegova milost i kako su dobri svi Njegovi putevi!

Naša srca su zemlja… Jesu li prikladna zemlja za sjeme? Ne mislim sada samo na ono prvo sjeme, kada dolazi do rađanja od Duha, nego i dalje…

Mi trebamo svakodnevno biti izloženi Riječi, sijanju Njegova sjemena, to je neupitno. No jesmo li nekad pomalo zapustili zemlju? Možda se na našoj zemlji ponekad nađe i kakav kamen, korov, tvrdoća.. I ako u takvom stanju, sjeme padne na zemlju, neće se “uhvatiti”. Zato je potrebno stalno brinuti o stanju zemlje…. Sjeme je tu, Sijač je tu, ali kakva je zemlja?

Je li mi srce otvrdlo zbog neopraštanja možda?

Je li kakvo veliko kamenje – teskoće, nevolje, bolest… – ono što zatvara put Sjemenu?

Jesu li tjeskobne brige pustile svoje korijenje korova po mojoj zemlji i guše Sjeme?

Dođimo nasamo u prisutnost našeg Spasitelja i On će nam nasamo govoriti –  On će nam otkriti razloge zašto nam Riječ ne govori više … i zašto nema ploda još uvijek?

Ili ne onoliko koliko bismo mi sami htjeli.

Na nama je da budemo konstantno u Njegovoj prisutnosti, da nas grije sunce Njegove prisutnosti i ljubavi, da budemo svakodnevno izloženi sijanju Njegove Riječi u naša srca, da budemo na svjetlu, razotkriveni nasamo pred Njim…

Da nam On pokaže gdje je možda malo tvrdo, gdje je korov, gdje je kamen…

I tada Mu dopustimo da nas mekša, obrezuje i čini sve što On želi, kako bi plod bio što zdraviji, obilniji i ljepši… Na Njegovu slavu i na našu radost!

potpis

PROČIŠĆENO ZLATO

Tako je dobro čitati ovu knjigu.

Dobro je znati da su patnje ponekad sastavni dio svačijeg života… da, i kršćanskog života.

Možda si u periodu života gdje se ne možeš baš uživjeti u ovu knjigu jer se osjećaš jako sretno, zadovoljno, blagoslovljeno… Ali, slavi Boga za tu dionicu puta!

I Job je imao takav period – bio je iznad svega blagoslovljen … ali ni u toj lakoći življenja nije zaboravio kome pripada sva slava – slavio je Boga tada… Bojao se Boga i klonio se zla!

I znamo da ga je zato Bog nazvao pravednim.

No, nakon toga je došao period kušnje, testiranja, pročišćavanja… I svako zlato mora proći svoju vatru, taljenje…

Ne bojmo se toga! Njegova nas je ruka precizno izvagala, zna koliko možemo podnijeti… ali s Njim, ne bez Njega!

Da, doći će, ako već nije, period taljenja i u tvom životu… A ono jedino ispravno što tada trebaš činiti je i dalje stajati u Njemu… stajati u Njegovoj pravednosti!

sisters-931151_1920

»Odjenuh pravednost, i ona odjenu mene; kao haljina i turban pravda mi je bila.«

(Job 29:14)

Ostati u mudrosti i razboritosti!

butterfly-1127666_1920.jpg

» A čovjeku reče: ‘Gle, strah Gospodinov — to je mudrost, i uklanjati se oda zla — to je razboritost.’«

(Job 28:28)

Ne dopustimo tada da nas naši osjećaji vode jer su tako nepouzdani i varljivi – lako bi nas mogli odvesti na  stranputicu, dalje od istine…

»K tebi vapim, ali ti ne odgovaraš; stojim, ali ti na me ne gledaš.« (Job 30:20)

Kao što se i Jobu dogodilo. Zbog težine njegovih patnji, osjećaji su ga vukli »prema dolje« i »dalje od istine« – nema ništa dalje od istine kao što je izjava da On nas ne vidi, da On nas ne ljubi, da On ne sudjeluje s nama u našim kušnjama, da nam On ne odgovara, da nam On ne daje pobjedu…

To su misli zavodnika, našeg neprijatelja – i zato se tome moramo oduprijeti čvrsti u vjeri !

person-371015_1280.jpg

»Oduprite mu se čvrsti u vjeri, znajući da vaša braća po svijetu podnose iste patnje.« (1 Pt 5,8-9).

Da, i ovo što sada ti podnosiš, podnose još mnoga braća i sestre … iako ti se možda čini da si sama u tome, da nitko nema tako teško breme…  To nije istina – istina je da smo mnogi napadani, i to žestoko!

Ali isto tako, istina je da ni u jednoj patnji nismo sami jer imamo Branitelja – Duha Svetoga – koji je uvijek s nama!

Otac ga je poslao i On je tu – znaj da te ljubi i bdije nad tobom, ima pod kontrolom i najmanju stvar u tvom životu… Ništa mu nije skriveno i ništa neće promaknuti Njegovim očima.

A ni Njegovim ušima ne promiče tvoj vapaj! Zato Mu zavapi – u vjeri!

»Ali znajte da je Gospod izdvojio pobožnika svojega; Gospod će prisluhnuti kad ga zazovem.« (Psalam 4:3)

Ponekad, zapravo vrlo često, potrebno je govoriti svojoj duši.

Duša su naši osjećaji i naše misli – često mogu biti zavedeni i zato se ne smijemo na njih oslanjati… Ono na što se trebamo i moramo oslanjati je istina Božje riječi! I zato neka naš duh bude prožet Duhom Božjim i natapan istinom Božje riječi – da bismo u pravi čas primili utjehu i ohrabrenje.

Ovo sam nedavno i sama iskusila – prolazeći kroz neke teške situacije, moja je duša počela uzdisati, patiti… Zamolila sam sestre i braću da mole za mene i jednostavno istina Božje riječi počela je nadjačavati glasove duše… Moj duh se počeo uzdizati kroz istinu Božje riječi – glasno sam proklamirala ono što Duh govori mome duhu… i bila sam podignuta, ojačana, ohrabrena!

Zato, sva slava našem Gospodinu – On je uvijek tu, s nama, i u radosti, i u tuzi…

I prolazi s nama kroz vatru da bi bile poput pročišćenog zlata!

A riječi ove pjesme govore o blagoslovu i slavi Njegovoj unutar naših patnji, unutar vatre… Neka vas blagoslovi!

“OTKRIVENI” – pjesma štovanja

 

POMIRENJE I SVETOST …

sunset-476465_1280

Predivna mi je ova knjiga Levitskog zakonika i… predivno je kako Bog govori baš sada ono što trebam,  baš kroz retke ove knjige. Njegova Riječ uvijek dolazi u pravo vrijeme – i nikada se Njemu ne vraća bez ploda!

Već sada Mu zahvaljujem za sav plod koji će u meni proizvesti, Njemu na slavu!

Dan pomirenja – tako važan dan, tada za židovski narod i novi Dan pomirenja, koji se zbio na Golgoti prije otprilike 2000 godina – tako važan za mene i tebe.

Otac je providio savršenu Žrtvu, Svoga Sina, Janje bez mane, da pokrije svaki naš grijeh, svaku našu nesavršenost i nečistoću… i ne samo pokrije nego je učinio da posve nestane!

Obukao nas je u Svoju svetost i zato je moguće, i više nego moguće, da odgovorimo na  Njegov poziv: »I budite mi sveti, jer sam svet ja, Gospod; i odijelio sam vas od ostalih naroda da budete moji.« (Lev 20:26)

Untitled

Moguće je jer nas On posvećuje! Kako? Svojom Riječju.

»Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.« (Ivan 15:3-4)

Zapravo je tako jednostavno… Sami to ne možemo… Ali kada smo u Njemu, kada prebivamo u Njegovoj Riječi i Njegova Riječ u nama, tada sve možemo… Ne mi – On u nama!

I tada imamo život u izobilju – jedini život koji nam je On otpočetka i namijenio.

Iz pomirenja je jedini pravi put u svetost… jedini prirodan slijed, koji nas ispunja radošću i mirom.

Vodi nas, Gospodine, tim putem! Slava Tebi!

BITI BLIZU GOSPODINU (Levitski zakonik 6-10)

Prošli smo tjedan bili u Levitskom zakoniku 6-10. Osim oduševljenja spoznajom da je svaku žrtvu za nas, ZA MENE, podnio moj Spasitelj, od ovoga tjedna nosim još jednu spoznaju – koliko je važno biti blizu Gospodinu!

still-life-715117_1280

»Po onima koji su mi blizu svetim ću se pokazati i pred svim ću se pukom proslaviti.« (Lev 10:3)

Da, naš Bog je SVET! I On će se pokazati svetim i pred svim ljudima proslaviti PO ONIMA KOJI SU MU BLIZU.

Koliko sam blizu ili koliko si blizu Gospodinu? On se može proslaviti i pokazati u Svojoj svetosti samo po onima koji su Mu blizu!

A što uopće znači »biti Njemu blizu«?

»Tada reče Mojsije: »Ovo je ono što je Gospod zapovjedio da učinite da bi vam se ukazala slava Gospodnja.« (Lev 9:6)

Kada vidimo slavu Gospodnju, znamo da smo Mu blizu – a vidjet ćemo slavu Gospodnju onda kada vršimo Njegove zapovijedi, kada držimo Njegovu Riječ… kada živimo Njegovu Riječ!

Znači, blizu smo Gospodinu onda kada smo u Njegovoj Riječi i kada je Njegova Riječ u nama, kada je Njegova Riječ postala tijelo u nama… kada živimo Njegovu Riječ – i tada nam se ukazuje Njegova slava, On se pokazuje u Svojoj svetosti i proslavlja se pred svim ljudima.

Kako je ovo divno! Živjeti takav život, život u slavi Gospodnjoj, znači živjeti život u izobilju!

Gospodine, pomozi nam da držimo Tvoju Riječ, da je živimo i da Ti budeš proslavljen u svemu što jesmo!

Tada nećemo raditi po svome,tada nećemo čak niti pristupati Tebi po svome, na neki svoj način, kao što su to učinila dva Aronova sina (Lev 10). Tada ćemo dolaziti Tebi takvi kakvi jesmo, ali na način koji je jedini moguć i Tebi ugodan – kroz žrtvu Tvoga Sina, kroz jedinu savršenu i Tebi prihvatljivu žrtvu!

Pomozi nam, Gospodine, da naša srca ostanu trijezna i čista, posvećena Tvojom Riječju, kako bismo lučili posvećeno od običnoga, čisto od nečistoga (Lev 10:10).