Kako je Bog promijenio moje planove i stvorio Rebeku

Još jedno predivno svjedočanstvo Božje ljubavi i milosti u životu jedne mame, koja je podijelila s nama svoju priču o rođenju njezine kćeri. Neka bude proslavljen Bog koji izvodi sve na dobro onima koji Ga ljube.

*****

Unazad nekoliko mjeseci često viđam reklamu za personaliziranu slikovnicu “Kako je beba došla na svijet”.

U jednom trenutku pomislila sam da bi bilo lijepo napisati istinitu priču o tome kako je beba došla na svijet, a onda sam i pročitala jednu takvu priču. Moja je imenjakinja napisala priču o tome kako je njena kći došla na svijet. Predivna, istinita priča o Božjoj vjernosti, providnosti i dobroti.

Takva je i priča o rođenju moje kćeri. Još prije više od četiri godine, nakon rođenja moga sina, odlučila sam da neću imati više djece. Nedostatak sna, dojenačke kolike i neke druge okolnosti, uvjerile su me da je majčinstvo ipak malo prevelik zalogaj za mene. Nisam željela više djece.

A onda, oko 3. rođendana mog sina, počelo me “progoniti” pitanje: a što je Božja volja? Što ako nam je Bog htio dati još djece? Od pomisli na malu bebu, uhvatila bi me tjeskoba, iako se moj muž još nadao da će dobiti kćer. Ja jednostavno nisam to željela. No kako mi to pitanje nije dalo mira, znala sam da to moram donijeti pred Boga.

Govorila sam Mu: Ti znaš da ja ne želim više djece, no ja ne znam kakav je Tvoj plan. Ako je Tvoja volja da imamo još djece, daj nam ih, ali ja ne želim. Ako je Tvoja volja da imamo još djece, promijeni moj stav jer ja ih ne želim. Na stotine puta sam izrekla: ne želim! Otprilike pola godine kasnije prestala sam govoriti “ne želim” i bila sam spremna prihvatiti Njegovu volju. Ubrzo sam sanjala da sam trudna i nosim djevojčicu, a par dana kasnije, osjetila sam nekoliko naleta mučnine. Znala sam tada da sam trudna iako je još bilo prerano za test.

Trudnoća je prolazila dobro, a moj je doktor nekoliko puta spomenuo kako misli da će se i ova beba roditi carskim rezom. Trudnoća je odmicala, a ja sam sve više razmišljala o porodu i sve više me bilo strah. Molila sam za doktore i medicinske sestre bolnice u kojoj će biti rođena moja kći. Na prvoj kontroli u bolnici, primio me novi doktor. Bio je brižan i temeljit, no tada nije htio pričati o porodu već tjedan dana kasnije, na idućoj kontroli. Zamolila sam grupicu vjernih prijatelja da mole za nas, a posebno za doktora, da donese ispravnu odluku. Tjedan dana kasnije, čim sam ušla u ambulantu, rekao mi je: Ja već tjedan dana razmišljam o vama!

Tog trenutka znala sam da nas je Bog stavio u njegove misli i da je donio ispravnu odluku. Šest dana kasnije bila sam u bolnici na pretragama potrebnim prije operacije.

Sljedeći dan ujutro rođena je Rebeka. Kada sam se probudila nakon operacije, morala sam pitati u koliko sati je rođena, iako mi je to nebitno. Rekli su mi – u 8:38 – a ja sam pomislila: Rimljanima 8:38 – „Ništa nas neće odvojiti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu!“

pizap.com15343333104661

 

Nakon operacije pa do kraja njegove smjene, doktor me je tri puta došao pitati kako sam i trebam li što. Napominjem da se radi o javnoj bolnici u Hrvatskoj. Nisam još nikada čula da je doktor u bolnici toliko brižan i da obilazi pacijenta nakon operacije.

Poslijepodne, kad sam se ja razbudila i kad je došao moj muž, rekli su nam da je beba bila omotana pupčanom vrpcom oko vrata, tijela i noge. Vjerojatno se ne bi niti rodila živa da doktor nije odlučio napraviti carski rez.

Još prije godinu dana, nadala sam se da te bebe nikada neće niti biti, no njen se Stvoritelj pobrinuo da se rodi… živa, zdrava… savršena!

Hvala Bogu koji čini neizmjerno više no što mi možemo zamisliti i moliti!

pizap.com15343321637941

 

autor: Marina Pintar

 

Prepuštanje Božjim planovima za nas

Zar je moguće da je sutra već 100. dan?

Iskreno, teško mi je za povjerovati, ali moja aplikacija na mobitelu tako kaže – sutra će biti 100. dan moje trudnoće! 😀 Čini mi se da je brzo prošlo tih prvih 100 dana, ali s druge strane, toliko toga se i događalo…

Želim ukratko podijeliti ono najvažnije.

Još krajem ljeta, pitala sam Gospodina, koji smjer On ima za mene,  kamo da se okrenem – osjećala sam kao da sam na nekoj prekretnici… Trebam li se okrenuti aktivnom traženju posla jer su moji dečki sad već veći i mogli bi malo i bez mame … ili Gospodin ima za mene još neki drugi plan…?

Iskreno, bila sam prazna od svojih želja i čeznula sam čuti Njegov glas, ići putem Njegove volje. U jednoj šetnji, stavila sam to iskreno pred Gospoda … i to je bilo to. Život se nastavio.

Osluškivala sam, bilo je nekoliko šansi na vidiku, bar za privremeni posao… razgovarala sam dalje s Gospodinom, čekala…

street-1026246_1920

I jedne kasne jesenske večeri, gotovo pred sam odlazak na spavanje, dobila sam jasnu viziju od Gospodina – na kraju naših života, moj suprug i ja stojimo pred Gospodinom i On nam pokazuje cijeli red djece koja su čekala na nas, a nisu nas dočekala… jer smo mi odlučili da nam je dvoje dosta… I pitanje koje se osjećalo bilo je, kako ćemo odgovoriti na to…

Gospodin ne ide protiv naše volje, dao nam je slobodnu volju, ali to ne znači da svoje životne odluke trebamo donositi sami, bez Njega. Naprotiv, u svojoj slobodi kao Njegova djeca mi trebamo uvijek tražiti Njegovu volju za sve. Shvatila sam da smo, ni ne pitajući za Njegovu volju u tom području, sami postavili prepreku da se ta djeca rode.

Iskreno, bilo mi je teško i jako žao zbog toga. Podijelila sam to sa suprugom i zajedno smo odlučili potpuno se otvoriti Božjoj volji i životu koji On ima za nas.

Već sljedeći mjesec saznala sam da sam trudna. Ipak, osjećaji su bili strahovito izmiješani – od divljenja i oduševljenja kako Bog djeluje, do nesigurnosti, straha, zabrinutosti…

Uslijedila su dva mjeseca borbe – duhovne, duševne i tjelesne. Na pitanja u mojoj glavi – zar stvarno?, pa kako ću ja to sad opet?… – odgovor je uvijek bio – ako je Gospodin dao, On će se za sve i pobrinuti. Posebno sam zahvalna za jednu emisiju na youtubeu, preko koje me Gospodin silno ohrabrio – ne samo mene nego i supruga! Putevi su Njegovi zaista divni i čudesni. ❤

I tako, dan po dan, kroz svakodnevne i cjelodnevne mučnine, stanja iznenadnog umora i pospanosti, stanja hormonalnih promjena i iscrpljujućih promjena raspoloženja, stigao je i dan kada je sve nekako krenulo na bolje. Sada mogu reći da se radujem svakom novom danu i svemu onome što nam Gospodin priprema.

E da, još samo ovo – dvojici naših sinova odlučili smo reći za novost tek negdje oko 10. tjedna, kada prođe ono najkritičnije razdoblje. Budući da ih dobro poznajemo, mogli smo i pretpostaviti njihove reakcije. Stariji će se veseliti, a mlađi ne. Ipak, molili smo da Gospodin pripremi srce i mlađega, kako bi dobro primio vijest.

Jedno jutro, odlučili smo da je stigao trenutak – rekli smo da imamo veliku i lijepu vijest za njih. Stariji je odmah pogodio i jako se razveselio, a mlađi… u nevjerici je gutao knedle dok su mu se oči punile suzama. Ipak, bila je takva situacija da smo mu se mogli dublje i više posvetiti i pokušati saznati što je to što ga toliko muči. Otvorio je svoje srce i rekao ono čega se plašio – da će jednostavno izgubiti nas zbog bebe, da nam on više neće biti tako bitan… U zahvalnosti da nam je mogao reći svoje najdublje strahove, grlili smo ga i ljubili, stalno ponavljajući da njegovo mjesto nitko nikada neće moći zauzeti… i da s dolaskom bebe, mi nećemo imati manje ljubavi za njega, nego se prava ljubav uvijek umnožava i uvijek je ima sve više i više… Primirio se i izgledalo je da će se potruditi prihvatiti. Još istog tog dana, navečer me pozvao da vidim što je našao na internetu. Pomislila sam da je riječ o nekom pojačalu za gitare, koje je već danima skupa s bratom tražio, ali ne… zvao me da vidim kakva kolica za bebu je pronašao! 😀 Pa zar to nije čudo i milost Božja?! Još istog dana, Gospodin je u njegovom srcu učinio veliku promjenu… toliko veliku da sada već s uzbuđenjem i nestrpljenjem čeka na svog malog bracu ili seku ( ne znamo još! 😉 )

Svaki novi dan je zapravo čudo i tako trebamo živjeti – Gospodin uvijek stvara nešto novo… ako smo mi otvoreni za Njegovu volju.

girl-2067378_1920

Pomozi nam, Duše Sveti, da živimo u ovom svijetu kao oni koji mu ne pripadaju jer ne dijele način življenja, ali ljube ljude jer ih i Ti ljubiš. Neka Tvoja ljubav u nama bude više vidljiva svima oko nas.

potpis