Gdje mi je pouzdanje… ?

“Kako ste?”

Što biste odgovorili ako bih vas to pitala? Ali ne reda radi, nego kada bih zaista željela čuti…

Mislim da bi se većina odgovora nalazila negdje između osjećaja straha, neizvjesnosti, zbunjenosti i možda ljutnje, frustriranosti, bunta…

I puno je toga oko nas, u našoj svakodnevici, što bi opravdalo na neki način te osjećaje.

Ali ipak – želim onima koji se smatraju nanovorođenom djecom Božjom postaviti još jedno pitanje – “Imate li svakodnevno odnos s Duhom Svetim?”

I to pitanje nije tu da vas prozove, posrami, osudi… nego da nas sve skupa probudi.

Bez obzira na svu tamu oko nas, nama je dano najveće Svjetlo! Dan nam je Duh Sveti!

Ako se svaki dan, bar na neko vrijeme, “prikopčamo u Njega”, ako svaki dan bar neko vrijeme provedemo u Riječi, u meditaciji nad Riječi, u izlijevanju srca pred Njim, u molitvi u Duhu … tada mi uzimamo oružje u ruke i borimo se protiv svega toga što nas želi poklopiti. Tada imamo nadnaravni mir, neobjašnjivu radost i nepokolebljivo pouzdanje da Otac naš nebeski sve vodi i da se ništa ne može dogoditi što On neće propustiti kroz svoje ruke.

Sve ovo što se događa danas, Njemu nije iznenađenje. On je na to odavno spreman… ali želi da budemo i mi spremni.

Zato ne rasipajmo svoju snagu i svoj mir. Oluja koja je počela neće završiti prije nego što je On završi.

Ono što mi kao Crkva, Njegova zaručnica, trebamo u ovim vremenima činiti jest “osigurati se da u svojim lampama imamo dovoljno ulja”!

Ispunjavajmo se Njegovim Duhom svakodnevno, a On će voditi naše korake sigurnim putem…

U ljubavi Kristovoj,

ŽIVOT U GODINI JUBILEJA – Levitski zakonik 25

field-768601_1280

»Kad uđete u zemlju koju vam dajem, neka ta zemlja održava Jahvin subotni počinak.« (Lev 25:2)

Čini li nam se kršćanski život ponekad težak, prenaporan? Mislim da svi imamo ponekad takvo iskustvo, ali to je onda samo znak da još nismo u našem duhovnom životu stigli u Obećanu zemlju.

Gubimo li se još negdje po »pustinji«?

Bog je rekao da kada »uđemo u tu zemlju koju nam On daje«, neka održavamo Njegov počinak.

A kada je to za nas postalo moguće? Moguće je postalo dolaskom Isusa Krista na zemlju jer je On proglasio godinu milosti Gospodnje.

»I dadoše mu knjigu proroka Izaije. Razvije knjigu i nađe mjesto gdje bijaše pisano:

Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza da naviještam evanđelje siromasima. Posla me da iscijelim one srca slomljena, da proglasim sužnjima oslobođenje i slijepima vraćanje vida, da na slobodu pustim potlačene, da proglasim godinu prihvaćanja Gospodnjeg.

I savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. I oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.

A on im poče govoriti: “Danas se, na vaše uši, ispuni ovo Pismo.”«

(Luka 4:17-21)

Dakle, u Isusu je to moguće – On nam je to omogućio jer je došao baš zato da nam da život, i to život u izobilju! (Ivan 10:10)

A taj život podrazumijeva odmor i počinak u Njemu, između ostaloga.

Bog ne želi da se mi mučimo dok čitamo Riječ, dok molimo, dok živimo dane na ovoj zemlji… Želi da uđemo u Njegov odmor i da nam naš kršćanski život bude sladak, lagan, izobilan Njegovim mirom, radošću, ljubavlju, sigurnošću…

Da, život u Njemu podrazumijeva i život u sigurnosti! Kako nam je samo to svima potrebno!

Jedna od temeljnih potreba svakog čovjeka je sigurnost, a naš predivni Otac to nam omogućava.

»Vršite moje zakone i moje naredbe; vjerno ih provodite u djelo pa ćete u sigurnosti živjeti na zemlji. Zemlja će davati svoj rod, jest ćete do sitosti i živjet ćete u sigurnosti.« (Lev 25:18-19)

Da, Bog nam je dao svoje zapovijedi, svoj zakon, kako bismo bili zaštićeni, kako bi živjeli u sigurnosti… Ne da bi nas tlačio i mučio nego da bi nas blagoslovio!

No, naša tjelesnost protivi se svakom Božjem zakonu i zato nam je ponekad teško, i padamo, i mučimo se… Ali što više budemo jačali svog duhovnog čovjeka, što više budemo rasli u svom duhovnom životu, to će taj tjelesni čovjek biti sve slabiji i imati sve manje utjecaja na nas. Isus nam je poslao svoga Duha Svetoga – On je taj koji živi u nama i čini ono što je Bogu ugodno.

Isus je za nas ispunio sav zakon i mi nismo »pod zakonom«, ali Duh u nama potiče nas na sve ono što je Bogu ugodno – mi imamo čežnju ugoditi Bogu!

A kakva je samo sloboda u tome što znamo da nećemo biti suđeni po svojim djelima jer nam je Isus darovao svoju pravednost, a isto tako došao je da nas oslobodi od spona i lanaca grijeha, kako bi živjeli život u slobodi – život u godini jubileja, život u sigurnosti!

A ako se i pitamo; »Pa kako??? Kako mogu tako živjeti? Nema logičnog načina da to mogu…«,

Gospodin ima odgovor i na to naše pitanje… i ima način!

Ne bi nam nikada ništa zapovijedio da nije već providio i način kako možemo to ispuniti.

»Ako biste rekli: ‘Čime ćemo se hraniti te sedme godine kad ne budemo ni sijali ni brali plodova?’,evo, blagoslov ću svoj pustiti na vas: šesta godina rodom će roditi za tri godine. Kad budete sijali osme godine, hranit ćete se starim prihodom sve do devete godine; dok ne dođe njezin prihod, jest ćete stari.« (Lev 25:20-22)

Vidite li kako Bog djeluje? Tako da daje svoj blagoslov, koji je ako je potrebno i čudesan! On ima načina da nas blagoslovi.

Podložimo se Njegovoj riječi i uživajmo blagoslove »godine jubileja«, blagoslove »obećane zemlje«, blagoslove »subotnjeg počinka«, blagoslove »izobilnog života«! To je milost!