Kakvu vjeru imamo?

img

Nedavno sam čula jednu poruku koja je ostavila dubok trag na mom srcu.

Kakvu vjeru imaš? Je li to vjera za koju će reći možda i 90% Hrvata da je ima – vjera u Boga… pa da, vjerujem da postoji, vjerujem  i da je Isus živio, možda čak i uskrsnuo, vjerujem da postoji raj, pakao… Takvu vjeru imaju mnogi. No, je li to vjera koja spašava? Ne, nije.

Vjera koja spašava je apsolutno pouzdanje u tog jedinog Boga, u Isusa Krista – pouzdanje u Njegov plan spasenja, a i u Njegov plan osobno za moj život. To je pouzdanje i potpuno prepuštanje Njemu u ruke. Vjera koja kaže – Ti si moj Bog i moj Gospodar, želim Ti sve prepustiti. Ne pouzdajem se ni u sebe, ni u bilo koga drugog, osim u Tebe. Ti si Onaj koji si me stvorio i koji ima svršen plan za mene. Želim samo da se Tvoja volja ispuni.

To je odnos Oca i djeteta. Dijete koje s potpunim povjerenjem stavlja svoju ruku u Očevu i od Njega sve očekuje – zaštitu, skrb, mudrost, ljubav… svaki blagoslov.

To je vjera koja spašava. To je Savez po Kristovoj krvi. On je sve učinio i jedino On je dostojan našeg obožavanja.

Jednom kada krenemo na taj Put s Njim, ostanimo vjerni! Ništa izvan Njegove volje nam ne treba. S Njim imamo sve.

Čitajući Hošeu, vidim ranjeno Očevo srce, iznevjerenu ljubav, razvrgnut savez…

Izraelci su, iako iskusivši Njegovu ljubav i vjernost, okrenuli svoja srca od Njega…

Slika je to Crkve, Njegovog naroda, koji skreće pogled s Križa. I u tom skretanju, pada u zamku klanjanja idolima. Čemu god dajemo naše pouzdanje, a da je izvan našeg Gospodina Isusa Krista, to je idol i to je zamka koja ruši naš odnos, naš savez s Gospodinom. Neprijatelj je zao, podmukao i lukav… učinit će da to skretanje s pravog Puta neće biti drastično, posljedice neće biti odmah vidljive, nego malo-pomalo, čovjek tone u svoju samodostatnost ili obožavanje nekog/nečeg drugog, a ne jedinog živog Boga.

Zakon sjetve i žetve uvijek vrijedi. Kako siješ, tako ćeš i žeti. Ali znamo da između sjetve i žetve postoji vremenski odmak. Svakako će se plodovi vidjeti nakon nekog vremena.

„Posijte sjeme pravednosti,

pa ćete požeti vjernu ljubav.

Svoja srca pripremite kao njivu,

pa čekajte dok ne dođe BOG

i izlije na vas pravdu kao kišu.

Ali vi ste orali i sijali zloću,

a sada žanjete nepravdu

i hranite se plodovima laži.

Pouzdali ste se u vlastitu snagu,

u silu mnoštva svojih ratnika.

Sad se metež rata širi među vama,

sve će vam utvrde biti razrušene.“

(Hošea 10:12-14)

 

I posebno sada, u ovo vrijeme koje nas je snašlo, kada ne zna čovjek kome više vjerovati, toliko je informacija i dezinformacija, sada je više nego ikad prije potrebno učvrstiti svoje korijenje u istini i ljubavi Očevoj!

Poznaješ li Oca onako kako On želi da Ga poznaješ? Pouzdaješ li se u Njega onako kako On to želi? Vjeruješ li Mu u svemu i za sve…?

Oče naš nebeski, oprosti nam za svako „puštanje Tvoje ruke“, kada smo možda kao mala, nezrela djeca pokušavali u svojoj snazi rješavati životne situacije u kojima smo se zatekli. Oprosti nam za svaku nevjernost i za svako skretanje pogleda s Tvoga križa… Neka nas Duh Tvoj presvjedoči gdje je potrebno istinsko pokajanje u našim srcima i neka On pripremi naša srca, da budu ponovno meka i podatna za Tvoje sjeme –daj da zaista primimo Tvoju kišu milosti i opraštanja. Neka sve lažne utvrde i lažni žrtvenici budu porušeni u našim životima. Neka Tvoje prijestolje ponovno zasja usred Tvoga naroda!

 

potpis

Znanje koje čuva od propasti

imghošea

Pisanje bloga već dugo čeka svoj red kod mene. Otkad sam se ponovo vratila u stil života mame s bebom (malim djetetom – Pia za nekih tri mjeseca bude napunila dvije godine), a istovremeno ostala i mama dvojice već tinejdžera, jednostavno nije bilo na listi prioriteta pisanje bloga. No, kad Gospodin pošalje poticaj, onda se više ne pita mene, odnosno – prioritet mi postaje ono što On kaže da je prioritet za neki dan. I tako… kako sam s “Dobro jutro, djevojke” počela proučavati knjigu proroka Hošeje, potaknuta sam bila podijeliti neke misli od ovog tjedna.

Razmišljajući o poznatom retku; “Moj narod propada jer nema znanja…”, ili u suvremenom prijevodu; “Moj narod je upropašten jer mene ne poznaje.” (Hošea 4:6), došao mi je u misli i redak; “Znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje…” (1 Korinćanima 8:1).

Na prvi pogled, može se učiniti da se ta dva retka nekako suprotstavljaju jedan drugome. Kao da proturječe jedan drugome. Međutim, ako ih ne izvlačimo iz konteksta nego ih oba čitamo unutar konteksta, dolazimo do predivne istine.

Istina je da Božji narod propada ako nema znanja – ali treba se pitati o kakvom je tu znanju riječ? Nije to znanje koje se može naučiti iz knjiga, čak niti iz teoloških knjiga, iz knjiga koje govore o Bogu… Dakle, nije to znanje o Bogu. Zapravo, kada čitamo Hošeu 4, vidimo da je našem Bogu važno da imamo znanje, tj. poznavanje Njega samoga! Ne da znamo o Njemu, nego da znamo Njega. Da Ga uistinu poznajemo.

A On nam se dao upoznati kroz Njegovog Sina Isusa Krista. Isus je sama preslika Oca. „Tko je poznaje mene, upoznao je i Oca…“ (Ivan 14:7)

A kako mi danas možemo poznavati Isusa? Čitajući Njegovu Riječ u prisutnosti Duha Svetoga.
Duh je taj koji oživljava Riječ. Riječ nam tada postaje živa i poznajemo Ga. Koga?
Onoga koji je utjelovljena Riječ – Isusa Krista!

I dakle, kada Njega poznajemo, tada imamo znanje koje je potrebno da ne bismo propali i bili zavedeni, o čemu govori i Hošea 4.
Sva druga znanja napuhuju, ali ovo znanje izgrađuje – jer to je ta Ljubav Očeva koja se nastanila među nama po Duhu Svetom koji nam je dan.
I sada još jednom onaj poznati redak o znanju koje napuhuje u kontekstu;
„Što se tiče mesa žrtvovanog lažnim bogovima, znamo da »svi mi imamo znanje«, kao što vi kažete. Međutim, znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje. Ako tko misli da nešto zna, još ne zna koliko bi trebao znati. Ali ako tko voli Boga, Bog ga poznaje.“ (1 Korinćanima 8:1-3)

Boga nikada ne možemo toliko dovoljno upoznati da kažemo sada Ga više ne trebam upoznavati –uvijek možemo i trebamo više, On želi da idemo za Njim srcem koje Ga želi još više, i još više, i još više… poznavati. 

E to je znanje za kojim ja čeznem. Svako drugo izgubilo je cijenu za mene.

Naravno, potrebno je imati i neko znanje o Bogu, ali u to nas znanje uvodi sve više i više sam Duh Sveti dok čitamo Njegovu Riječ. Ali da ne bismo bili poput farizeja, koji su imali puno znanja koje napuhuje, a malo iskustva i doživljaja samog Gospodine, pa tako i malo ljubavi koja izgrađuje, budimo često do Njegovih nogu i nikad ne mislimo da smo sve već čuli i da sve već znamo.

Gospodine, daj nam srca koja će biti ponizna, krotka, željna sve više iskustvene spoznaje Tebe. Neka nas otkrivenje Tvoje savršene ljubavi drži podalje od štovanja svih lažnih bogova, koji ne mogu ispuniti čežnje naših srca, nego uvijek odvode u propast. Daj da imamo to znanje, odnosno poznavanje Tebe! I molim Te da u iskrenosti svojih srca, vidimo ima li u njima možda kakvog obožavanja bilo čega i bilo koga drugog, osim Tebe koji si jedini vrijedan našeg obožavanja. Neka dođe do rušenja svih lažnih žrtvenika u našim srcima i neka vatra Tvoga Duha pročisti sve ono što ne pripada Tebi, tako da možemo biti vjerni Tebi i samo Tebi…

imghošea4

potpis