KADA OČEKUJEMO UTJEHU OD LJUDI…

Job pati. Proživljava strašne boli – u svakom smislu. Okružen ljudima, okružen svojim prijateljima misli da će ga oni razumjeti… nada se tome. No, shvativši da je potpuno neshvaćen u svojim patnjama, kreće u samosažaljevanjekreće na mjesto na kojem nikoga od nas Gospodin ne želi… jer je tamo još veća tama.

To je tako ljudski… Svi se mi nadamo da naši najbliži razumiju ono što prolazimo i koliko nam je teško. Međutim, ako se oslanjamo na to da ćemo biti od njih shvaćeni, prihvaćeni i utješeni… najćešće ostajemo razočarani. Najdublje boli razumije samo Gospodin! Ako kod Njega tražimo utjehu, razumijevanje i ohrabrenje, nikada nećemo »ostati kratkih rukava«, nikada nećemo ostati razočarani i neutješeni…

Zato je dobro podijeliti s braćom i sestrama kada prolazimo kroz težak period, ali samo zato da nas nose u molitvi pred Gospodina – to je ono najviše i najbolje što nam oni mogu dati. A tada se otvaraju nebrojene mogućnosti kroz koje Gospodin može i hoće djelovati – pa čak i kroz ljude – ali ne samo kroz ljude… Utješit će nas utjehom Duha Svetoga, koja ne poznaje ograničenja. A tada ćemo tom utjehom jednoga dana moći i mi sami nekoga utješiti – jer to neće biti prazne ljudske riječi, to će biti sila Njegova uskrsnuća koja diže iz mrtvih, diže iz očaja…

Dok Job razmišlja o prolaznosti ljudskog života, koji je najćešće borba, muka, istovremeno se divi Stvoriteljevoj ljubavi i privrženosti prema svakom ljudskom biću…

»Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao, i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?« (Job 7:17-18)

sunbeam-76825_1280

On je tu stalno, svaki tren, pokušava zadobiti našu pažnju, kako bismo Mu konačno otvorili svoja srca i kako bismo konačno zakoračili s Njim već ovdje na zemlji u vječni život… Kako bismo iz prolaznog, kratkotrajnog života muke i borbe prešli već sada u vječni život radosti, mira i odmora s Njim!

Kako je to divno! Otac iznalazi razne načine da nas privuče bliže k sebi… i uvijek nas zove na još dublje zajedništvo… Pa je tako i svaka kušnja, prilika da zakoračimo u još dublje i iskrenije poznavanje Njega.

Neka nas ne plaši nikakva kušnja, neka nas ne plaši nepoznata staza života… Dovoljno je znati da je On tu uvijek, uvijek nas želi držati za ruku i korak po korak našu stazu osvjetljava.

Možemo Ga, poput Joba, pitati »zašto ovo, zašto ovako?«, ali ne sumnjajmo da je za neko dobro. Koliko želi i koliko je potrebno, toliko će nam i otkriti. Ono što ne otkrije, prilika je da samo vjerujemo… Ustrajno, čvrsto, čak tvrdoglavo! Kada prijeđemo planinu koja je ispred nas, držeći se za Njegovu ruku, ipak će nam puno toga biti jasnije.

Jedno je netko mudro rekao sljedeće:

board-73496_1280

Zato, uvijek se radujmo – pa čak i u kušnjama… »Svom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u različite kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere stvara postojanost… (Jakovljeva 1:2-3)

A kušani smo svaki dan. Ne uvijek velikim kušnjama, ali zasigurno je svaki naš dan ispunjen malim iskušenjima i testovima naše vjere. Ne bojmo ih se! Tu su da nas ojačaju i još više približe Gospodinu. Budimo ih svjesni, ali i svjesni naše nemoći pred njima ako ne stojim čvrsto u Gospodinu.

Samo s Njim, opremljeni smo suočiti se sa svime… i ići iz slave u slavu, iz milosti u milost.

A kada se dogodi pad, kada se dogodi sumnja, kada se dogodi razočaranost ljudima, kada se dogodi samosažaljevanje… podignimo čim prije pogled prema Onome koji je i začetnik i dovršitelj naše vjere – i On će nas podignuti, ojačati i usavršiti.

Samo Mu zavapimo iskrena srca i dajmo Mu slavu u svemu, ne sumnjajući u Njegovu savršenu, vječnu ljubav i pravednost.

potpis

IMATI PA NEMATI… i ostati pobjednik

silhouette-67202_1920.jpg

Pokušajmo zajedno zamisliti – čovjek priznat i ugledan u društvu, bogat svim materijalnim dobrima i duhovnim vrijednostima, bogat obitelji u kojoj se svi međusobno vole i poštuju …

A iznad svega, čovjek za kojeg BOG KAŽE da je pravedan i neporočan!

Da, takav je Job bio.

Boga se bojao i klonio se zla.

Mislim da nema čovjeka na zemlji koji ne bi poželio ovaj prvi opis za sebe – priznanje, ugled, poštovanje, ljubav, bogastvo… Drugi opis koji kaže da se klonio zla i bojao Boga, nije privlačan većini ljudi. I zato, mnogi koji također posjeduju nešto ili sve iz prvog Jobovog opisa, nisu zanimljivi neprijatelju naših duša. On ih ostavlja u varljivom miru… i u zabludi…

Ali, ako se bojiš Boga i kloniš zla, onda si zanimljiva meta neprijatelju… On neće samo tako prepustiti bitku i pustiti nas da u miru živimo s našim Bogom. On je onaj koji nam stalno »podmeće klipove«.

Međutim, kao što je sve bilo oduzeto Jobu – i bogastvo, i ugled, i poštovanje, i obitelj, i zdravlje – a on je i dalje bio ustrajan u blagoslivljanju Božjeg Imena, u iskazivanju zahvalnosti i časti Njemu – tako ponešto može biti i oduzeto nama… da bi ispitalo našu vjeru!

Da, nalazimo se u talionici! Od kakvog smo materijala, pokazat će se….

Neka bi svatko od nas, dok prolazi kroz vatru i vodu, znao da je u svemu tome Bog s nama… i da će izvesti sve na dobro onima koji Ga ljube.

Svaka od nas u nekom periodu svoga života i na nekom području mogla bi reći da prolazi »jobovske boli«. I najčešće, ne znamo zašto – osim da se snaga i čistoća naše vjere ispita i utvrdi, da se slava Božja još više očituje u nama…

Ako živimo ovaj život kao djeca Božja, kao kćeri Kralja, u zahvalnosti i strahu Božjem – kao što ga je Job živio  – pa svejedno zadesi nas nevolja… onda znajmo da je to zato da bi se očitovala još jedna pobjeda Božja u našem životu!

Gledajmo na Njega, koji je začetnik i dovršitelj naše vjere i ne dopustimo da nas bilo što ili bilo tko pokoleba u pouzdanju da On vidi, On zna, On je s nama i On će nas kroz to provesti kao pobjednike.

To ne znači da nas neće boljeti, da nećemo trpjeti jaku bol… Ali znači da će nas ruka Njegova i podići, iscijeliti, obnoviti, osvježiti!

I kako volim što neprijatelj nije bio u pravu u vezi Joba!!! Neka ne bude sa svojim optužbama i procjenama u pravu niti u vezi nas… ❤

»Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.« (Job 1:22)

success-846055_1920.jpg

potpis