PRIMITI DAR ILI …

Neki dan, razmišljam kako više ne koristimo uopće kolica za Piju, našu najmlađu. Ona je sada stara 2 godine i 8 mjeseci, a ne mogu se točno ni sjetiti otkad je već ne vozimo. Uglavnom, već dugo naše su šetnje bez dodatnog prijevoznog sredstva i ona je zaista naš mali zvrk, nikad umorna, uvijek spremna za neku akciju.

I sad, razmišljam kako su kolica ustvari još jako dobra, prilično sačuvana i vjerojatno bi mogla nekome još dobro služiti. Svejedno, prva misao je bila da ih nekome tko je zaista u potrebi darujemo, a ne da ih prodajemo.

Odjednom, počne mi se cijeli scenarij vrtjeti u glavi. Kao, mi ih oglasimo da darujemo nekome u potrebi. I javi se neka osoba koja je kao iskrena pa kaže, otprilike: “Kolica nam se sviđaju, ali moramo biti iskreni, nismo sad baš u tako lošoj situaciji da ih ne bi mogli i kupiti. Pa s obzirom da ste ih besplatno ponudili, dajte vi nama ipak njih za neku pristupačnu, povoljnu cijenu.” A mi odgovaramo: “Ne, potpuno ste nas krivo shvatili. Mi ŽELIMO DAROVATI onome tko je zaista U POTREBI. Ali to ne znači da ona ne vrijede puno. Zapravo, ako ste u mogućnosti platiti, onda ćete ih trebati platiti prema njihovoj stvarnoj vrijednosti, odnosno u punoj cijeni. Dakle, kolica se mogu dati besplatno samo onima koji su stvarnoj potrebi i nikako si ih ne mogu na drugi način priuštiti. Besplatna su za njih, iako imaju visoku cijenu za sve ostale.”

I tada, kao da mi Gospodin tumači – tako je i sa spasenjem koje ja nudim, besplatno, a opet neprocjenjivo dragocjeno i skupo!

Milost je Njegova besplatna, ali ne jeftina. Besplatna je za svakog onog koji je svjestan da si na na koji način ne može sam pribaviti to dragocjeno spasenje. Za svakog koji je siromašan u duhu, svjestan svoje nedostatnosti … Takvima Gospodin nudi potpuno besplatno – daruje nam svoje spasenje! A svaki onaj koji misli da ipak ima nešto za ponuditi u prilog svom spasenju, zapravo vrijeđa taj dragocjeni čin Kristove milosti i ljubavi… te na taj način može izgubiti spasenje.

Jesmo li dovoljno svjesni koliko smo siromašni i koliko nemamo ništa za ponuditi u prilog svom spasenju? Mi se možemo međusobno uspoređivati, tko je koliko daleko dogurao na tom putu spasenja, ali to nema nikakve vrijednosti u Očevim očima. Samo je jedno važno – jesi li u dovoljno velikoj potrebi da kažeš, “smiluj mi se, Gospodine, ne mogu sam/a”?

A kada primiš TAJ BESKRAJNO DRAGOCJEN DAR, tada nastavi hodati tim putem spasenja “s rukom u ruci svoga Spasitelja”. On je vjeran i dovršit će djelo koje je u tebi započeo. Na Njegov način, u Njegovo vrijeme…

Radost i mir u okolnostima koje nisu radosne ni mirne…

Kršćanski život je pun iznenađenja, kaže Ivanka Nešić.

Njezin hod s Isusom, njezino predanje Njemu počelo je 1987 g. – bila je to izuzetna radost, a život je bio tako sladak …

No nakon izvjesnog perioda, taj se životni okus počeo mijenjati. Tako 2011. saznaje za uznapredovali atipični karcinom dojke. Slijedi hitna operacija, s tretmanom kemotrapije i zračenja. Uz tako malo liječničkog optimizma i nade, Gospod je dao dobar ishod!

Pred kraj 2015. g., njezin muž odlazi u vječnost zbog infarkta . Samo četiri mjeseca poslije, slijedi hitni kirurški zahvat debelog crijeva, kada su možda samo minute bile presudne za ishod – ali je opet milost Božja sve izvela na dobro! Nakon samo kratkog predaha, nalazi koje je redovno radila pokazuju novu tvorbu na žučnom vodu i jetri – opet komplicirano i atipično, što je zahtijevalo put i boravak u Zagrebu.

Sada, nakon povratka kući iz bolnice, ona daje novo svjedočanstvo predivne Božje vjernosti, ljubavi i milosti u njezinom životu. Slijede njezine riječi na slavu našem Gospodinu, a tebi koji/koja ovo čitaš, na ohrabrenje i blagoslov:

Već neko vrijeme želim nešto reći na temu “Radost” i “Mir”.
Ova dva prethodna mjeseca proživjela sam takve okolnosti za koje bi se moglo reći da više liče na sve drugo nego na radost i mir!
Zbog velikih doza kemikalija i anestetika, moj um je danima bio u blokadi, činilo se kao neka duboka jama … nisam mogla moliti, niti čitati, jedino što sam mogla reći bilo je: Isus , Isus … i polako, polako počela sam izlaziti iz te “jame”.
Nisam mogla ni zamisliti da se mogu smijati, ili da mogu tako biti mirna u svim tim “okovima”, ali to je potvrđivalo osoblje, rekli bi: “Vi ste zanimljiva, niti kukate, niti se bunite, sve vam dobro, cijenite sve …
Samo bih kratko rekla: ” Hvala Bogu za sve!”

Izlazak iz bolnice je opet priča za sebe … sve je opet izgledalo nedostupno i komlicirano. Budući da nisam prijavljena na toj adresi gdje sam trenutno boravila, nisam imala pravo na patronažu , sin je zauzet cijeli dan, a previjanje se trebalo obaviti u bolnici dva puta tjedno…
i opet, Bog se pokazao vjeran i brižan i doveo je svoje sluge koje su htjeli biti na raspolaganju…

Kada je došlo vrijeme povratka u svoj dom … na koga računati?! Roditelje nemam već odavno, braća i sestra daleko, muža nemam, djeca daleko … Činjenica je da su moje potrebe na minimumu, ali praktično ovisim o fizičkoj pomoći, jer još ne mogu puno toga obaviti što je potrebno, a ne mogu ni zaobići; sve mi blizu, a opet sve daleko …
Izgleda li ovo da možeš biti miran i radostan?

Ono što očima promatramo i zaključimo da je dramatično i komplicirano, pokaže se vrlo jednostavnim i lako riješivim. Slava Gospodinu!

Da, opet je Bog providio “gavrana” koji donosi sve što je potrebno -hranu, čisto rublje, čistu kuću, namirnice, prijevoz za sve što trebam ….
Ima li mjesta za brigu i negodovanje?
Neee… i dok ovo pišem, suze same teku, ne od žalosti, nego od radosti i zahvalnosti, a mir koji nadilazi svaki razum vlada u mom cijelom biću .
Ovo je pjesma dana 🙂
Nitko kao Ti, ne može srce moje dotaknuti, da cijelu vječnost tražim neću naći nikog                                                                               kao što si TI !!!

treba-li-kršćanka-nositi-bikini

SAVRŠENA SVETOST BOŽJA … I MI U NJOJ!

Nova 2017. krenula je s Božjom Riječi iz Prve Samuelove – dobar početak!

Dok gledam sniježnu bjelinu kroz prozor svoje dnevne sobe, razmišljam kako je naš Bog savršen, svet i pravedan. Jedino je On savršen i u svojoj svetosti, i u svojoj ljubavi prema nama…

«Nitko nije svet kao Gospod, jer nikoga nema osim tebe, i nema stijene kao što je Bog naš.»             (1 Samuelova 2:2)

adventure-1850213_1920.jpg

Dok je moj stariji sin bio manji, znao je reći; «Mama, volim te do čistog bijelog papira…» Samo on i ja znali smo značenje te jedinstvene fraze 😁 Da, htio je reći da me voli potpuno, bez ijedne pikice neljubavi! Moram reći, nedostaje mi to njegovo djetinje iskazivanje privrženosti i ljubavi… Vrijeme tako brzo prolazi, djeca rastu…

A mi smo i ovaj tjedan mogli čitati o tome koliko je Gospodinu važno kako odgajamo, kako utječemo na našu djecu.

Nažalost, svećenik Eli ostavio nam je loš primjer. Imao je dva sina, Hofnija i Pinhasa, koja su duboko zastranila, a on im nije jasno dao do znanja koliko je to loše, nije im se odlučno suprotstavio u njihovim zlodjelima… I Bog ga je za to držao odgovornim!

«…častiš svoje sinove više nego mene… « (1 Samuelova 2:29)

Zaista, velika je naša odgovornost pred Bogom za djecu koju nam je dao.  Dok možemo, dok su pod našim autoritetom, trebamo što više koristiti to vrijeme da ih usmjeravamo na Gospodina, da sijemo sjeme u njihova srca, zalijevamo… i molimo Gospodina da uzraste plod za Njega.

S tom namjerom, učinila sam nešto sa svojom djecom na sam doček Nove godine.

Ove godine, suprug je imao noćnu smjenu baš na 31.12. pa smo djeca i ja bili sami kod kuće. Razmišljala sam kako im uz kolače, svečanu večeru, iznimno ostajanje do kasnoga budni, neki dobar film… kako im tu večer još nekako učiniti drugačijom, posebnom. I Gospodin mi je dao ideju – kad sam sebi pripremila kavu, objavila sam im da mama ima jednu super ideju 😉😄

Bili su za suradnju… i tako smo učinili sljedeće. Rekla sam im da ćemo se prvo prisjetiti svih lijepih, veselih, super stvari koje smo doživjeli u protekloj godini i to ćemo u zahvalnosti Gospodinu zapisati na papir. Svatko je za sebe rekao što je to i zapisala sam ispod imena. Zatim sam rekla da se idemo prisjetiti nekih teških, žalosnih stvari koje su nam se urezale u pamćenje iz protekle godine i te stvari smo u molitvi odmah predali Gospodinu da nam iscijeli srca od toga. Na kraju, molili smo da primimo Riječ od Njega za nadolazeću godinu i onda smo otvorili Riječ i stavili prst na taj redak (to radimo samo u iznimnim situacijama, kao što je ova jer je puno bolje Riječ čitati redom, u kontekstu). Redak koji su primili, zapisali su i bit će im negdje na oku kroz cijelu godinu.

Dečki su bili baš zadovoljni, a moje majčinsko srce ispunjeno i radosno, zahvalno Gospodinu.

Divno je to kada možemo svoju djecu usmjeravati na pravi put i činiti po milosti Božjoj dobro za njih… a nema boljega od dovođenja u Božju prisutnost i zajedničkog slavljenja Njega!

Puno puta, dogode se i propusti, i promašaji u našem odgoju… nije uvijek sve savršeno – i daleko je od toga. Ali onda u pokajanju, primamo oprost i milost, novu snagu za dalje…

I kao što smo vidjeli u prošlotjednom čitanju, u prisutnosti Božjoj ne može stajati ništa nečisto, nikakav idol uz Njega ne može biti …

«…Dagon pade na lice svoje, na zemlju, pred Kovčeg Gospodnji… «(1 Samuelova 5:3)

Zato nas Riječ poziva da preispitamo svoja srca – je li preostao još kakav idol kojem se možda i nesvjesno klanjamo? Moramo se toga odreći i pokajati, da nas krv Kristova očisti i oslobodi, kako bismo zaista imali prisutnost i slavu Božju očitovanu u našim životima…

«Ako su grijesi vaši kao grimiz, bit će bijeli kao snijeg…» (Izaija 1:18)

snow-1217124_1920.jpg

ŽIVOT U GODINI JUBILEJA – Levitski zakonik 25

field-768601_1280

»Kad uđete u zemlju koju vam dajem, neka ta zemlja održava Jahvin subotni počinak.« (Lev 25:2)

Čini li nam se kršćanski život ponekad težak, prenaporan? Mislim da svi imamo ponekad takvo iskustvo, ali to je onda samo znak da još nismo u našem duhovnom životu stigli u Obećanu zemlju.

Gubimo li se još negdje po »pustinji«?

Bog je rekao da kada »uđemo u tu zemlju koju nam On daje«, neka održavamo Njegov počinak.

A kada je to za nas postalo moguće? Moguće je postalo dolaskom Isusa Krista na zemlju jer je On proglasio godinu milosti Gospodnje.

»I dadoše mu knjigu proroka Izaije. Razvije knjigu i nađe mjesto gdje bijaše pisano:

Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza da naviještam evanđelje siromasima. Posla me da iscijelim one srca slomljena, da proglasim sužnjima oslobođenje i slijepima vraćanje vida, da na slobodu pustim potlačene, da proglasim godinu prihvaćanja Gospodnjeg.

I savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. I oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.

A on im poče govoriti: “Danas se, na vaše uši, ispuni ovo Pismo.”«

(Luka 4:17-21)

Dakle, u Isusu je to moguće – On nam je to omogućio jer je došao baš zato da nam da život, i to život u izobilju! (Ivan 10:10)

A taj život podrazumijeva odmor i počinak u Njemu, između ostaloga.

Bog ne želi da se mi mučimo dok čitamo Riječ, dok molimo, dok živimo dane na ovoj zemlji… Želi da uđemo u Njegov odmor i da nam naš kršćanski život bude sladak, lagan, izobilan Njegovim mirom, radošću, ljubavlju, sigurnošću…

Da, život u Njemu podrazumijeva i život u sigurnosti! Kako nam je samo to svima potrebno!

Jedna od temeljnih potreba svakog čovjeka je sigurnost, a naš predivni Otac to nam omogućava.

»Vršite moje zakone i moje naredbe; vjerno ih provodite u djelo pa ćete u sigurnosti živjeti na zemlji. Zemlja će davati svoj rod, jest ćete do sitosti i živjet ćete u sigurnosti.« (Lev 25:18-19)

Da, Bog nam je dao svoje zapovijedi, svoj zakon, kako bismo bili zaštićeni, kako bi živjeli u sigurnosti… Ne da bi nas tlačio i mučio nego da bi nas blagoslovio!

No, naša tjelesnost protivi se svakom Božjem zakonu i zato nam je ponekad teško, i padamo, i mučimo se… Ali što više budemo jačali svog duhovnog čovjeka, što više budemo rasli u svom duhovnom životu, to će taj tjelesni čovjek biti sve slabiji i imati sve manje utjecaja na nas. Isus nam je poslao svoga Duha Svetoga – On je taj koji živi u nama i čini ono što je Bogu ugodno.

Isus je za nas ispunio sav zakon i mi nismo »pod zakonom«, ali Duh u nama potiče nas na sve ono što je Bogu ugodno – mi imamo čežnju ugoditi Bogu!

A kakva je samo sloboda u tome što znamo da nećemo biti suđeni po svojim djelima jer nam je Isus darovao svoju pravednost, a isto tako došao je da nas oslobodi od spona i lanaca grijeha, kako bi živjeli život u slobodi – život u godini jubileja, život u sigurnosti!

A ako se i pitamo; »Pa kako??? Kako mogu tako živjeti? Nema logičnog načina da to mogu…«,

Gospodin ima odgovor i na to naše pitanje… i ima način!

Ne bi nam nikada ništa zapovijedio da nije već providio i način kako možemo to ispuniti.

»Ako biste rekli: ‘Čime ćemo se hraniti te sedme godine kad ne budemo ni sijali ni brali plodova?’,evo, blagoslov ću svoj pustiti na vas: šesta godina rodom će roditi za tri godine. Kad budete sijali osme godine, hranit ćete se starim prihodom sve do devete godine; dok ne dođe njezin prihod, jest ćete stari.« (Lev 25:20-22)

Vidite li kako Bog djeluje? Tako da daje svoj blagoslov, koji je ako je potrebno i čudesan! On ima načina da nas blagoslovi.

Podložimo se Njegovoj riječi i uživajmo blagoslove »godine jubileja«, blagoslove »obećane zemlje«, blagoslove »subotnjeg počinka«, blagoslove »izobilnog života«! To je milost!

DVADESET I PRVI DAN = molimo za SPASENJE

10391007_987595281256959_911985412730222282_n

1) “Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.”
(Rimljanima 10:9)
MOLIM TE, OČE, DA __________ USTIMA ISPOVIJEDA DA JE ISUS GOSPODIN I SRCEM VJERUJE DA SI GA TI USKRISIO OD MRTVIH – I TAKO BUDE SPAŠEN!

2) “Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!”
(Efežanima 2:8)
NEKA __________ BUDE SPAŠEN MILOŠĆU, PO VJERI – I TO NE NJEGOVIM DJELIMA NEGO PO TVOME DARU.

3) “… koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremenâ vjekovječnih… ”
(2 Timoteju 1:9)
NEKA __________ VJERUJE U TEBE KOJI SI NAS SPASIO I POZVAO SVETIM POZIVOM, NE ZBOG NAŠIH DJELA NEGO ZBOG TVOGA NAUMA I MILOSTI, KOJU SI NAM ISKAZAO U KRISTU JOŠ PRIJE POČETKA VREMENA.

4) “»Ne bojte se!« – reče Mojsije narodu. »Stojte čvrsto pa ćete vidjeti što će vam Jahve učiniti da vas danas spasi… ”
(Izlazak 14:13)
MOLIM TE DA SE ___________ NE BOJI NEGO NEKA STOJI ČVRSTO I VIDI TVOJE SPASENJE, KOJE SI MU PRIPREMIO.

5) “Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim?”
(Psalam 27:1)
GOSPODINE, MOLIM TE DA TI BUDEŠ __________ SVJETLO I SPASENJE; DA SE NIKOGA NE BOJI. MOLIM TE DA TI BUDEŠ ŠTIT ____________ ŽIVOTA; DA NI PRED KIM NE STREPI.

6) “Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju.”
(Efežanima 6:17)
MOLIM TE DA _________ UZME KACIGU SPASENJA I MAČ DUHA, KOJI JE TVOJA RIJEČ.

7) “Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!”
(Filipljanima 2:12)
NEKA __________ RADI OKO SVOGA SPASENJA SA STRAHOM TVOJIM, OČE.

8) “… vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme.”
(1 Petrova 1:5)
NEKA ___________ BUDE SAČUVAN PO VJERI ZA SPASENJE, KOJE ĆE SE OTKRITI U POSLJEDNJE VRIJEME.

9) “Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.”
(Psalam 31:16)
GOSPODINE, MOLIM TE, RASVIJETLI LICE SVOJE NAD ____________; PO SVOJOJ GA DOBROTI SPASI.

10) “Zato i može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima.”
(Hebrejima 7:25)
OČE, MOLIM TE, SPASI DO KRAJA __________, DOK SE PRIBLIŽAVA TEBI KROZ KRISTA.