Poruka nade – ali nakon suočavanja s istinom

Proteklih dana proučavala sam Knjigu proroka Miheja. Bio je to Božji prorok koji je naviještao istinu Božjem narodu – istinu koju mnogi nisu željeli čuti.

‘Neki proroci kažu: »Nemoj nam propovijedati! Ne propovijedaj takve stvari. Ništa sramotno neće nas snaći.« ‘ (Mihej 2:6)

Prije svega, ako želimo čuti Božji glas, moramo biti spremni i otvoreni za istinu, kakva god ona bila.

Bez iskrenosti prema samima sebi i prema Bogu, nemamo ni početnu točku odnosa s Njim.

Ako biramo poruke koje nama pašu, koje potvrđuju samo naš ustaljeni način razmišljanja i življenja, ako nismo spremni i sve preokrenuti SAMO ZBOG ISTINE, tada doista nismo ni na početnoj točki.

‘Ovaj narod prihvatio bi lažnog proroka, varalicu koji im proriče obilje vina i piva. ‘ (Mihej 2:11)

I tako, čitajući kroz 7 poglavlja ove knjige, pokušavala sam čuti poruku za sebe i ovo vrijeme u kojem živim.

Nisam teolog, to su samo moja razmišljanja u vjeri da prepoznajem Očev glas jer to je Njegova Riječ upućena i danas meni, tebi, svakom djetetu Božjem.

Dakle, prorok Mihej prorokuje narodu Božjem o nadolazećem sudu i kazni jer su Mu bili nevjerni.

Bog je uvijek vjeran u svojim obećanjima i u svojoj ljubavi prema nama.

I iako naše zle odluke, povodljivost naših srca za idolima raznoraznim, neminovno nas sprječavaju da primimo Božje blagoslove i sami na sebe tada navlačimo kaznu, fascinira me ta Očeva ustrajnost da nađe onaj vjerni ostatak u svom narodu i opet izlijeva svoje blagoslove!

I tako, dok prva dva poglavlja govore o zloći i nevjeri naroda, o tuzi proroka zbog kazne koja dolazi, već pred kraj drugog poglavlja možemo čitati o obećanju za vjeran ostatak naroda.

‘Onaj koji probija zidove, ići će pred njima, zato će se oni probiti i izaći kroz gradska vrata. Pred njima će ići njihov Kralj, na čelu naroda bit će BOG.’ (Mihej 2:13)

Nakon obećanja za vjeran ostatak naroda, prorok se opet obraća „onima koji su trebali znati bolje“. Onima koji se nazivaju Njegovim svećenicima, pastorima, vođama Božjeg naroda, ali su zaboravili da će Njemu polagati račune za sve.

‘Tada sam rekao: »Slušajte, vođe naroda Jakovljevog, glavari naroda Izraelovog. Trebali ste znati što je ispravno. A vi mrzite dobro i volite zlo. Mom narodu derete kožu i trgate mu meso s kostiju. ‘ (Mihej 3:1-2)

U istoj grupi ljudi, tu su i lažni proroci, koji vole ljudima prorokovati samo dobro jer od toga imaju vlastitu korist. Oni neće govoriti o grijehu i potrebi istinskog pokajanja jer ne žele biti odbačeni od ljudi, oni žele samo vlastitu popularnost …

‘BOG govori o prorocima koji moj narod vode krivim putem. Oni obećavaju mir onima koji ih hrane, a onima koji ih ne hrane, objavljuju rat. »Zato noću nećete imati viđenja. Obavit će vas tama i nećete moći proricati. Zaći će sunce tim prorocima i dan će im se smračiti. Osramotit će se vidioci i obrukati gataoci. Svi će šuteći pokriti usta jer im Bog neće odgovoriti.« ‘ (Mihej 3:5-7)

Ali kako je strašna presuda za one koji misle da rade u Božje Ime, da imaju Božju prisutnost, a nalaze se u velikoj zabludi…

‘Sion gradite prolivenom krvlju i Jeruzalem nepravednošću. Njihovi vođe primaju mito da bi donosili presude. Svećenici za plaću poučavaju, a proroci za novac prorokuju. I još se na BOGA oslanjaju i govore: »BOG je sigurno s nama. Ništa loše neće nam se dogoditi.« Zato će zbog vas, vođe, Sion biti preoran kao polje. Jeruzalem će postati gomila krša, a brdo na kojem stoji Hram, obrast će visoka šikara.’ (Mihej 3:10-12)

Zato je tako silno važno stalno preispitivati vlastite motive. Zašto radim to što radim? Je li to doista na slavu Božju? Hoće li stvarno tako biti proslavljeno Ime Isusovo? Hodam li svaki dan u poniznosti pred svojim Bogom?

Vrijeme milosti još uvijek je tu. I Mihejeva poruka je bila oštra za one koji su činili zlo, ali s pozivom da se pokaju, još uvijek je bilo nade…

U četvrtom i petom poglavlju vidimo prekrasne najave i dobre planove za one koji čekaju zaista na Boga, koji se samo u Njega uzdaju.

Najavljeno je tada bilo i rođenje našeg Spasitelja, čak i mjesto Betlehem iz kojeg će doći.

‘A ti, Betleheme Efrato, jedan si od najmanjih Judinih gradova, ali upravo iz tebe doći će onaj koji će za mene vladati Izraelom. Njegova je loza od davnina, potječe iz drevnih vremena. Zato će BOG ostaviti svoj narod neprijateljima dok ne rodi sina ona koja je u trudovima. Tada će se i ostala njegova braća vratiti narodu Izraela. ‘ (Mihej 5:2-3)

U šestom poglavlju Bog se ponovno obraća svome narodu u cjelini i s obzirom da su postali nevjerni Njemu, da su počeli štovati lažne bogove, želi ih podsjetiti na sva Njegova dobročinstva koja im je iskazivao, ne bi li se prisjetili svega toga i u zahvalnosti i pokajanju ponovno se Njemu vratili.

Tako je i danas, ako smo negdje putem zastranili od vjernosti Bogu, prisjetimo se samo svega što je već do sada učinio za nas… Kao prvo, dao je svoga Sina za nas! Da je samo to, bilo bi već sasvim dovoljno za cjeloživotnu zahvalnost. Tako lako zaboravljamo sve dobro što je Gospodin za nas već učinio, tako lako naša srca odlaze u nezahvalnost, a onda posljedično i u idolopoklonstvo, štovanje onoga što nije Bog!

A kada se ponovo zapitamo – pa Gospode, što mi je činiti? – odgovor nam je dan;

‘Već ti je pokazao, čovječe, što je dobro. Ovo BOG traži od tebe: čini pravdu, voli vjernost i hodaj sa svojim Bogom ponizno. ‘ (Mihej 6:8)

Nije to nešto što možemo u svojoj tjelesnosti i u svojoj snazi činiti. Bog ne treba našu veličinu, nego našu poniznost, našu ovisnost o Njemu, našu odanost samo Njemu, naše srce…

I ako tako ne budemo živjeli, ako ne budemo gledali s pouzdanjem samo u Njega, ako budemo više pouzdanja stavljali u sebe i druge ljude oko nas, tada ćemo biti u direktnoj pobuni protiv Gospodina. A tu ne može biti blagoslova. Tu je na kraju praznina, razočarenje, zbunjenost…

‘Najbolji među njima je kao trn, najpošteniji kao bodljikavi grm. Došao je dan koji su vidjeli tvoji proroci . Dan kada ste došli izvršiti kaznu. Sada će ljudi biti zbunjeni. Ne vjeruj bližnjemu, ne uzdaj se u prijatelja. Pazi što pričaš pred ženom koja ti leži u naručju. ‘ (Mihej 7:4-5)

Ipak, prorok svoju poruku završava velikom nadom, živom nadom! Nadom koja je Osoba Isusa Krista!

Oni koji u Njega gledaju, Njega čekaju i Njemu se nadaju, bit će blagoslovljeni unatoč svemu i svačemu.

‘Jeruzalem kaže: »Nadam se BOŽJEM dolasku. Čekam Boga da me spasi. Moj Bog će me čuti. Ne likuj nada mnom, neprijatelju. Iako sam pao, ustat ću. Iako sjedim u tami, BOG će mi biti svjetlo. ‘ (Mihej 7:7-8)

Sva naša nada je samo jedna Osoba! Isus je naša jedina nada! Ne gledajmo u bilo koga drugoga za izbavljenje iz bilo koje sitaucije. On je taj koji sve vidi, sve zna i jedini ima pravo rješenje.

Naš najveći problema je zapravo grijeh i odvojenost od Boga. Pa ako je i taj problem Isus savladao, kako onda ne bi i ostale manje probleme naših života?

Ali odluka je na nama – u koga ćemo gledati, kome se nadati, koga štovati?

Neka nam svima bude jedan isti odgovor; ‘Svi narodi slijede svoje bogove, a mi ćemo slijediti našeg BOGA, uvijek i zauvijek. ‘ (Mihej 4:5)