Tražiti poslušnost … ili ne?

U današnje vrijeme, poslušnost je nešto što baš i nije poželjno, cijenjeno. Biti poslušan postaje nešto kao sramotno. Više se čak cijeni svojevoljnost, tvrdoglavost, svojeglavost…

U odgoju djece također se ne stavlja neka vrijednost na poslušnost, smatra se primjerice da je bolje da je dijete svoje nego poslušno.

E sad, odmah na početku, želim reći da se moji stavovi ne formiraju pod utjecajem današnje kulture, trenda i većinskog razmišljanja nego pod utjecajem Božje Riječi. Božja Riječ za mene je standard za život, temelj za život, životni priručnik – jer je smatram nadahnutom i živom Riječju samoga Boga.

Ali opet, kako živim u sadašnjem vremenu, okružena kulturom kakva jest, svjesna sam da se moje razmišljanje može kositi s većinskim stavovima. Pa ipak, želim podijeliti svoje iskustvo i svjedočanstvo Božje milosti, ljubavi, svetosti…

Kako imam uz dva tinejdžera, još i malu slatku (skoro) trogodišnjakinju često sam u prilici razmišljati koliko i zašto je poslušnost zapravo važna. Već od najranije dobi ona je pokazala svoj prilično čvrst karakter i svojeglavost. Prvo mi je to bilo slatko i nevino, a onda se uskoro pokazalo koliko može biti ružno i teško.

Svaki roditelj (ili barem onaj koji je zdrava i normalna osoba) želi samo najbolje svojoj djeci. E sad, to je vrlo općenito rečeno. Pod tim najboljim, možemo svašta podrazumijevati. Osobno, ja kao dijete Božje čvrsto vjerujem da moj Otac nebeski za mene želi i ima stvarno samo najbolje – gledano iz perspektive vječnosti. I zato više od svega, više od bilo kojem stručnjaku za odgoj, vjerujem Njemu i Njegovoj Riječi.

A u Njegovoj Riječi stoji i ovo:

Jer, zapovijedi su kao svjetiljka, pouke kao svjetlost, a odgojne mjere put u život.

(Mudre izreke 6:23)

Tko šibu štedi, svoje dijete ne voli, a tko ga voli, pod stegom ga drži.

(Mudre izreke 13:24)

Ne boj se svoje dijete strogo odgajati; od malo batina neće umrijeti. Batinom ga kažnjavaš, ali od smrti ga spašavaš.

(Mudre izreke 23:13-14)

Ima toga još, ali meni je postalo ovo dovoljno da poslušnost djece prema roditeljima iznimno cijenim i u svome domu, od svoje djece to tražim. Dakle, ne preispitujem više – pa je li to zaista Bog mislio i za današnje vrijeme, nije li to malo već zastarjelo???

Riječ Božja nama treba biti uvijek aktualna jer je vječna, živa, djelotvorna i nadahnuta Duhom Božjim. Ne može nikada biti zastarjela.

I otkad sam odlučila i po pitanju odgoja vrhovnim autoritetom smatrati upravo Božju Riječ, više nemam nedoumica kako reagirati na dječje neposlušnosti. Znam da Bog od mene traži poslušnost u svemu pa tako i po pitanju odgoja djece. Ako bih ja odlučila neke druge mudrosti više uzimati k srcu od Riječi Njegove, to bi bila direktna neposlušnost Njemu.

Mogu reći da sam došla nedavno do prijelomne točke kada mi je Gospodin ovo pokazao – ti samo Mene slušaj, a za ostalo ne brini!

I ponekad bi bilo lakše malo kao zažmiriti na dječje neposlušnosti, na njihov neposluh onome što želimo od njih, ali to bi bilo lakše samo kratkoročno. Dugoročno, vodilo bi samo u još teže situacije.

Uz primjereno discipliniranje zbog neposluha, uvijek je djetetu potrebno iskazati još više ljubavi i prihvaćanja. I divno je kako to zaista funkcionira u praksi. Ima različitih dana, i lakših i težih, ali u globalu uvijek se isplati nama roditeljima biti poslušni Gospodinu, tražeći poslušnost i od naše djece.

I zaista im ne činimo dobro ako toleriramo ono što Bog kaže da ne trebamo i ne smijemo tolerirati -a to je iskazivanje neposluha.

Uistinu, potrebna nam je silna Božja mudrost za svaki dan s našom djecom, ali Gospodin je tako vjeran i tako silan u svojim djelima. Ne bojmo se biti Njemu apsolutno poslušni – nikada nas neće razočarati … i uživat ćemo u plodovima svoje poslušnosti, i mi i naša djeca!

DUHOVNO NAORUŽANJE

19114046_10155480500084345_3668197956507779481_n

Neki dan sam za vrijeme jutarnjeg čitanja Biblije sa svojom djecom čitala Efežanima 6.

Pomislih, kako prikladno – pitanje poslušnosti djece njihovim roditeljima… baš na početku ljetnih praznika. 😉 I tako, dok smo čitali kroz poglavlje, nakon teme poslušnosti, autoriteta i vladanja, došli smo i do teme duhovnog jačanja i duhovnog ratovanja.

I nastupio je trenutak otkrivenja za mene – pa to je povezano! Prvo ispravan stav prema autoritetima, poslušnost, a onda je moguće i duhovno se boriti, uzimajući na sebe duhovno naoružanje i opremu.

Nikada prije nisam to vidjela u kontekstu, iako je Gospodin već neko vrijeme radio na mom srcu po pitanju zdravog autoriteta i poslušnosti. I tako sam Mu zahvalna za sve ono što radi i otkriva!

Dakle, da bismo se mogli duhovno boriti (a moramo jer smo svakodnevno u duhovnom ratu, priznali to sebi ili ne), osnovno je biti u ispravnom stavu prema autoritetu… imati zdravu poslušnost prema onima koji su nam dani kao autoritet i imati zdravo vladanje nad onima kojima smo mi dani kao autoritet. Tek kada je sto sve na svom mjestu, možemo uzeti i duhovno naoružanje … i krenuti u boj!

Kroz protekli tjedan, ulazila sam dublje i u svaki dio naoružanja pa ovdje sada dajem sažetak toga:

POJAS ISTINE

Pozvani smo u našem svakodnevnom duhovnom naoružanju nositi POJAS ISTINE. Kao što je vojni pojas podupirao i davao snagu vojniku za ostatak opreme, tako i mi moramo najprije biti obavijeni istinom. Ali ne bilo kakvom istinom. Samo istina Božje riječi daje nam temelj za svakodnevnu duhovnu borbu.

Gospodine, pomozi nam da ostanemo u Tvojoj istini i da nas Tvoja istina oslobodi. Ne daj da budemo zavedeni bilo kakvom laži neprijatelja. Neka Tvoja istina rasvijetli u nama sve ono što je skriveno.

„Onda je Isus rekao Židovima koji su mu povjerovali: “Ako ostanete u mojoj riječi, doista ste moji učenici; i upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi.”‭‭(Ivan 8:31-32)

„Razoružao je poglavarstva i vlasti i javno ih izložio, pošto je u tome trijumfirao nad njima. ‭‭(Kološanima 2:15)

Kako postajemo Isusovi učenici? Što nas oslobađa?

Što je Isus učinio sa zlom?

Ephesians 6-14 The Belt Of Truth And Breastplate Of Righteousness beige

OKLOP PRAVEDNOSTI

Metalni oklop prekrivao je trup rimskog vojnika i čuvao ga od smrtonosne rane srca. Isusova savršena pravednost je ono što pokriva naša srca, i to je ono što Bog vidi kada gleda u nas. Ali ipak… na nama je da se obučemo u pravednost, kao što rimski vojnici oblače nepropusne prsluke. To znači da moramo odabrati živjeti na Božji način. Ne možemo biti zaštićeni ako namjerno odlučujemo hodati izvan Božje volje i Njegovih načina.

Naša odluka mora biti svakoga dana živjeti jedan pravedan život – ne u svojoj snazi nego osnaženi Duhom Svetim. Moramo priznati da ovisimo o Bogu i živjeti ovaj život za Njega. 

Iako smo nova stvorenja, moramo odlučiti tako i živjeti.

Naš oklop pravednosti je Isusova pravednost u nama. Ona štiti naša srca od smrtonosnih rana i osigurava da nas neprijatelj ne može uništiti zbog grijeha.

Gospodine, pomozi mi staviti oklop pravednosti koji me štiti od neprijateljskih napada. Znam da je Tvoja pravednost u meni ono što me štiti, ali također znam da ne smijem zanemariti stavljati Tvoju pravednost na sebe, poput nepropusnog prsluka, čineći ono što je pravednost u Tvojim očima. Otkrij mi stavove, navike, mislis srca koje nisu Tebi ugodne. Tako da se mogu pokajati i odreći toga svega što Tebe ne proslavlja i zaogrnuti se Tvojom pravednošću.

Prema Rimljanima 6:13, kako se mi predstavljamo pred Bogom?

Prema Rimljanima 14:17, kako živimo u Kraljevstvu Božjem?

Prema Izaiji 61:10, za što trebamo slaviti Boga?

Nikon-1-V3-sample-photo

OBUJTE OBUĆU SPREMNOSTI ZA EVANĐELJE MIRA

Imati MIR S BOGOM I MIR U BOGU je čvrst temelj na kojem možemo ostati stajati. Riječ “spremnost” znači da je evanđelje mira već postignuto. To je već pripremljeno za nas. Moramo samo hodati u tome. Bog ima mir za nas koji je iznad našeg razumijevanja.
Neprijatelj stalno želi ukrasti naš mir i držati nas u stanju rastrzanosti, anksioznosti, straha i nervoze.

Gospodine, hvala Ti što možemo imati mir koji nadilazi svako razumijevanje zbog toga što si Ti učinio na križu. Pomozi nam stajati čvrsto, s nogama zaštićenim radosnom vijesti da si Ti već unaprijed sve pripremio i osigurao.
Zato što imamo mir s Tobom i u Tebi, mi možemo ne samo stajati čvrsto nego i hodati naprijed, pobjeđujući neprijatelja i vraćajući nazad ono što nam je on ukrao.

Prema Filipljanima 4:7, što mir Božji čini za nas?
Prema Kološanima 3:15, što mi trebamo raditi i zašto?

“I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.” (Filipljanima 4:7)
“I mir Božji neka upravlja srcima vašim, mir na koji ste i pozvani u jednome tijelu. I budite zahvalni!” (Kološanima 3:15)

tumblr_muvfakgIrs1rhhdg5o1_500

 

ŠTIT VJERE

Neprijatelj stalno baca goruće strijele na nas, tako da nam srca ispuni strahom, tjeskobom, nezadovoljstvom, nesigurnošću, nedostatnošću, raznim obeshrabrenjima… Zato nam je neophodan štit vjere da se obranimo!
Božja riječ kaže da naša vjera u Gospoda i Njegovu vjernost nama postaje naš ŠTIT!
“Ne boj se, Abrame, ja sam tvoj štit! Nagrada tvoja bit će vrlo velika!” (Postanak 15:1)
“Jer Gospod, Bog, sunce je i štit, Gospod daje milost i slavu. Ne uskraćuje dobra onima koji hode čestito.” (Ps 84:11)

Gospodine, hvala Ti što si mi dao vjeru i što moja vjera u Tvoju riječ raste. Nemam vjeru u svoju “vjeru”, kao da bih bilo što sama postigla, nego imam vjeru u Tebe i Tvoju vjernost meni, a to je ŠTIT protiv svih neprijateljskih napada.

mood-girl-girl-a-woman-sports-bike-nature-rye-wheat-sunset-sun-sky-clouds-sea-river-water-reflection-background-widescreen-full-

 

KACIGA SPASENJA

Kaciga štiti vojnikovu glavu. Naša duhovna glava također treba kacigu. Naš um je konstantno napadan od neprijatelja. Neprijatelj bombardira naš um lažima – želi da mislimo kako smo bezvrijedni, loši, slabi, odbačeni, neprihvatljivi, beznadni, nevoljeni… A ako to ne može, onda nas kuša da odemo u drugu krajnost i postanemo ponosni. U svakom slučaju, griješimo.
Bog nas ljubi, ali često mi sami sebe gledamo kao nevoljene. Bog nas gleda kao izabrane i prihvaćene, ali mi sami sebe gledamo kao odbačene. Bog nas gleda iz perspektive onoga za što nas je stvorio, ali mi sami sebe gledamo iz perspektive naših ograničenja.
Upravo KACIGA SPASENJA daje nam novu perspektivu na nas same, koja je u skladu s Očevim pogledom na nas.
Mi smo usvojeni sinovi i kćeri svemogućeg Boga, Stvoritelja i Kralja čitavog svemira. To znači da smo kraljevskog podrijetla.
Isus je žrtvovao svoj život za nas da nosimo kacigu spasenja, koja je poput kraljevske krune na našim glavama. Kacigu spasenja stavljamo onog trenutka kada prihvatimo Isusa za svog Spasitelja, ali moramo se i dalje svaki dan podsjećati za što i od koga nas je Isus spasio – i tko smo mi u Njemu.
Prihvaćanje Isusa daje nam toliko puno! Puno više nego što uopće možemo shvatiti onog trenutka kad smo Ga prihvatili.

Gospodine, pomozi mi staviti KACIGU SPASENJA svaki dan, da se zaštitim od svih laži neprijatelja. Pomozi mi da se sjećam samo onoga što Ti govoriš o meni, a ne onoga što neprijatelj želi da vjerujem o sebi. Hvala Ti što me kaciga spasenja čuva u duhovnim bitkama. Tvoje spasenje daje mi sve što mi je potrebno da bih živjela!

heart_head

MAČ DUHA = RIJEČ BOŽJA

Sotona je pokušao uništiti Isusa preko kralja Heroda čim se rodio, ali i opet nakon 30 godina u pustinji dok je Isus bio pred početkom službe. Isusovo oružje protiv njega bila je Riječ Božja – mač Duha!
Niijedna duhovna bitka ne može biti dobivena bez našeg najvećeg oružja – bez Riječi Božje.
Riječ Božja nadahnuta je Svetim Duhom. Od Boga je nadahnuta. Svaki biblijski pisac bio je vođen Duhom Svetim dok je pisao ono što je Bog želio.
Božja riječ je poput dvosjeklog mača u našim rukama. To znači da je obrambeno, kao i napadačko oružje – a mi trebamo oboje.

Gospodine, pomozi mi uzeti mač Duha svaki dan. Osposobi me da molim ono što Ti želiš, i ustrajno koliko Ti želiš.

Pročitaj Hebrejima 4:12 – kako je tu opisana Božja riječ?
Prema 2 Timoteju 3:16-17, zašto moramo imati Riječ Božju u našem umu, srcu i sjećanju?

prenos

 

Završavamo kratku seriju o DUHOVNOM NAORUŽANJU.
“Svakovrsnom molitvom i prošnjom u svako doba molite u Duhu. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete… “(Efežanima 6:18)
Gospodin želi da budemo ustrajni u svojoj molitvi. To nije slučajni tip molitve “baci i vidi hoće li se uhvatiti”. To je stalno moljenje svakovrsnih molitvi i traženja u Duhu, sve vođeno Duhom Svetim.
Moliti UVIJEK znači moliti kroz neke stvari i ne odustajati. To znači biti oprezan i stalno u očekivanju da se vidi proboj.
Važno je moliti u skladu s Božjom voljom.
Način kako to činimo je moliti s Božjom riječi u srcu i molitvama. I to znači moliti pod vodstvom Duha Svetog.
Kada imamo uživanje u Njemu i osluškujemo Duha Svetog da nas vodi, događaju se velike stvari.

“Noć poodmače, a dan se približi. Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetla.” (Rimljanima 13:12)

8_sh_18480850

 

potpis

 

UNUTARNJI NEPRIJATELJI NAŠIH BITKI

Činjenica je da čitav svoj kršćanski život živimo u raznim napadima, borbama, iskušenjima.

Mi imamo neprijatelja dokle god smo u tijelu. Iako je naše stremljenje ŽIVOT PO DUHU, ali baš zato jer smo još uvijek u tijelu, imamo neprestanu borbu. Pozvani smo usmrćivati djela tijela – odnosno, pozvani smo boriti se!

Baš kao što je izraelski narod stalno bio u opasnosti od okolnih neprijateljskih naroda, i mi smo u stalnoj opasnosti. I baš kao što je izraelski narod bio siguran dokle god je Gospodin bio njihov pravi Kralj, tako smi i mi sigurni dokle god je Krist pravi Kralj naših života.

»I Gospod posla Jerubaala i Bedana i Jiftaha i Samuela te vas izbavi iz ruku vaših neprijatelja unaokolo; i živjeli ste spokojno.“ (1 Samuelova 12: 11)

No, čim počnemo nešto drugo ili nekog drugog stavljati ispred Gospodina, na prijestolje naših života, mi tada jednostavno skidamo zaštitu sa samih sebe i bivamo izloženi našim neprijateljima, osuđujemo sami sebe na poraz.

Naša jedina sigurnost je u Gospodinu i dok su svi naši izvori u Njemu, sigurni smo…

„Ali kad vidjeste Nahaša, kralja sinova Amonovih, kako ide na vas, rekoste mi: ‘Ne, nego nek kralj kraljuje nad nama!’, premda je Gospod, Bog vaš, vaš kralj. Stoga, evo vam sad kralja kojega ste izabrali i kojega ste iskali. I gle, Gospod je postavio kralja nad vama.“ (1 Samuelova 12:12-13)

Kada počnemo stavljati naše pouzdanje u bilo što drugo, mi se otvaramo za poraz.

I vidimo ovaj tjedan opet milost našeg Boga, vidimo Njegovu neobjašnjivu i silnu ljubav za Njegov narod. Iako su u svojoj sljepoći i tvrdoglavosti zahtijevali kralja, kakvog imaju i ostali narodi, Bog im ga daje i opet ostavlja otvoren put milosti… „Ako se budete bojali Gospoda te mu služili i slušali glas njegov, i ako se ne budete opirali zapovijedi Gospodnjoj, onda ćete i vi i kralj koji kraljuje nad vama ići za Gospodom, Bogom svojim.“ (1 Samuelova 12:14)

lantern-1982669_1920

IĆI ZA GOSPODOM, BOGOM SVOJIM! To bi trebao biti naš jedini cilj! Ići tamo kamo On vodi… Ići za Njim! A ovdje imamo i način kako to učiniti – bojati se Njega strahom Božjim, služiti Mu slušajući glas Njegov i ne opirati se zapovjedima Njegovim!

Možda zvuči jednostavno, ali ako smo iskreni prema samima sebi, znamo da nije baš jednostavno… Zašto?

Zato jer imamo unutarnje neprijatelje, protiv kojih se najteže boriti – PONOS I NEVJERA.

Sliku tih unutarnjih neprijatelja možemo dobro vidjeti u kralju Šaulu.

Šaul je dobro započeo, Bog je djelovao kroz njega i dao izbavljenje izraelskom narodu…  ali vrlo brzo Šaul pada pod ponosom i nevjerom.

 

„Tada Šaul zatrubi u rog po svoj zemlji govoreći: »Neka Hebreji čuju!« I sav je Izrael čuo kako se govori da je Šaul udario na filistejsku posadu te da se Izrael omrazio Filistejcima. Stoga se puk skupi oko Šaula u Gilgalu.“ (1 Samuelova 13:3-4)

Nakon početnih pobjeda, Šaulovo srce polako pada u ponos i to je početak njegovog pada i odlaženja iz Božje volje. Kasnije se nastavlja njegovom nesigurnošću, strahom, nevjerom, prezimanjem stvari u svoje ruke – nepoštivanjem Božjih zapovijedi i Njegove volje.

Nije li to i smjer naših stranputica i padova?

Kad god se osjetimo dovoljno jaki, počinjemo padati u ponos… a ponos nas samo vodi do nesigurnosti i slabosti, do nevjere našem Bogu, do pada!

„Nato Jonatan reče: »Moj otac svaljuje nesreću na zemlju… „ (1 Samuelova 14:29)

Kad god se to dogodi, neka naš odgovor bude čim prije raskajano srce – srce koje vapi za oprostom Gospodnjim i za obnovom odnosa s Njim. On u svojoj vjernosti nikada ne odustaje od nas… dokle god je srce mekano i spremno pokajati se – i tada pobjeđujemo upravo najveće unutarnje neprijatelje, i tada više nema zapreke za djelovanje našeg svemogućeg Gospodina!

child-817369_1920

Nažalost, Šaul nije slijedio taj put i vidjet ćemo kamo će zbog toga stići.

 

potpis

 

POBJEDE I PORAZI… USPONI I PADOVI… (Jošua 1-10)

landscape-1115428_1920

Već sam dva tjedna s Jošuom. Proučavam tog Božjeg slugu i učim od njega.

Vidim da je običan čovjek… ali i vrlo poseban – samo zato jer se odazvao Božjem pozivu!

Bog je njega izabrao za nasljednika Mojsija. Dao mu je poziv i dao mu je obećanje. To je Jošui bilo dovoljno da se odazove… bar za početak.

A Gospodin nas poznaje bolje nego što mi sami sebe poznajemo. I kada nas poziva na nešto, očekuje samo da se pouzdajemo u Njega i da se stalno oslanjamo na Njega. Da… ne očekuje da Ga zadivimo našim sposobnostima, našom samostalnošću… naprotiv, priželjkuje da ostanemo OVISNI O NJEMU!

Tako je i Jošuu pozvao da bude vođa Njegovog naroda, ali takav vođa koji će biti ovisan o jedinom istinskom Vođi, o samome Bogu! I nije bilo teško našem Bogu hrabriti Jošuu, i koliko god mu je puta trebalo reći »ne boj se«, rekao mu je! I koliko god ga je puta trebalo podsjetiti »ja sam s tobom«, podsjetio ga je!

I tako, dok smo zajedno čitale od 1. do 10. poglavlja zadnja dva tjedna, vidjele smo kako je Jošua doživljavao pobjede s Gospodom, ali i poraze bez Gospoda. Kada god je hodao u poslušnosti, u korak s Gospodinom, pa bio to ne znam kako jak protivnik (Jerihon), Jošua je izvojevao pobjedu. Isto tako, kad god bi izašao iz te poslušnosti i ovisnosti o Njemu, kad god bi skliznuo u samodostatnost i neovisnost, doživio bi poraz ma kako slab protivnik bio (Aj).

I mi imamo svakodnevno svoje bitke. Kako ih vodimo? Ili bolje rečeno, s kim ih vodimo? Oslanjamo li se na Onoga koji je obećao dati nam svaku pobjedu AKO OSTANEMO U NJEMU? Znamo li zadržati svoj pogled na Njemu i kada su najviši valovi? Ali i onda kada se čini sigurna dionica puta? I možda smo upravo tu najslabiji… kada se počnemo oslanjati na svoj vlastiti razum, osjećaje, intuiciju možda??? Kada nam mnogi izvanjski znakovi tako glasno govore, da jednostavno zaboravimo ipak pitati Gospodina za vodstvo…

I to je iskusio Jošua. Oslanjajući se na ono što vidi, na svoje shvaćanje i pretpostavke, nije tražio vodstvo Gospodina… i bio je prevaren.

»Tada uzeše ljudi nešto od živeža njihova, ali ne potražiše odluke Gospodnje.« (Jošua 9:14)

Potražiti odluku Gospodnju! Kako je to važno uvijek!

Možda moraš nešto odlučiti… I čini ti se da je sve jasno, vjeruješ onome što vidiš, čuješ, osjećaš… i ne pitaš Gospodina u vezi toga! Pazi! Ne bi li bilo puno bolje ipak se s Njim posavjetovati?

Imamo tako divnu privilegiju! Otac nam je dao od Svoga Duha! Duha mudrosti i savjeta! I zato, koristimo tu privilegiju uvijek – molimo da nas On vodi, pitajmo Ga u vezi važnih odluka uvijek… čak i onda kada nam se čini da »ne može biti drugačije«. Jer neprijatelj ne spava, čeka na zgodnu priliku da nas makne s pravog pravca, da nam podmjesti na bilo koji način… i zato – ne zaboravimo biti ovisni o našem Ocu uvijek… On to želi! Želi da Njega pitamo u vezi svega, da se oslanjamo na Njega i da Mu budemo poslušni – iskazujući mu tako ljubav! Pa nije li i za nas zemaljske roditelje to najveći iskaz ljubavi od naše djece?!

Budimo poput male djece koja uvijek drže tatu i mamu za ruku, a ne poput buntovnih tinejdžera.

»Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.« (Matej 18:3-4)

A onda kada primimo odgovor, ne sumnjajmo, ne bojmo se, nego hrabro hodimo za Njim… tamo kamo nas šalje.

No, ipak, kako je Jošua doživio poraze i padove, doživjet ćemo na našem putu ponekad i mi, ali to nije kraj – znajmo da nam Otac uvijek govori: »Ustani!«

man-1031682_1920

»Tada Gospod odgovori Jošui: “Ustani! Što ležiš na licu svojemu?”« (Jošua 7:10)

I tada, ako smo iskrenog i otvorenog srca pred Njim, čut ćemo što nam je činiti dalje… kao što je i Jošua čuo. Otac nebeski ne želi da ostanemo u porazu, On uvijek ima izlaz i dobar plan… ali dođimo pred Njega iskrenog i raskajanog srca, s očekivanjem…

I nikada nas neće razočarati, uvijek će pokazati put – put novih pobjeda i uspona.

 

 

POŽELJNA MUDROST (Mudre izreke 1-10)

bridge-483857_1280

Mudrost je poželjna. Svima! Barem se tako čini na prvi pogled.

No, kakva je mudrost poželjna ljudima? Ona koja će njima donijeti čast, ugled, priznanje. Ljudi čeznu za takvom mudrošću i za tim što ona sa sobom nosi.

Ali, je li to takva mudrost o kojoj čitamo ovih dana u Mudrim izrekama?

Čitajući Izr 1-10, vidim da nije. Naprotiv, mudrost je u Izrekama često poosobljena. Mudrost je naš sam Gospodin Isus Krist!

Čeznu li ljudi danas za Njim? Većina ne.

Ići za takvom mudrošću, često puta znači zanijekati sebe, umrijeti sebi, odreći se časti i priznanja… Isus je tako činio dok je hodao ovom zemljom.  Slijediti mudrost o kojoj nam govore Mudre izreke, znači slijediti Isusa. Odlučiti se za takvu mudrost najbolja je odluka koju možemo ikada donijeti!

Krenuti tim putem mudrosti možemo i trebamo sami odlučiti, a po Njegovoj milosti, On će nas i održati na tom putu do kraja.

Dok sam bila dijete, nisam baš voljela upute, zapovijedi… Da budem iskrena, ne volim ih ni sada.

No, kada je riječ o zapovijedima moga Gospodina, tada se sve mijenja. Njegove zapovijedi ljubim! U njima pronalazim život! I potpuna istina za mene je ovo: »Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života.« (Izr 6:23)

I tako shvaćam, prvo je došla LJUBAV. Spoznala sam koliko sam ljubljena od Njega…  Samo ta spoznaja Njegove ljubavi proizvela je u meni odgovor – LJUBAV PREMA NJEMU, ljubav prema Njegovim zapovijedima.

»Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.« (Izr 1:7)

Ljubim Ga jer je On mene prvi ljubio… i želim živjeti prema planu Njegovom… jer se pouzdajem u Njegovu mudrost, Njegove dobre planove i Njegovu ljubav za mene… To je smisao moga života.

I želja moga srca je da moja djeca uzljube taj put Mudrosti…  No, sada shvaćam da se to ne može dogoditi dokle god ne uzljube čitavim srcem Njega. A to se može dogoditi samo onda kada shvate koliko su savršeno i potpuno oni ljubljeni od Njega!

Nedavno sam »čula« pitanje u svom srcu: »Je li važnije da oni slušaju tebe ili da ti slušaš Mene?«

Pitanje koje mi je toliko toga razjasnilo! Ako mi je najvažnije da mi djeca budu poslušna i da se čini kako »hodaju putem mudrosti«, bit ću toliko puta frustrirana i činit ću stvari na svoj način… i onda opet biti frustrirana…

Ali, ako mi je najvažnije da ja budem poslušna Njemu, onda neću biti frustrirana i izgubljena niti onda kada su moja djeca neposlušna, tvrdoglava i »tvrdosrca« … jer ću se oslanjati na Njega, na Njegovu mudrost, na Njegove načine, na Njegovo vrijeme i … ostati Mu poslušna.

Oče, hvala Ti jer me »u dubini duše učiš Svojoj mudrosti«. (Psalam 51:8)

child-659283_1280