MEKO ILI TVRDO SRCE – naš svakodnevni izbor (1 Samuelova)

valentines-day-2039182_1920

Dok smo proučavale Prvu Samuelovu, najviše me se dojmila Davidova mekoća srca pred Gospodinom.

Pitanje koje mi se stalno nametalo bilo je s kakvim srcem ja dolazim pred Njega.

Tako brzo naše srce može otvrdnuti… Dovoljno je ustrajati u nekom grijehu i činiti stvari »na svoj način«. Malo po malo, a opet zapravo brzo, tada se možemo naći u stanju otvrdnutog srca koje više ne čuje Gospodina.

A Gospodin govori! Definitivno – na mnoge načine. I želi da Ga čujemo – i poslušamo. I najčešće bude tako da ako smo krenuli s Njim, prvo Ga čujemo jasno. No, odstupajući od Njegove volje, popuštajući svojoj volji iz bilo kojih razloga, opravdavajući svoju djelomičnu ili potpunu neposlušnost… mi zapravo utišavamo Njegov glas, malo pomalo dok se potpuno ne utiša. Naša volja naspram Njegove volje!

Nije li tu ključ zapravo?! Ne ono što ja želim, ne ono što ja mislim da je dobro, čak ne onako kako ja želim Njemu služiti –nego ono što On želi, na što me On poziva, što mi On pokazuje i govori, TO U POTPUNOSTI SLIJEDITI!

Na taj način, koji put morat ćemo umrijeti svojim željama i planovima… koji put nećemo razumjeti… zašto je tako kako je… Ali tada ipak, ostanimo u poslušnosti i poniznosti. Tako nam srca ostaju meka i otvorena za Gospodinovo vodstvo, za Njegov glas.

»Tada David upita Gospoda govoreći: »Hoću li u potjeru za tom družinom? Hoću li ih stići?« A On mu reče: „Idi u potjeru jer ćeš ih zacijelo stići i sigurno ćeš ih izbaviti.“« (1 Samuelova 30:8)

Kako bi bilo tragično završiti život na način kako ga je Šaul završio… U tvrdoći i gluhoći srca za Boga. A s tolikim pomazanjem i dobrim Božjim planovima za njega.

»I upita Šaul Gospoda, ali mu Gospod ne odgovori — ni u snima, ni po Urimu, ni po prorocima.«          (1 Samuelova 28:6)

I zapravo, nisu li upravo »male lisice koje uništavaju naš vinograd« najopasnije?! Tako neprimjetno se može uvući u naša srca sebičnost, zavist, ponos, ogorčenost… i uništiti sve ono predivno što je u Božjim planovima za nas.

Zato, pretražimo svoja srca, pretražimo svoje »vinograde«… pod svjetlom Duha Svetoga. Neka On obasja sve i neka svaki uljez bude maknut snagom Njegove ljubavi. Podložimo se Njemu u potpunosti i slijedimo Ga u potpunosti. Poniznost i mekoća srca uvijek su bolji izbor! Tek tada smo u stanju dalje čuti i slijediti jedinog Gospodina i Gospodara.

I tada, ako budemo tako živjele, nećemo baš uvijek i u svemu ljudima oko sebe ugađati… ali to nam ni ne smije biti prioritet. Ljudi nas danas mogu nositi na rukama, a sutra već kamenovati. Ako nam uvijek bude najvažnije ono što Gospodin misli o nama, a ne ljudi, tada ćemo uvijek u Njemu i naći utjehu i ohrabrenje.

»A David bijaše na velikoj muci jer su ljudi rekli da će ga kamenovati, budući da duša svega puka bijaše ogorčena, svakoga zbog sinova njegovih i zbog kćeri njegovih. Ali David se ohrabri u Gospodu, Bogu svojemu.« (1 Samuelova 30:6)

Gospodine, hvala Ti za predivne pouke iz Tvoje Riječi. Neka naša srca ostanu meka i poučljiva!

»Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!« (Psalam 51:10)

heart-1937419_1280

 Uživajte u pjesmi na temu 51. psalma!   PJESMA – PSALAM 51 – SONS OF KORAH

potpis

UNUTARNJI NEPRIJATELJI NAŠIH BITKI

Činjenica je da čitav svoj kršćanski život živimo u raznim napadima, borbama, iskušenjima.

Mi imamo neprijatelja dokle god smo u tijelu. Iako je naše stremljenje ŽIVOT PO DUHU, ali baš zato jer smo još uvijek u tijelu, imamo neprestanu borbu. Pozvani smo usmrćivati djela tijela – odnosno, pozvani smo boriti se!

Baš kao što je izraelski narod stalno bio u opasnosti od okolnih neprijateljskih naroda, i mi smo u stalnoj opasnosti. I baš kao što je izraelski narod bio siguran dokle god je Gospodin bio njihov pravi Kralj, tako smi i mi sigurni dokle god je Krist pravi Kralj naših života.

»I Gospod posla Jerubaala i Bedana i Jiftaha i Samuela te vas izbavi iz ruku vaših neprijatelja unaokolo; i živjeli ste spokojno.“ (1 Samuelova 12: 11)

No, čim počnemo nešto drugo ili nekog drugog stavljati ispred Gospodina, na prijestolje naših života, mi tada jednostavno skidamo zaštitu sa samih sebe i bivamo izloženi našim neprijateljima, osuđujemo sami sebe na poraz.

Naša jedina sigurnost je u Gospodinu i dok su svi naši izvori u Njemu, sigurni smo…

„Ali kad vidjeste Nahaša, kralja sinova Amonovih, kako ide na vas, rekoste mi: ‘Ne, nego nek kralj kraljuje nad nama!’, premda je Gospod, Bog vaš, vaš kralj. Stoga, evo vam sad kralja kojega ste izabrali i kojega ste iskali. I gle, Gospod je postavio kralja nad vama.“ (1 Samuelova 12:12-13)

Kada počnemo stavljati naše pouzdanje u bilo što drugo, mi se otvaramo za poraz.

I vidimo ovaj tjedan opet milost našeg Boga, vidimo Njegovu neobjašnjivu i silnu ljubav za Njegov narod. Iako su u svojoj sljepoći i tvrdoglavosti zahtijevali kralja, kakvog imaju i ostali narodi, Bog im ga daje i opet ostavlja otvoren put milosti… „Ako se budete bojali Gospoda te mu služili i slušali glas njegov, i ako se ne budete opirali zapovijedi Gospodnjoj, onda ćete i vi i kralj koji kraljuje nad vama ići za Gospodom, Bogom svojim.“ (1 Samuelova 12:14)

lantern-1982669_1920

IĆI ZA GOSPODOM, BOGOM SVOJIM! To bi trebao biti naš jedini cilj! Ići tamo kamo On vodi… Ići za Njim! A ovdje imamo i način kako to učiniti – bojati se Njega strahom Božjim, služiti Mu slušajući glas Njegov i ne opirati se zapovjedima Njegovim!

Možda zvuči jednostavno, ali ako smo iskreni prema samima sebi, znamo da nije baš jednostavno… Zašto?

Zato jer imamo unutarnje neprijatelje, protiv kojih se najteže boriti – PONOS I NEVJERA.

Sliku tih unutarnjih neprijatelja možemo dobro vidjeti u kralju Šaulu.

Šaul je dobro započeo, Bog je djelovao kroz njega i dao izbavljenje izraelskom narodu…  ali vrlo brzo Šaul pada pod ponosom i nevjerom.

 

„Tada Šaul zatrubi u rog po svoj zemlji govoreći: »Neka Hebreji čuju!« I sav je Izrael čuo kako se govori da je Šaul udario na filistejsku posadu te da se Izrael omrazio Filistejcima. Stoga se puk skupi oko Šaula u Gilgalu.“ (1 Samuelova 13:3-4)

Nakon početnih pobjeda, Šaulovo srce polako pada u ponos i to je početak njegovog pada i odlaženja iz Božje volje. Kasnije se nastavlja njegovom nesigurnošću, strahom, nevjerom, prezimanjem stvari u svoje ruke – nepoštivanjem Božjih zapovijedi i Njegove volje.

Nije li to i smjer naših stranputica i padova?

Kad god se osjetimo dovoljno jaki, počinjemo padati u ponos… a ponos nas samo vodi do nesigurnosti i slabosti, do nevjere našem Bogu, do pada!

„Nato Jonatan reče: »Moj otac svaljuje nesreću na zemlju… „ (1 Samuelova 14:29)

Kad god se to dogodi, neka naš odgovor bude čim prije raskajano srce – srce koje vapi za oprostom Gospodnjim i za obnovom odnosa s Njim. On u svojoj vjernosti nikada ne odustaje od nas… dokle god je srce mekano i spremno pokajati se – i tada pobjeđujemo upravo najveće unutarnje neprijatelje, i tada više nema zapreke za djelovanje našeg svemogućeg Gospodina!

child-817369_1920

Nažalost, Šaul nije slijedio taj put i vidjet ćemo kamo će zbog toga stići.

 

potpis