MOLITVA KROZ PSALAM 91

00003789 (2)

I danas, ja prebivam u skrovištu Najvećega, u sjeni Svemogućega odmaram…

I danas, reći ću Gospodinu; Ti si moja zaštita i moja čvrsta stijena – moj Bog – u Tebe se pouzdajem.

Sigurna sam da ćeš me izbaviti od zamke neprijatelja, od kuge smrtonosne…

Ti me pokrivaš svojim krilima, pod Tvojim krilima sam sigurna – Tvoja istina meni je štit i obrana.

I zato, nemam nikakvog straha noću, niti se bojim ičega danju… niti kuge koja se šulja u tami, niti katastrofe koja pustoši danju.

Ako će i tisuće padati pokraj mene, i deset tisuća s moje desne strane, ipak se zlo neće meni približiti.

Čim pogledam, već vidim plaću grešnika.

Ali zato što si Ti, Gospodine, moja zaštita; Svemoćni , Ti si moja baština, ne može me zlo dotaknuti, nikakva pošast mi se ne može približiti.

Ti si svojim anđelima zapovijedio da me čuvaju na svakom koraku, da me nose na svojim rukama, da se ne spotaknem i ne padnem.

Ti mi daješ da mogu zgaziti neprijatelja kako god se on prikazivao.

Ti me izbavljaš jer te ljubim, Ti me oslobađaš jer poznajem Ime Tvoje!

Zovem te i Ti mi odgovaraš!

Ti si sa mnom u svakoj nevolji, Ti me spašavaš  i podižeš.

Ti mi daješ dug život i pokazuješ mi svoje spasenje! Amen!

 

 

Kada prebivamo u Očevom zagrljaju, nikakav se strah ne može uvući u naše srce.

I da je sve crno oko nas, i da loše vijesti dolaze sa svih strana, i da neprijatelj napada žestoko svim raspoloživim sredstvima… u Očevom zagrljaju je tako spokojno i sigurno naše srce!

On je svemoćan, On je svemoguć, On je silan, On je sama dobrota i ljubav… u SVE dane života moga!

U Njemu je sav spas i sav život… izvan Njega je ništavilo, besmisao, strah, nesigurnost…

Zato, ukorijenimo se duboko na našoj čvrstoj stijeni – u Njegovoj istini i ljubavi!

Ništa nas ne može dotaknuti što neće prvo proći kroz Njegove ruke… a ono što prođe kroz Njegove ruke, uvijek proizlazi kao blagoslov za nas.

ʺSretna sigurnost, Isus je moj!

Njemu sam dao sav život svoj.

Baštinik Spasa, sretan sam ja,

rođen od Duha i krvlju spran.

To je moj život, pjesma je to,

hvaliti tebe, o Bože moj!ʺ

 

potpis

 

 

ŽIVOT U GODINI JUBILEJA – Levitski zakonik 25

field-768601_1280

»Kad uđete u zemlju koju vam dajem, neka ta zemlja održava Jahvin subotni počinak.« (Lev 25:2)

Čini li nam se kršćanski život ponekad težak, prenaporan? Mislim da svi imamo ponekad takvo iskustvo, ali to je onda samo znak da još nismo u našem duhovnom životu stigli u Obećanu zemlju.

Gubimo li se još negdje po »pustinji«?

Bog je rekao da kada »uđemo u tu zemlju koju nam On daje«, neka održavamo Njegov počinak.

A kada je to za nas postalo moguće? Moguće je postalo dolaskom Isusa Krista na zemlju jer je On proglasio godinu milosti Gospodnje.

»I dadoše mu knjigu proroka Izaije. Razvije knjigu i nađe mjesto gdje bijaše pisano:

Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza da naviještam evanđelje siromasima. Posla me da iscijelim one srca slomljena, da proglasim sužnjima oslobođenje i slijepima vraćanje vida, da na slobodu pustim potlačene, da proglasim godinu prihvaćanja Gospodnjeg.

I savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. I oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.

A on im poče govoriti: “Danas se, na vaše uši, ispuni ovo Pismo.”«

(Luka 4:17-21)

Dakle, u Isusu je to moguće – On nam je to omogućio jer je došao baš zato da nam da život, i to život u izobilju! (Ivan 10:10)

A taj život podrazumijeva odmor i počinak u Njemu, između ostaloga.

Bog ne želi da se mi mučimo dok čitamo Riječ, dok molimo, dok živimo dane na ovoj zemlji… Želi da uđemo u Njegov odmor i da nam naš kršćanski život bude sladak, lagan, izobilan Njegovim mirom, radošću, ljubavlju, sigurnošću…

Da, život u Njemu podrazumijeva i život u sigurnosti! Kako nam je samo to svima potrebno!

Jedna od temeljnih potreba svakog čovjeka je sigurnost, a naš predivni Otac to nam omogućava.

»Vršite moje zakone i moje naredbe; vjerno ih provodite u djelo pa ćete u sigurnosti živjeti na zemlji. Zemlja će davati svoj rod, jest ćete do sitosti i živjet ćete u sigurnosti.« (Lev 25:18-19)

Da, Bog nam je dao svoje zapovijedi, svoj zakon, kako bismo bili zaštićeni, kako bi živjeli u sigurnosti… Ne da bi nas tlačio i mučio nego da bi nas blagoslovio!

No, naša tjelesnost protivi se svakom Božjem zakonu i zato nam je ponekad teško, i padamo, i mučimo se… Ali što više budemo jačali svog duhovnog čovjeka, što više budemo rasli u svom duhovnom životu, to će taj tjelesni čovjek biti sve slabiji i imati sve manje utjecaja na nas. Isus nam je poslao svoga Duha Svetoga – On je taj koji živi u nama i čini ono što je Bogu ugodno.

Isus je za nas ispunio sav zakon i mi nismo »pod zakonom«, ali Duh u nama potiče nas na sve ono što je Bogu ugodno – mi imamo čežnju ugoditi Bogu!

A kakva je samo sloboda u tome što znamo da nećemo biti suđeni po svojim djelima jer nam je Isus darovao svoju pravednost, a isto tako došao je da nas oslobodi od spona i lanaca grijeha, kako bi živjeli život u slobodi – život u godini jubileja, život u sigurnosti!

A ako se i pitamo; »Pa kako??? Kako mogu tako živjeti? Nema logičnog načina da to mogu…«,

Gospodin ima odgovor i na to naše pitanje… i ima način!

Ne bi nam nikada ništa zapovijedio da nije već providio i način kako možemo to ispuniti.

»Ako biste rekli: ‘Čime ćemo se hraniti te sedme godine kad ne budemo ni sijali ni brali plodova?’,evo, blagoslov ću svoj pustiti na vas: šesta godina rodom će roditi za tri godine. Kad budete sijali osme godine, hranit ćete se starim prihodom sve do devete godine; dok ne dođe njezin prihod, jest ćete stari.« (Lev 25:20-22)

Vidite li kako Bog djeluje? Tako da daje svoj blagoslov, koji je ako je potrebno i čudesan! On ima načina da nas blagoslovi.

Podložimo se Njegovoj riječi i uživajmo blagoslove »godine jubileja«, blagoslove »obećane zemlje«, blagoslove »subotnjeg počinka«, blagoslove »izobilnog života«! To je milost!