UNUTARNJI NEPRIJATELJI NAŠIH BITKI

Činjenica je da čitav svoj kršćanski život živimo u raznim napadima, borbama, iskušenjima.

Mi imamo neprijatelja dokle god smo u tijelu. Iako je naše stremljenje ŽIVOT PO DUHU, ali baš zato jer smo još uvijek u tijelu, imamo neprestanu borbu. Pozvani smo usmrćivati djela tijela – odnosno, pozvani smo boriti se!

Baš kao što je izraelski narod stalno bio u opasnosti od okolnih neprijateljskih naroda, i mi smo u stalnoj opasnosti. I baš kao što je izraelski narod bio siguran dokle god je Gospodin bio njihov pravi Kralj, tako smi i mi sigurni dokle god je Krist pravi Kralj naših života.

»I Gospod posla Jerubaala i Bedana i Jiftaha i Samuela te vas izbavi iz ruku vaših neprijatelja unaokolo; i živjeli ste spokojno.“ (1 Samuelova 12: 11)

No, čim počnemo nešto drugo ili nekog drugog stavljati ispred Gospodina, na prijestolje naših života, mi tada jednostavno skidamo zaštitu sa samih sebe i bivamo izloženi našim neprijateljima, osuđujemo sami sebe na poraz.

Naša jedina sigurnost je u Gospodinu i dok su svi naši izvori u Njemu, sigurni smo…

„Ali kad vidjeste Nahaša, kralja sinova Amonovih, kako ide na vas, rekoste mi: ‘Ne, nego nek kralj kraljuje nad nama!’, premda je Gospod, Bog vaš, vaš kralj. Stoga, evo vam sad kralja kojega ste izabrali i kojega ste iskali. I gle, Gospod je postavio kralja nad vama.“ (1 Samuelova 12:12-13)

Kada počnemo stavljati naše pouzdanje u bilo što drugo, mi se otvaramo za poraz.

I vidimo ovaj tjedan opet milost našeg Boga, vidimo Njegovu neobjašnjivu i silnu ljubav za Njegov narod. Iako su u svojoj sljepoći i tvrdoglavosti zahtijevali kralja, kakvog imaju i ostali narodi, Bog im ga daje i opet ostavlja otvoren put milosti… „Ako se budete bojali Gospoda te mu služili i slušali glas njegov, i ako se ne budete opirali zapovijedi Gospodnjoj, onda ćete i vi i kralj koji kraljuje nad vama ići za Gospodom, Bogom svojim.“ (1 Samuelova 12:14)

lantern-1982669_1920

IĆI ZA GOSPODOM, BOGOM SVOJIM! To bi trebao biti naš jedini cilj! Ići tamo kamo On vodi… Ići za Njim! A ovdje imamo i način kako to učiniti – bojati se Njega strahom Božjim, služiti Mu slušajući glas Njegov i ne opirati se zapovjedima Njegovim!

Možda zvuči jednostavno, ali ako smo iskreni prema samima sebi, znamo da nije baš jednostavno… Zašto?

Zato jer imamo unutarnje neprijatelje, protiv kojih se najteže boriti – PONOS I NEVJERA.

Sliku tih unutarnjih neprijatelja možemo dobro vidjeti u kralju Šaulu.

Šaul je dobro započeo, Bog je djelovao kroz njega i dao izbavljenje izraelskom narodu…  ali vrlo brzo Šaul pada pod ponosom i nevjerom.

 

„Tada Šaul zatrubi u rog po svoj zemlji govoreći: »Neka Hebreji čuju!« I sav je Izrael čuo kako se govori da je Šaul udario na filistejsku posadu te da se Izrael omrazio Filistejcima. Stoga se puk skupi oko Šaula u Gilgalu.“ (1 Samuelova 13:3-4)

Nakon početnih pobjeda, Šaulovo srce polako pada u ponos i to je početak njegovog pada i odlaženja iz Božje volje. Kasnije se nastavlja njegovom nesigurnošću, strahom, nevjerom, prezimanjem stvari u svoje ruke – nepoštivanjem Božjih zapovijedi i Njegove volje.

Nije li to i smjer naših stranputica i padova?

Kad god se osjetimo dovoljno jaki, počinjemo padati u ponos… a ponos nas samo vodi do nesigurnosti i slabosti, do nevjere našem Bogu, do pada!

„Nato Jonatan reče: »Moj otac svaljuje nesreću na zemlju… „ (1 Samuelova 14:29)

Kad god se to dogodi, neka naš odgovor bude čim prije raskajano srce – srce koje vapi za oprostom Gospodnjim i za obnovom odnosa s Njim. On u svojoj vjernosti nikada ne odustaje od nas… dokle god je srce mekano i spremno pokajati se – i tada pobjeđujemo upravo najveće unutarnje neprijatelje, i tada više nema zapreke za djelovanje našeg svemogućeg Gospodina!

child-817369_1920

Nažalost, Šaul nije slijedio taj put i vidjet ćemo kamo će zbog toga stići.

 

potpis

 

PROČIŠĆENO ZLATO

Tako je dobro čitati ovu knjigu.

Dobro je znati da su patnje ponekad sastavni dio svačijeg života… da, i kršćanskog života.

Možda si u periodu života gdje se ne možeš baš uživjeti u ovu knjigu jer se osjećaš jako sretno, zadovoljno, blagoslovljeno… Ali, slavi Boga za tu dionicu puta!

I Job je imao takav period – bio je iznad svega blagoslovljen … ali ni u toj lakoći življenja nije zaboravio kome pripada sva slava – slavio je Boga tada… Bojao se Boga i klonio se zla!

I znamo da ga je zato Bog nazvao pravednim.

No, nakon toga je došao period kušnje, testiranja, pročišćavanja… I svako zlato mora proći svoju vatru, taljenje…

Ne bojmo se toga! Njegova nas je ruka precizno izvagala, zna koliko možemo podnijeti… ali s Njim, ne bez Njega!

Da, doći će, ako već nije, period taljenja i u tvom životu… A ono jedino ispravno što tada trebaš činiti je i dalje stajati u Njemu… stajati u Njegovoj pravednosti!

sisters-931151_1920

»Odjenuh pravednost, i ona odjenu mene; kao haljina i turban pravda mi je bila.«

(Job 29:14)

Ostati u mudrosti i razboritosti!

butterfly-1127666_1920.jpg

» A čovjeku reče: ‘Gle, strah Gospodinov — to je mudrost, i uklanjati se oda zla — to je razboritost.’«

(Job 28:28)

Ne dopustimo tada da nas naši osjećaji vode jer su tako nepouzdani i varljivi – lako bi nas mogli odvesti na  stranputicu, dalje od istine…

»K tebi vapim, ali ti ne odgovaraš; stojim, ali ti na me ne gledaš.« (Job 30:20)

Kao što se i Jobu dogodilo. Zbog težine njegovih patnji, osjećaji su ga vukli »prema dolje« i »dalje od istine« – nema ništa dalje od istine kao što je izjava da On nas ne vidi, da On nas ne ljubi, da On ne sudjeluje s nama u našim kušnjama, da nam On ne odgovara, da nam On ne daje pobjedu…

To su misli zavodnika, našeg neprijatelja – i zato se tome moramo oduprijeti čvrsti u vjeri !

person-371015_1280.jpg

»Oduprite mu se čvrsti u vjeri, znajući da vaša braća po svijetu podnose iste patnje.« (1 Pt 5,8-9).

Da, i ovo što sada ti podnosiš, podnose još mnoga braća i sestre … iako ti se možda čini da si sama u tome, da nitko nema tako teško breme…  To nije istina – istina je da smo mnogi napadani, i to žestoko!

Ali isto tako, istina je da ni u jednoj patnji nismo sami jer imamo Branitelja – Duha Svetoga – koji je uvijek s nama!

Otac ga je poslao i On je tu – znaj da te ljubi i bdije nad tobom, ima pod kontrolom i najmanju stvar u tvom životu… Ništa mu nije skriveno i ništa neće promaknuti Njegovim očima.

A ni Njegovim ušima ne promiče tvoj vapaj! Zato Mu zavapi – u vjeri!

»Ali znajte da je Gospod izdvojio pobožnika svojega; Gospod će prisluhnuti kad ga zazovem.« (Psalam 4:3)

Ponekad, zapravo vrlo često, potrebno je govoriti svojoj duši.

Duša su naši osjećaji i naše misli – često mogu biti zavedeni i zato se ne smijemo na njih oslanjati… Ono na što se trebamo i moramo oslanjati je istina Božje riječi! I zato neka naš duh bude prožet Duhom Božjim i natapan istinom Božje riječi – da bismo u pravi čas primili utjehu i ohrabrenje.

Ovo sam nedavno i sama iskusila – prolazeći kroz neke teške situacije, moja je duša počela uzdisati, patiti… Zamolila sam sestre i braću da mole za mene i jednostavno istina Božje riječi počela je nadjačavati glasove duše… Moj duh se počeo uzdizati kroz istinu Božje riječi – glasno sam proklamirala ono što Duh govori mome duhu… i bila sam podignuta, ojačana, ohrabrena!

Zato, sva slava našem Gospodinu – On je uvijek tu, s nama, i u radosti, i u tuzi…

I prolazi s nama kroz vatru da bi bile poput pročišćenog zlata!

A riječi ove pjesme govore o blagoslovu i slavi Njegovoj unutar naših patnji, unutar vatre… Neka vas blagoslovi!

“OTKRIVENI” – pjesma štovanja

 

POŽELJNA MUDROST (Mudre izreke 1-10)

bridge-483857_1280

Mudrost je poželjna. Svima! Barem se tako čini na prvi pogled.

No, kakva je mudrost poželjna ljudima? Ona koja će njima donijeti čast, ugled, priznanje. Ljudi čeznu za takvom mudrošću i za tim što ona sa sobom nosi.

Ali, je li to takva mudrost o kojoj čitamo ovih dana u Mudrim izrekama?

Čitajući Izr 1-10, vidim da nije. Naprotiv, mudrost je u Izrekama često poosobljena. Mudrost je naš sam Gospodin Isus Krist!

Čeznu li ljudi danas za Njim? Većina ne.

Ići za takvom mudrošću, često puta znači zanijekati sebe, umrijeti sebi, odreći se časti i priznanja… Isus je tako činio dok je hodao ovom zemljom.  Slijediti mudrost o kojoj nam govore Mudre izreke, znači slijediti Isusa. Odlučiti se za takvu mudrost najbolja je odluka koju možemo ikada donijeti!

Krenuti tim putem mudrosti možemo i trebamo sami odlučiti, a po Njegovoj milosti, On će nas i održati na tom putu do kraja.

Dok sam bila dijete, nisam baš voljela upute, zapovijedi… Da budem iskrena, ne volim ih ni sada.

No, kada je riječ o zapovijedima moga Gospodina, tada se sve mijenja. Njegove zapovijedi ljubim! U njima pronalazim život! I potpuna istina za mene je ovo: »Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života.« (Izr 6:23)

I tako shvaćam, prvo je došla LJUBAV. Spoznala sam koliko sam ljubljena od Njega…  Samo ta spoznaja Njegove ljubavi proizvela je u meni odgovor – LJUBAV PREMA NJEMU, ljubav prema Njegovim zapovijedima.

»Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.« (Izr 1:7)

Ljubim Ga jer je On mene prvi ljubio… i želim živjeti prema planu Njegovom… jer se pouzdajem u Njegovu mudrost, Njegove dobre planove i Njegovu ljubav za mene… To je smisao moga života.

I želja moga srca je da moja djeca uzljube taj put Mudrosti…  No, sada shvaćam da se to ne može dogoditi dokle god ne uzljube čitavim srcem Njega. A to se može dogoditi samo onda kada shvate koliko su savršeno i potpuno oni ljubljeni od Njega!

Nedavno sam »čula« pitanje u svom srcu: »Je li važnije da oni slušaju tebe ili da ti slušaš Mene?«

Pitanje koje mi je toliko toga razjasnilo! Ako mi je najvažnije da mi djeca budu poslušna i da se čini kako »hodaju putem mudrosti«, bit ću toliko puta frustrirana i činit ću stvari na svoj način… i onda opet biti frustrirana…

Ali, ako mi je najvažnije da ja budem poslušna Njemu, onda neću biti frustrirana i izgubljena niti onda kada su moja djeca neposlušna, tvrdoglava i »tvrdosrca« … jer ću se oslanjati na Njega, na Njegovu mudrost, na Njegove načine, na Njegovo vrijeme i … ostati Mu poslušna.

Oče, hvala Ti jer me »u dubini duše učiš Svojoj mudrosti«. (Psalam 51:8)

child-659283_1280