Gdje mi je pouzdanje… ?

“Kako ste?”

Što biste odgovorili ako bih vas to pitala? Ali ne reda radi, nego kada bih zaista željela čuti…

Mislim da bi se većina odgovora nalazila negdje između osjećaja straha, neizvjesnosti, zbunjenosti i možda ljutnje, frustriranosti, bunta…

I puno je toga oko nas, u našoj svakodnevici, što bi opravdalo na neki način te osjećaje.

Ali ipak – želim onima koji se smatraju nanovorođenom djecom Božjom postaviti još jedno pitanje – “Imate li svakodnevno odnos s Duhom Svetim?”

I to pitanje nije tu da vas prozove, posrami, osudi… nego da nas sve skupa probudi.

Bez obzira na svu tamu oko nas, nama je dano najveće Svjetlo! Dan nam je Duh Sveti!

Ako se svaki dan, bar na neko vrijeme, “prikopčamo u Njega”, ako svaki dan bar neko vrijeme provedemo u Riječi, u meditaciji nad Riječi, u izlijevanju srca pred Njim, u molitvi u Duhu … tada mi uzimamo oružje u ruke i borimo se protiv svega toga što nas želi poklopiti. Tada imamo nadnaravni mir, neobjašnjivu radost i nepokolebljivo pouzdanje da Otac naš nebeski sve vodi i da se ništa ne može dogoditi što On neće propustiti kroz svoje ruke.

Sve ovo što se događa danas, Njemu nije iznenađenje. On je na to odavno spreman… ali želi da budemo i mi spremni.

Zato ne rasipajmo svoju snagu i svoj mir. Oluja koja je počela neće završiti prije nego što je On završi.

Ono što mi kao Crkva, Njegova zaručnica, trebamo u ovim vremenima činiti jest “osigurati se da u svojim lampama imamo dovoljno ulja”!

Ispunjavajmo se Njegovim Duhom svakodnevno, a On će voditi naše korake sigurnim putem…

U ljubavi Kristovoj,

UNUTARNJI NEPRIJATELJI NAŠIH BITKI

Činjenica je da čitav svoj kršćanski život živimo u raznim napadima, borbama, iskušenjima.

Mi imamo neprijatelja dokle god smo u tijelu. Iako je naše stremljenje ŽIVOT PO DUHU, ali baš zato jer smo još uvijek u tijelu, imamo neprestanu borbu. Pozvani smo usmrćivati djela tijela – odnosno, pozvani smo boriti se!

Baš kao što je izraelski narod stalno bio u opasnosti od okolnih neprijateljskih naroda, i mi smo u stalnoj opasnosti. I baš kao što je izraelski narod bio siguran dokle god je Gospodin bio njihov pravi Kralj, tako smi i mi sigurni dokle god je Krist pravi Kralj naših života.

»I Gospod posla Jerubaala i Bedana i Jiftaha i Samuela te vas izbavi iz ruku vaših neprijatelja unaokolo; i živjeli ste spokojno.“ (1 Samuelova 12: 11)

No, čim počnemo nešto drugo ili nekog drugog stavljati ispred Gospodina, na prijestolje naših života, mi tada jednostavno skidamo zaštitu sa samih sebe i bivamo izloženi našim neprijateljima, osuđujemo sami sebe na poraz.

Naša jedina sigurnost je u Gospodinu i dok su svi naši izvori u Njemu, sigurni smo…

„Ali kad vidjeste Nahaša, kralja sinova Amonovih, kako ide na vas, rekoste mi: ‘Ne, nego nek kralj kraljuje nad nama!’, premda je Gospod, Bog vaš, vaš kralj. Stoga, evo vam sad kralja kojega ste izabrali i kojega ste iskali. I gle, Gospod je postavio kralja nad vama.“ (1 Samuelova 12:12-13)

Kada počnemo stavljati naše pouzdanje u bilo što drugo, mi se otvaramo za poraz.

I vidimo ovaj tjedan opet milost našeg Boga, vidimo Njegovu neobjašnjivu i silnu ljubav za Njegov narod. Iako su u svojoj sljepoći i tvrdoglavosti zahtijevali kralja, kakvog imaju i ostali narodi, Bog im ga daje i opet ostavlja otvoren put milosti… „Ako se budete bojali Gospoda te mu služili i slušali glas njegov, i ako se ne budete opirali zapovijedi Gospodnjoj, onda ćete i vi i kralj koji kraljuje nad vama ići za Gospodom, Bogom svojim.“ (1 Samuelova 12:14)

IĆI ZA GOSPODOM, BOGOM SVOJIM! To bi trebao biti naš jedini cilj! Ići tamo kamo On vodi… Ići za Njim! A ovdje imamo i način kako to učiniti – bojati se Njega strahom Božjim, služiti Mu slušajući glas Njegov i ne opirati se zapovjedima Njegovim!

Možda zvuči jednostavno, ali ako smo iskreni prema samima sebi, znamo da nije baš jednostavno… Zašto?

Zato jer imamo unutarnje neprijatelje, protiv kojih se najteže boriti – PONOS I NEVJERA.

Sliku tih unutarnjih neprijatelja možemo dobro vidjeti u kralju Šaulu.

Šaul je dobro započeo, Bog je djelovao kroz njega i dao izbavljenje izraelskom narodu…  ali vrlo brzo Šaul pada pod ponosom i nevjerom.

 

„Tada Šaul zatrubi u rog po svoj zemlji govoreći: »Neka Hebreji čuju!« I sav je Izrael čuo kako se govori da je Šaul udario na filistejsku posadu te da se Izrael omrazio Filistejcima. Stoga se puk skupi oko Šaula u Gilgalu.“ (1 Samuelova 13:3-4)

Nakon početnih pobjeda, Šaulovo srce polako pada u ponos i to je početak njegovog pada i odlaženja iz Božje volje. Kasnije se nastavlja njegovom nesigurnošću, strahom, nevjerom, prezimanjem stvari u svoje ruke – nepoštivanjem Božjih zapovijedi i Njegove volje.

Nije li to i smjer naših stranputica i padova?

Kad god se osjetimo dovoljno jaki, počinjemo padati u ponos… a ponos nas samo vodi do nesigurnosti i slabosti, do nevjere našem Bogu, do pada!

„Nato Jonatan reče: »Moj otac svaljuje nesreću na zemlju… „ (1 Samuelova 14:29)

Kad god se to dogodi, neka naš odgovor bude čim prije raskajano srce – srce koje vapi za oprostom Gospodnjim i za obnovom odnosa s Njim. On u svojoj vjernosti nikada ne odustaje od nas… dokle god je srce mekano i spremno pokajati se – i tada pobjeđujemo upravo najveće unutarnje neprijatelje, i tada više nema zapreke za djelovanje našeg svemogućeg Gospodina!

Nažalost, Šaul nije slijedio taj put i vidjet ćemo kamo će zbog toga stići.

 

 

STRAH SVIJETA ILI LJUBAV OČEVA

Kroz životne situacije uvijek nas nešto vodi, nečim smo usmjeravani. Naše odluke, izbori, reakcije u raznim životnim situacijama, uvijek su nečim motivirani.

Upravo sam o tome dosta razmišljala čitajući ovaj put Djela apostolska.

U svim nevoljama i nedaćama, Isusova crkva mora nekako reagirati, kao što su morali reagirati tada Dvanaestorica i apostol Pavao.

I dok smo prolazile kroz Djela, stalno mi se nametala misao kako uvijek možemo reagirati na dva načina – vođeni strahom ili vođeni ljubavlju Božjom.

Ili – ili! Strah od nevolja ili ljubav Kristova.

Strah je prirodna i ljudska reakcija na prijeteće okolnosti u životu, na bilo što što bi nas moglo ugroziti – bolest, loše financijsko stanje, loši odnosi, teška situacija u zemlji, u svijetu!

U mislima se javljaju poznati retci: »Tko se boji, nije savršen u ljubavi. Savršena ljubav izgoni svaki strah… »

Rekla bih, tko nije u savršenoj Ljubavi, tko ne prebiva u toj Ljubavi, tko nije potpuno prožet tom Ljubavlju… taj se boji.

Savršena Ljubav = Božja očinska ljubav!

Kada imamo iskustvo te Ljubavi, kada na Nju odgovorimo ljubavlju prema Kristu, svaki strah nestaje. I sve što činimo i kako činimo, činimo poticani i vođeni tom Ljubavlju.

U suprotnom, možemo se truditi činiti dobro – ali u strahu, vođeni strahom… raznim strahovima. I kad nevolje dođu, ostaje strah…

Tu upravo dolazi do izražaja Pavlova rekacija na sve nevolje u kojima se našao… »Ja sam spreman ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za Ime Gospodina Isusa.« (Djela 21:13)

Da Pavao nije bio oboren tom Ljubavlju, da nije bio potpuno prožet Njome, on sam po sebi ne bi mogao tako ragirati…

Vidimo i reakciju neke braće, reakciju ljudi koji su voljeli Boga i voljeli Pavla – ali bili su vođeni strahom i preklinjali su Pavla da ne ide u Jeruzalem jer su znali da ga tamo čekaju velike nevolje. No, Pavlova rekacija nije prirodna i ljudska nego sasvim nadnaravna! Savršena ljubav izgoni svaki strah! On je bio ispunjen takvom Ljubavlju i to je bila reakcija vođena Ljubavlju. Nema straha!

Doživljaj Božje savršene ljubavi i doživljaj straha ne mogu prebivati na istom mjestu. I samo zato, Pavao je mogao reagirati u nadnaravnoj snazi Božje ljubavi.

Razmišljam, koliko puta je reagiram iz nekog svog straha, a ne iz Ljubavi Božje. Svaki put kada me djeca izbace iz takta, kada izgubim kontrolu nad svojim osjećajima, kada sam razočarana u najbliže… pokrenuta sam strahom, a ne savršenom Ljubavlju Božjom.

Strah nas koči… i samo ispunjenje Ljubavlju Očevom kida sve te kočnice i uklanja strah.

I divno je znati da svaki put kada ponovo dođem na Izvor te Ljubavi, kada dođem Kristu u pokajanju za svaki strah koji me vodio, On ponovo izlijeva Svoju savršenu Ljubav u moj život i … strah nestaje, rekacije na iste okolnosti života više nisu iste…

Primam mir i sigurnost, primam strpljenje i novi pogled, primam utjehu i ohrabrenje, primam nadu i ispunjenje.

Što god moj Otac dopusti, bit će dobro za mene. On je savršena Ljubav i u svemu je sa mnom.

Što god dolazi od Njega, može me samo još više približiti Njemu.

I zato možemo odbaciti svaki strah i opustiti se u sigurnosti Očeve ljubavi!

Kakva savršena baština Njegove djece u ovom nesavršenom svijetu…

I zato, Duše Sveti, dok se nalazimo pod pritiscima i prijetnjama raznih strahova,

molim da nas ispuniš spoznajom i doživljajem jedine savršene ljubavi, Očeve ljubavi – ispuni nas tom jedinom silom koja izgoni svaki strah i daje potpuni mir u sigurnosti Očeve ruke.

TREĆI DAN = molimo protiv STRAHA

Prevladavanje straha je nešto u čemu imamo dosta prakse u ovom razdoblju naših života. Moji su dječaci 6 i 9,5 godina, a gotovo svakodnevno nalaze se u situacijama kada se zajedno podsjećamo Kome pripadamo i Tko drži ruku nad nama.

Kamo god se okrenemo, izvori straha vrebaju – i na male, i na velike.
Nesigurnost, tjeskoba, neizvjesnost, prijetnje… No u svemu tome, nadmoćno pobjeđujemo u Onome koji nas ljubi.

Nedavno je moj devetogodišnjak, jedne noći došao iz svog kreveta u našu spavaću sobu i drhtavim glasom pokušao objasniti da ga muči strašan strah, koji mu ne da ponovno zaspati. Sanjao je ružan san, pod utjecajem zastrašujućih vijesti o mučenjima kršćana u Siriji. U snu smo mi kao obitelj bili stavljeni na izbor, pod prijetnjom mučenja i smrti – odreći se Krista ili ne.

San je prekinut osjećajem silnog straha i sada je usred noći moj mali dječak tražio molitvu. Dok sam ga pokušavala umiriti i privijala ga u svoj zagrljaj, moja se molitva dizala našem Nebeskom Ocu da On donese svoj mir i prekrije tog malog dječaka svojim mirom, poput toplog pokrivača u hladnoj noći. On se primirio, ali san nije dolazio…

Ustali smo se i otišli u kuhinju, pripremila sam mu topli kakao i otvorili smo Riječ – čitali smo Psalam 27 – upijali polako svaku riječ i mir se spuštao polako u njegovo srce. Još smo malo molili i onda je konačno zaspao… na kauču.

Iz tog iskustva, i on i ja nešto smo naučili. On je naučio da za svaki strah nalazi se lijek u Kristu , u Njegovoj Riječi, u Njegovoj prisutnosti, u dubokom doživljaju Njegove ljubavi. A ja sam naučila da svoju djecu moram barem pokušati više zaštiti od vanjskih utjecaja straha, a to znači i od utjecaja raznih medija.

I još nešto – oni uče o Spasitelju, gledajući nas – roditelje koji kažu da Njemu vjeruju.

„Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more. Nek’ buče i bjesne valovi morski,
nek’ bregovi dršću od žestine njihove: s nama je Jahve nad vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!“ (Psalam 46:3-4)

Dodajte ime vašeg sina na praznu crtu –  tako MOLIMO KROZ BOŽJU RIJEČ!

1) Molim Te, Gospodine, da ______________ zna da u ljubavi nema straha i da savršena ljubav izgoni strah. („Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi.“, 1 Ivanova 4:18)

2) Molim Te da se ______________ boji Tebe, Gospodine, jer oni koji se Tebe boje, ne trpe oskudice. („Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje.“, Psalam 34:10)

3) Neka _______________, koji Te se boji, slavi Tebe i hvali! („Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!“, Psalam 22:24)

4) Neka ____________ zna da si Ti njegovo svjetlo i spasenje – da si Ti štit njegovog života i da se zato ne treba nikoga bojati. („Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim?«, Psalam 27:1)

5) Neka se _____________ ne boji, neka stoji čvrsto i neka vidi spasenje Tvoje, Gospodine, koje mu pripremaš. („Ne bojte se!« – reče Mojsije narodu. »Stojte čvrsto pa ćete vidjeti što će vam Jahve učiniti da vas danas spasi.“, Izlazak 14:13)

6) Molim Te, Gospodine, da se _____________ ne boji i ne plaši; neka bude hrabar i odlučan. („Ne bojte se i ne plašite se! Hrabri budite i odlučni.“, Jošua 10:25)

7) Neka se ____________ ne boji onih koji idu protiv njega, neka se ne plaši njihovih riječi, premda ga trnje okružuje i sjedi među škorpijama. („A ti, sine čovječji, ne boj ih se i ne plaši se riječi njihovih: ‘Trnje te okružuje i sjediš među samim škorpijama.’ Ne plaši se riječi njihovih i ne boj se nimalo njihova pogleda jer oni su rod odmetnički.“, Ezekiel 2:6)

8) Neka se _____________ ne boji onih koji ubijaju tijelo, a poslije toga više ništa ne mogu učiniti. („A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti.“, Luka 12:4)

9) Neka se _____________ ne boji onih koji idu protiv njega jer si Ti s njim da ga izbaviš. („Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim – riječ je Jahvina.“, Jeremija 1:8)

10) Molim Te, Gospodine, da _____________ bude jak i hrabar, neka se ne plaši jer Ti, njegov Bog, ideš s njim i jer ga Ti nećeš napustiti ni ostaviti. („Ohrabrite se i budite odlučni! Ne bojte se i nemojte prézati pred njima. Ta sâm Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neće te zapustiti niti će te ostaviti.“, Ponovljeni zakon 31:6)

Poticaji na razmišljanje i razgovor ~ 3. dan molitve za sinove (PROTIV STRAHA)

1) Možeš li se sjetiti situacije kada je tvoj sin proživljavao neki strah? Kako si tada reagirala?

2) A kada si ti zadnji put prolazila kroz razdoblje straha? Jesu li tvoja djeca to mogla vidjeti na tebi?
Jesi li uspjela prebroditi taj strah s Gospodinom i podijeliti to iskustvo sa svojom djecom?

3) Imaš li iskustvo nadnaravnog mira u uznemiravajućim okolnostima? Možeš li to iskustvo podijeliti sa svojom djecom? Ili možda ovdje nekoga ohrabriti, potaknuti kako da iskusi Kristov mir „usred trnja i škorpija“?