SAVRŠENA SVETOST BOŽJA … I MI U NJOJ!

Nova 2017. krenula je s Božjom Riječi iz Prve Samuelove – dobar početak!

Dok gledam sniježnu bjelinu kroz prozor svoje dnevne sobe, razmišljam kako je naš Bog savršen, svet i pravedan. Jedino je On savršen i u svojoj svetosti, i u svojoj ljubavi prema nama…

«Nitko nije svet kao Gospod, jer nikoga nema osim tebe, i nema stijene kao što je Bog naš.»             (1 Samuelova 2:2)

adventure-1850213_1920.jpg

Dok je moj stariji sin bio manji, znao je reći; «Mama, volim te do čistog bijelog papira…» Samo on i ja znali smo značenje te jedinstvene fraze 😁 Da, htio je reći da me voli potpuno, bez ijedne pikice neljubavi! Moram reći, nedostaje mi to njegovo djetinje iskazivanje privrženosti i ljubavi… Vrijeme tako brzo prolazi, djeca rastu…

A mi smo i ovaj tjedan mogli čitati o tome koliko je Gospodinu važno kako odgajamo, kako utječemo na našu djecu.

Nažalost, svećenik Eli ostavio nam je loš primjer. Imao je dva sina, Hofnija i Pinhasa, koja su duboko zastranila, a on im nije jasno dao do znanja koliko je to loše, nije im se odlučno suprotstavio u njihovim zlodjelima… I Bog ga je za to držao odgovornim!

«…častiš svoje sinove više nego mene… « (1 Samuelova 2:29)

Zaista, velika je naša odgovornost pred Bogom za djecu koju nam je dao.  Dok možemo, dok su pod našim autoritetom, trebamo što više koristiti to vrijeme da ih usmjeravamo na Gospodina, da sijemo sjeme u njihova srca, zalijevamo… i molimo Gospodina da uzraste plod za Njega.

S tom namjerom, učinila sam nešto sa svojom djecom na sam doček Nove godine.

Ove godine, suprug je imao noćnu smjenu baš na 31.12. pa smo djeca i ja bili sami kod kuće. Razmišljala sam kako im uz kolače, svečanu večeru, iznimno ostajanje do kasnoga budni, neki dobar film… kako im tu večer još nekako učiniti drugačijom, posebnom. I Gospodin mi je dao ideju – kad sam sebi pripremila kavu, objavila sam im da mama ima jednu super ideju 😉😄

Bili su za suradnju… i tako smo učinili sljedeće. Rekla sam im da ćemo se prvo prisjetiti svih lijepih, veselih, super stvari koje smo doživjeli u protekloj godini i to ćemo u zahvalnosti Gospodinu zapisati na papir. Svatko je za sebe rekao što je to i zapisala sam ispod imena. Zatim sam rekla da se idemo prisjetiti nekih teških, žalosnih stvari koje su nam se urezale u pamćenje iz protekle godine i te stvari smo u molitvi odmah predali Gospodinu da nam iscijeli srca od toga. Na kraju, molili smo da primimo Riječ od Njega za nadolazeću godinu i onda smo otvorili Riječ i stavili prst na taj redak (to radimo samo u iznimnim situacijama, kao što je ova jer je puno bolje Riječ čitati redom, u kontekstu). Redak koji su primili, zapisali su i bit će im negdje na oku kroz cijelu godinu.

Dečki su bili baš zadovoljni, a moje majčinsko srce ispunjeno i radosno, zahvalno Gospodinu.

Divno je to kada možemo svoju djecu usmjeravati na pravi put i činiti po milosti Božjoj dobro za njih… a nema boljega od dovođenja u Božju prisutnost i zajedničkog slavljenja Njega!

Puno puta, dogode se i propusti, i promašaji u našem odgoju… nije uvijek sve savršeno – i daleko je od toga. Ali onda u pokajanju, primamo oprost i milost, novu snagu za dalje…

I kao što smo vidjeli u prošlotjednom čitanju, u prisutnosti Božjoj ne može stajati ništa nečisto, nikakav idol uz Njega ne može biti …

«…Dagon pade na lice svoje, na zemlju, pred Kovčeg Gospodnji… «(1 Samuelova 5:3)

Zato nas Riječ poziva da preispitamo svoja srca – je li preostao još kakav idol kojem se možda i nesvjesno klanjamo? Moramo se toga odreći i pokajati, da nas krv Kristova očisti i oslobodi, kako bismo zaista imali prisutnost i slavu Božju očitovanu u našim životima…

«Ako su grijesi vaši kao grimiz, bit će bijeli kao snijeg…» (Izaija 1:18)

snow-1217124_1920.jpg

MUDROST S NEBA … I KRISTOV KARAKTER U NAMA (Jakovljeva 3)

sun-flower-1536088_1920

Koliko god smo na Putu, Gospodin nas uvijek ima još nešto za naučiti. Mene ima još puno toga! I došlo je vrijeme da mislim kako više ništa ne znam… Ustvari, znam, ali ne mogu…

Znam što bih i kako bih trebala, ali ne mogu. Znam što bi i kako bi trebao moj muž, i on to zna – ali ne može! Znam i što bi i kako bi trebala  naša djeca, i oni to znaju – ali ne mogu!

I već dugo nisam ništa pisala… i pitam se, trebam li i danas… Ali nekako osjećam da želim podijeliti svoju slabost s vama – samo zato da se vidi Njegova jakost.

Ovih dana čitamo Jakovljevu poslanicu i razmišljamo o našem govoru, o našim stavovima prema drugim ljudima, o mudrosti, o miru… I dogodilo se to da sam baš ovih dana uvidjela koliko još trebam promjena u svom životu – na području govora i svega ostalog već navedenog.

Danas ujutro probudila sam se zbog ružnog sna. Vjerojatno se svima to već dogodilo i znate da to nije baš najugodniji početak dana. Ali san je bio tako stvaran! Pogodio me duboko jer sam u njemu odmah prepoznala poruku. Ne bih ulazila u detalje jer mi je još dosta svježe i bolno, ali reći ću samo da sam odmah zavapila Gospodinu; »Ne daj da se to ikada dogodi!« Pogledala sam prema svom mužu i u srcu zahvalila Gospodinu što je ipak bio samo san…  No, za vrijeme svog tihog vremena s Gospodinom još sam dosta o tome razmišljala i znala sam da stvarno trebam PRESTATI S KRITIZIRANJEM SVOG MUŽA!

U snu sam doživjela koliko je to teško za njega i koliko ga ruši, uništava… Pitala sam se trebam li taj san s njim podijeliti i nekako nisam baš to željela.

Jutro je krenulo dalje, svi smo bili na okupu, ali mene je zasmetala njegova hladnoća, nezainteresiranost za djecu i mene – rekao je da ima neki posao oko mobitela, upisivanje brojeva koji su mu se izbrisali iz imenika… i neki crni oblak polako se već skupljao nad mojom glavom.

Shvatila sam kako je okidač za moje loše raspoloženje upravo veliki jaz između moje slike kako bi naš dan trebao započeti  i nastaviti se, kakvi bi naši međusobni odnosi trebali biti… i stvarnosti, onoga kako to zapravo jest.

I moje nezadovoljstvo stvarnošću, ili zapravo mojim viđenjem stvarnosti, automatski dovodi do mog kritiziranja.

I iako sam samo sat ranije sama sebi obećala da više neću mrmljati protiv njega, potaknuta tim snažnim snom, odjednom sam opet počela po njemu sipati paljbu… Povrijedio se…

I ja sam bila povrijeđena.

Odjednom sam sama sebe čula kako govorim kroz suze: »Stvarno te ne želim kritizirati, ali ne mogu… drugačije… nije onako kako treba biti… Sanjala sam strašan san i odlučila da to više neću raditi… i sada opet…«

Nakon nekoliko trenutaka, i nekoliko progutanih suza, rekao je: »Želim ti nešto reći. Već nekoliko noći ne spavam dobro jer me muči nešto još od prošlog utorka. Boli me to što si se žalila na mene pred našim prijateljima na molitvenoj grupi. Znam da si u pravu i boli me svejedno… Htio bih se promijeniti, ali ne mogu… I htio bih da me ti prihvaćaš takvog kakav jesam… dok me Bog ne promijeni. »

Naravno, plakala sam još više i molila ga za oproštenje – jer upravo tu poruku Gospodin mi je dao kroz san, a i kroz svoju Riječ ovih dana… I nije sada bitno što su te večeri bili na molitvenom sastanku samo brat i sestra, jedan bračni par, pred kojim sam spontano podijelila naše borbe, slabosti i tražila molitvu  … Bitno je to što je konačno moj muž priznao da ga je to povrijedilo – jer inače teško priznaje da ga nešto vrijeđa -i to što mi je na to isto ukazao i sam Gospodin kroz san.

Kako je divno to što On radi. I kroz bol, nevolju, želi nas oboje mijenjati – i čini da postajemo mekši za »Njegovu obradu«.

Rekla sam mu da se stvarno i ja želim promijeniti u tom svom neprihvaćanju, želim ga prihvaćati i samo moliti, a ne iskazivati stalno nezadovoljstvo i bunt .

U miru se sije plod pravednosti…  (Jakovljeva 3:18)

Ne u vikanju, ne u pobuni, ne u nezadovoljstvu…

13934583_1080000018774048_4300132508685870131_n

I znam to već sve od prije… ali trebam Kristovu snagu u tim svojim slabostima! Kao što je i moj muž treba. Trebamo snagu Njegova uskrsnuća da bi usmrćivali svakodnevno svoju tjelesnost i živjeli Njegovu pravednost. Da bi, ne samo ZNALI , nego i MOGLI živjeti taj život Njegove svetosti.

Mudrost s neba nam je potrebna da bismo imali blagoslovljen brak, da bi naša djeca bila blagoslovljena… a ta je mudrost blaga, mirotovorna, puna milosrđa… Nije sebična, nije zavidna, nije gruba, nije ratoborna…

Oh, kako trebamo Tvoju milost, Gospodine!

Nakon svih tih suza, otvaranja jednog prema drugome i molitve Gospodinu, krenuli smo s ostalim isplaniranim obavezama za ovaj dan.

I kada smo nakon možda sat vremena zajedno izlazili van iz stana, naišao je naš susjed. Upitao nas je kako smo, a onda odmah nastavio – ma vidim da ste dobro!

U isti  tren bilo mi je i smiješno, ali sam i zahvalnost osjećala – kako Gospodin zaista okreće sve na dobro onima koji Ga ljube. I bit će dobro dokle god oboje gledamo u Njega – kao što se suncokret okreće prema suncu i tek tada sjaji u punom sjaju onoga kakvim ga je Stvoritelj zamisilio.

STRANCI U OVOM SVIJETU…

city-1149931_1920

Imate li iskustvo preseljenja u neku stranu zemlju?

Ako imate, onda znate da je takvo iskustvo … hm, svakakvo samo ne lako!

Odjednom se nalazite okruženi sasvim drugačijom kulturom od one na koju ste navikli, drugačijim načinima ophođenja, čak i drugačijim smislom za humor… Da uopće ne govorim o stranom jeziku i neobičnoj (za vaš pojam) kuhinji.

Kada se nađemo u takvoj situaciji, u početku nam je teško, čudno… ali kako smo jednostavno izloženi utjecaju te nove kulture, s vremenom se počinjemo stapati s njima jer je to …  »tako prirodno«!

Ovaj tjedan u Ponovljenom zakonu (11.-15.), s našom online zajednicom “Dobro jutro, djevojke” čitale smo kako je Gospodin upozoravao svoj narod da se NE STOPI S UTJECAJEM DRUGIH NARODA OKO NJIH, kada dođu među njih.

Kroz cijeli tjedan nailazimo na UPOZORENJA. Zašto? Zato jer je tako lako skliznuti i početi ići »nizvodno«… tako je lako stopiti se s utjecajem okoline.

Potrebna je čvrsta odluka i snaga Duha Svetoga da »plivamo uzvodno«, protivno strujama ovoga svijeta.  Zato je Riječ puna upozorenja i zapovijedi – za naše dobro!

Toliko toga!!!

——

» Čuvajte se da se srce vaše ne zavede, pa zastranite te počnete služiti drugim bogovima i klanjati im se.« (Pnz 11:16)

»Stoga utisnite ove moje riječi u srce svoje i u dušu svoju, i privežite ih kao znak na ruku svoju i neka vam budu kao načeonik među očima vašim.« (Pnz 11:18)

»Jer ako budete brižno držali sve ove zapovijedi što vam ih ja zapovijedam, vršili ih, ljubili Gospoda, Boga svojega, hodili svim njegovim putovima i držali se njega,  onda će Gospod protjerati sve te narode ispred vas i vi ćete izvlastiti narode veće i jače od sebe.« (Pnz 11:22-23)

»Gle, ja danas pred vas stavljam blagoslov i prokletstvo… »(Pnz 11:26)

»Ne štujte tako Gospoda, Boga svojega. Nego tražite mjesto koje Gospod, Bog vaš, između svih vaših plemena izabere sebi za nastan da ondje smjesti ime svoje, i onamo idite.« (Pnz 12:4-5)

»Drži i slušaj sve ove riječi što ti ih ja zapovijedam, da dobro bude tebi i sinovima tvojim poslije tebe dovijeka kad budeš činio što je dobro i pravo u očima Gospoda, Boga tvojega.« (Pnz 12:28)

»… pazi da ne padneš u zamku idući za njima nakon što budu uništeni ispred tebe i da ne tragaš za njihovim bogovima govoreći: ‘Kako su ovi narodi služili svojim bogovima, da tako i ja činim?« (Pnz 12:30)

»… nemoj slušati riječi toga proroka ili toga sanjača snova, jer to vas iskušavaGospod, Bog vaš, da bi doznao ljubite li Gospoda, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom.  Za Gospodom, Bogom svojim, hodite i njega se bojte, i držite njegove zapovije­di i glas njegov slušajte, i njemu služite i uza nj prionite.« (Pnz 13: 3-4)

» I neka ništa od onoga što je prokleto ne prione za ruku tvoju, da bi se Go­spod odvratio od žestine gnjeva svojega i iskazao ti milosrđe i smilovao ti se i umnožio te, kako se zakleo ocima tvojim, ako budeš slušao glas Gospoda, Boga svojega, držeći sve zapovijedi njegove što ti ih ja danas zapovijedam i čineći što je pravo u očima Gospoda, Boga svojega.« (Pnz 13:17-18)

»Vi ste sinovi Gospoda, Boga svojega; ne pravite sebi ureza ni podstriga između svojih očiju za mrtvacem. Jer ti si puk svet za Gospoda, Boga svojega, i tebe je Gospod izabrao da mu budeš puk dragocjeni mimo sve puke koji su na licu zemlje.« (Pnz 14:1-2)

»… budući da će te Gospod obilno blagosloviti u zemlji što ti je Gospod, Bog tvoj, daje u baštinu da je zaposjedneš ako samo budeš pozorno slušao glas Gospoda, Boga svojega, pazeći da izvršiš sve ove zapovijedi što ti ih ja danas zapovijedam.« (Pnz 15:4-5)

»Jer Gospod, Bog tvoj, blagoslovit će te kako ti je obrekao te ćeš pozajmljivati mnogim narodima, a sâm nećeš uzajmljivati; i vladat ćeš nad mnogim narodima, ali oni neće vladati nad tobom.« (Pnz 15:6)

—–

waterfall-335985_1920

Tako je jednostavan PUT, a mi ga kompliciramo pokušavajući napraviti nekakvu mješavinu svetosti i svijeta – a to ne ide!

Ipak, možda je potrebno naglasiti da svetost nije kruta, hladna, nije legalizam. Ne! Mi jesmo u svijetu, ali nismo od svijeta.

A u svijetu smo kao Tijelo Kristovo. Svijetu smo mi danas ono što je Krist bio svijetu prije 2000 godina – dakle, MILOST I LJUBAV – ali bez kompromisa s lažima. Ne pokušavajmo se “svidjeti svijetu” tako da činimo kompromise. Današnja Crkva, Tijelo Kristovo, treba odvažno ići u svijet i mijenjati ga ljubavlju i silom Duha Svetoga… a ne da svijet (svjetovnost) unosimo u Crkvu.

Ne, nije riječ o »duhovnom ponosu«!

Kao učenici Kristovi, trebali bismo biti najponizniji ljudi na svijetu – znamo da smo otkupljeni Njegovom krvlju od svega propadljivoga, od naše tjelesnosti – i baš zato jer je tako visoka cijena plaćena, pozvani smo živjeti izdvojeno, sveto…

Ne s nosom koji para oblake, nego s rukom ispruženom prema onima koji to još nisu iskusili… ali ne dopustiti da svijet mijenja nas nego da mi mijenjamo svijet Kristovom ljubavlju, onim što je On položio u nas.

Nije ono što nas razlikuje od svijeta naš stil odijevanja, odlazak u crkvenu zgradu, pa čak niti pristojan rječnik… To sve mogu imati i oni koji Ga zaista ne poznaju. Ono što čini da smo drugačiji, izdvojeni, sveti – to je naša poslušnost Njemu, život bez kompromisa i ljubav koju On izlijeva svakodnevno u nas, kako bismo je mi dalje izlijevali u ovaj svijet koji Ga treba više nego išta!

 

 

 

 

 

 

POMIRENJE I SVETOST …

sunset-476465_1280

Predivna mi je ova knjiga Levitskog zakonika i… predivno je kako Bog govori baš sada ono što trebam,  baš kroz retke ove knjige. Njegova Riječ uvijek dolazi u pravo vrijeme – i nikada se Njemu ne vraća bez ploda!

Već sada Mu zahvaljujem za sav plod koji će u meni proizvesti, Njemu na slavu!

Dan pomirenja – tako važan dan, tada za židovski narod i novi Dan pomirenja, koji se zbio na Golgoti prije otprilike 2000 godina – tako važan za mene i tebe.

Otac je providio savršenu Žrtvu, Svoga Sina, Janje bez mane, da pokrije svaki naš grijeh, svaku našu nesavršenost i nečistoću… i ne samo pokrije nego je učinio da posve nestane!

Obukao nas je u Svoju svetost i zato je moguće, i više nego moguće, da odgovorimo na  Njegov poziv: »I budite mi sveti, jer sam svet ja, Gospod; i odijelio sam vas od ostalih naroda da budete moji.« (Lev 20:26)

Untitled

Moguće je jer nas On posvećuje! Kako? Svojom Riječju.

»Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.« (Ivan 15:3-4)

Zapravo je tako jednostavno… Sami to ne možemo… Ali kada smo u Njemu, kada prebivamo u Njegovoj Riječi i Njegova Riječ u nama, tada sve možemo… Ne mi – On u nama!

I tada imamo život u izobilju – jedini život koji nam je On otpočetka i namijenio.

Iz pomirenja je jedini pravi put u svetost… jedini prirodan slijed, koji nas ispunja radošću i mirom.

Vodi nas, Gospodine, tim putem! Slava Tebi!

BITI BLIZU GOSPODINU (Levitski zakonik 6-10)

Prošli smo tjedan bili u Levitskom zakoniku 6-10. Osim oduševljenja spoznajom da je svaku žrtvu za nas, ZA MENE, podnio moj Spasitelj, od ovoga tjedna nosim još jednu spoznaju – koliko je važno biti blizu Gospodinu!

still-life-715117_1280

»Po onima koji su mi blizu svetim ću se pokazati i pred svim ću se pukom proslaviti.« (Lev 10:3)

Da, naš Bog je SVET! I On će se pokazati svetim i pred svim ljudima proslaviti PO ONIMA KOJI SU MU BLIZU.

Koliko sam blizu ili koliko si blizu Gospodinu? On se može proslaviti i pokazati u Svojoj svetosti samo po onima koji su Mu blizu!

A što uopće znači »biti Njemu blizu«?

»Tada reče Mojsije: »Ovo je ono što je Gospod zapovjedio da učinite da bi vam se ukazala slava Gospodnja.« (Lev 9:6)

Kada vidimo slavu Gospodnju, znamo da smo Mu blizu – a vidjet ćemo slavu Gospodnju onda kada vršimo Njegove zapovijedi, kada držimo Njegovu Riječ… kada živimo Njegovu Riječ!

Znači, blizu smo Gospodinu onda kada smo u Njegovoj Riječi i kada je Njegova Riječ u nama, kada je Njegova Riječ postala tijelo u nama… kada živimo Njegovu Riječ – i tada nam se ukazuje Njegova slava, On se pokazuje u Svojoj svetosti i proslavlja se pred svim ljudima.

Kako je ovo divno! Živjeti takav život, život u slavi Gospodnjoj, znači živjeti život u izobilju!

Gospodine, pomozi nam da držimo Tvoju Riječ, da je živimo i da Ti budeš proslavljen u svemu što jesmo!

Tada nećemo raditi po svome,tada nećemo čak niti pristupati Tebi po svome, na neki svoj način, kao što su to učinila dva Aronova sina (Lev 10). Tada ćemo dolaziti Tebi takvi kakvi jesmo, ali na način koji je jedini moguć i Tebi ugodan – kroz žrtvu Tvoga Sina, kroz jedinu savršenu i Tebi prihvatljivu žrtvu!

Pomozi nam, Gospodine, da naša srca ostanu trijezna i čista, posvećena Tvojom Riječju, kako bismo lučili posvećeno od običnoga, čisto od nečistoga (Lev 10:10).