Mama, brineš li?

Na početku, napomena – iako u naslovu stoji “mama”, ohrabrenje je za sve koji se bore s pretjeranom i tjeskobnom brigom, ali iz perspektive mame koja se ovih dana osjećala zabrinuto, a doživjela utjehu i mir koji samo Gospodin može dati…


Možda se pitaš što još možeš učiniti za svoje dijete da bi bilo sigurno i da bi mu bilo dobro u ovoj školskoj godini… Možda imaš malo dijete koje ide u vrtić? Možda će mu ovo biti prva godina u vrtiću? Možda će mu biti prva školska godina? A možda će biti ove godine maturant? Kako god – nemoj brinuti! I sada misliš možda – lako je to reći, napisati… Ali nemoguće provesti.
Znaj da sam “u tvojim cipelama” i ja, i znaj da sam strašno se brinula, pitala se činim li dovoljno, što još mogu, trebam… pa tko će ih zaštititi ako ne mi, majke, roditelji???
Ali ipak, sva ta razmišljanja, nastojanja, akcije … nisu mi donijeli mir. Naprotiv, osjećala sam se sve gore i gore. Iako sam Kristova, predala sam svoj život Njemu davno, ipak sam brinula – i konačno, po Njegovoj milosti, danas sam spoznala… Najviše i najbolje što mogu za svoju djecu učiniti na početku i ove školske godine, to je – predati njih, predati sve brige, predati svu situaciju u kojoj se nalazim, Njemu u ruke. I sada se to čini tako jednostavno, osnovno, temeljno…ali ponekad postanemo slijepi, kratkovidni i mislimo da On traži nešto više i nešto drugo od nas.
Postanemo “borci za neka prava”, iako znamo da On to nikada nije činio… On je odustao od svakog prava – i sve predao Ocu u ruke.
I dok sam večeras nakon dugo vremena, na glas sve Njemu predavala i ponovo ispovijedala svoju vjeru – da je On dovoljan i da je sve pod Njegovom kontrolom, obuzeo me nevjerojatan osjećaj lakoće i mira. I to je zaista samo Njegov dar. Predivan dar koji možeš uzeti s Njegovog križa, odloživši sve brige, neizvjesnosti, strahove i probleme.
I možda te ni ove napisane riječi neće osloboditi brige, ali Isus hoće! Ako Mu dođeš iskrenog i otvorenog srca, spremna čuti ono što ti On želi reći, onda ćeš na neki način doživjeti upravo ono što svakom umornom i zabrinutom srcu On želi dati – mir i slobodu od svake tjeskobe.


I zato, draga mama, nemoj brinuti – Njemu vjeruj i On će sve izvesti na dobro.

UNUTARNJI NEPRIJATELJI NAŠIH BITKI

Činjenica je da čitav svoj kršćanski život živimo u raznim napadima, borbama, iskušenjima.

Mi imamo neprijatelja dokle god smo u tijelu. Iako je naše stremljenje ŽIVOT PO DUHU, ali baš zato jer smo još uvijek u tijelu, imamo neprestanu borbu. Pozvani smo usmrćivati djela tijela – odnosno, pozvani smo boriti se!

Baš kao što je izraelski narod stalno bio u opasnosti od okolnih neprijateljskih naroda, i mi smo u stalnoj opasnosti. I baš kao što je izraelski narod bio siguran dokle god je Gospodin bio njihov pravi Kralj, tako smi i mi sigurni dokle god je Krist pravi Kralj naših života.

»I Gospod posla Jerubaala i Bedana i Jiftaha i Samuela te vas izbavi iz ruku vaših neprijatelja unaokolo; i živjeli ste spokojno.“ (1 Samuelova 12: 11)

No, čim počnemo nešto drugo ili nekog drugog stavljati ispred Gospodina, na prijestolje naših života, mi tada jednostavno skidamo zaštitu sa samih sebe i bivamo izloženi našim neprijateljima, osuđujemo sami sebe na poraz.

Naša jedina sigurnost je u Gospodinu i dok su svi naši izvori u Njemu, sigurni smo…

„Ali kad vidjeste Nahaša, kralja sinova Amonovih, kako ide na vas, rekoste mi: ‘Ne, nego nek kralj kraljuje nad nama!’, premda je Gospod, Bog vaš, vaš kralj. Stoga, evo vam sad kralja kojega ste izabrali i kojega ste iskali. I gle, Gospod je postavio kralja nad vama.“ (1 Samuelova 12:12-13)

Kada počnemo stavljati naše pouzdanje u bilo što drugo, mi se otvaramo za poraz.

I vidimo ovaj tjedan opet milost našeg Boga, vidimo Njegovu neobjašnjivu i silnu ljubav za Njegov narod. Iako su u svojoj sljepoći i tvrdoglavosti zahtijevali kralja, kakvog imaju i ostali narodi, Bog im ga daje i opet ostavlja otvoren put milosti… „Ako se budete bojali Gospoda te mu služili i slušali glas njegov, i ako se ne budete opirali zapovijedi Gospodnjoj, onda ćete i vi i kralj koji kraljuje nad vama ići za Gospodom, Bogom svojim.“ (1 Samuelova 12:14)

lantern-1982669_1920

IĆI ZA GOSPODOM, BOGOM SVOJIM! To bi trebao biti naš jedini cilj! Ići tamo kamo On vodi… Ići za Njim! A ovdje imamo i način kako to učiniti – bojati se Njega strahom Božjim, služiti Mu slušajući glas Njegov i ne opirati se zapovjedima Njegovim!

Možda zvuči jednostavno, ali ako smo iskreni prema samima sebi, znamo da nije baš jednostavno… Zašto?

Zato jer imamo unutarnje neprijatelje, protiv kojih se najteže boriti – PONOS I NEVJERA.

Sliku tih unutarnjih neprijatelja možemo dobro vidjeti u kralju Šaulu.

Šaul je dobro započeo, Bog je djelovao kroz njega i dao izbavljenje izraelskom narodu…  ali vrlo brzo Šaul pada pod ponosom i nevjerom.

 

„Tada Šaul zatrubi u rog po svoj zemlji govoreći: »Neka Hebreji čuju!« I sav je Izrael čuo kako se govori da je Šaul udario na filistejsku posadu te da se Izrael omrazio Filistejcima. Stoga se puk skupi oko Šaula u Gilgalu.“ (1 Samuelova 13:3-4)

Nakon početnih pobjeda, Šaulovo srce polako pada u ponos i to je početak njegovog pada i odlaženja iz Božje volje. Kasnije se nastavlja njegovom nesigurnošću, strahom, nevjerom, prezimanjem stvari u svoje ruke – nepoštivanjem Božjih zapovijedi i Njegove volje.

Nije li to i smjer naših stranputica i padova?

Kad god se osjetimo dovoljno jaki, počinjemo padati u ponos… a ponos nas samo vodi do nesigurnosti i slabosti, do nevjere našem Bogu, do pada!

„Nato Jonatan reče: »Moj otac svaljuje nesreću na zemlju… „ (1 Samuelova 14:29)

Kad god se to dogodi, neka naš odgovor bude čim prije raskajano srce – srce koje vapi za oprostom Gospodnjim i za obnovom odnosa s Njim. On u svojoj vjernosti nikada ne odustaje od nas… dokle god je srce mekano i spremno pokajati se – i tada pobjeđujemo upravo najveće unutarnje neprijatelje, i tada više nema zapreke za djelovanje našeg svemogućeg Gospodina!

child-817369_1920

Nažalost, Šaul nije slijedio taj put i vidjet ćemo kamo će zbog toga stići.

 

potpis

 

MOLITVA ZA NAŠU DJECU NA POČETKU ŠKOLSKE GODINE

education-908512_1920

Nebeski Oče,

Ti si naš dobar Otac, koji nas ljubi bezuvjetno. Ti nas ljubiš čak i više nego što mi možemo ljubiti našu djecu. Ti držiš cijeli svijet u svojim dlanovima i pokazao si nam koji je dobar način življenja. Imamo predivnu privilegiju da Ti dolazimo u molitvi, ne zbog toga što mi to zaslužujemo nego zbog toga tko si Ti.

Dok se naša djeca budu svako jutro budila i pripremala za svoj školski dan, daj im svoju milost da se mogu suočiti s iskušenjima, teškoćama i borbama, koje im se mogu pojaviti na putu ove školske godine.  Pomozi nama roditeljima da ih pripremimo za bitku koja je vani, ali i za onu koja je u njihovim srcima – jer se ne borimo protiv krvi i mesa nego protiv tame i mračnih poglavarstava (Efežanima 6:12).

Pomozi nam da ih podsjetimo da stave na sebe vojnu opremu svaki dan prije nego izađu van. Zaštiti njihova srca, umove, uši, oči i usta od raznih zavodljivosti, koja se naizgled čine poželjnima, ali bi im na kraju nanijele bol i uništenje. Kada vide nepravdu, pomozi im  da ustanu za istinu i da budu svjetionik, iako se svi oko njih predaju onome što se čini najboljim za njih same.

Uči ih poniznosti, da ljube svoje prijatelje kao same sebe. Da ljube druge koji izgledaju i ponašaju se drugačije, da brane svoje prijatelje i razredne kolege prema kojima se čini nepravda. Daj im hrabrosti da budu odvažni i voljni činiti Tvoju volju, pod svaku cijenu, pa čak i ako su sami u tome.

Kada se bojimo za sigurnost naše djece i za njihova srca, pomozi nam da se pouzdajemo u Tebe i da ih predamo u Tvoje ruke svaki dan. Ti poznaješ njihove potrebe bolje nego mi. Ti znaš što njima treba, i onda kada mi ne možemo biti pored njih. Ti si suveren i imaš kontrolu nad njihovim životima – jer si ih Ti stvorio i oblikovao za Tvoju svrhu i planove.

Kada se brinemo oko svih svakodnevnih detalja u njihovim životima – škola, prijatelji, pritisak vršnjaka, vrijeme uz ekrane, sport, prehrana, testovi, čitanje, zdravlje i ostalo – pomozi nam da Ti možemo predati kontrolu i da od Tebe primimo mir u spoznaji da će sve biti u redu.

Priznajemo Ti da Te trebamo – u vremenu obilja i u vremenu potreba. Ovisimo o Tebi u našim životima za svaki dah. Ništa ne možemo učiniti bez Tebe. Hvala Ti što skrbiš za nas i tražiš nas, čak i onda kada nas je teško voljeti i kada bježimo od Tebe u zavedenost grijehom.

Hvala Ti što ljubiš našu djecu duboko. Blagoslovi ih ove školske godine da napreduju i budu zdravi u svojim dušama –  da se izlijeva Tvoja milost i dobrota kroz njih i na njihove prijatelje, učitelje, trenere  i ostale autoritete koje si Ti stavio u njihove živote. Uči ih da budu zahvalni za ljude koji ulažu u njihove živote svaki dan.

I neka nikada ne zaboravimo snagu koja je u molitvi. Ti si Onaj kojeg mi tražimo, za kojim idemo, s kojim razgovaramo jer znamo da Ti slušaš naše molitve. Molimo Te, probudi naše obitelji, škole, naš narod jer Te trebamo jako! Otvori naše oči da vidimo Tvoju istinu, ljubav i milost, tako da se Tvoje evanđelje objavljuje i životi se mijenjaju. Neka probuđenje započne najprije u našim srcima i domovima.

Hvala Ti za Tvoju silnu ljubav! U Isusovo Ime molimo, amen!

izvor: http://forthefamily.org/prayer-protection-purity-children-school-year/

 

PROČIŠĆENO ZLATO

Tako je dobro čitati ovu knjigu.

Dobro je znati da su patnje ponekad sastavni dio svačijeg života… da, i kršćanskog života.

Možda si u periodu života gdje se ne možeš baš uživjeti u ovu knjigu jer se osjećaš jako sretno, zadovoljno, blagoslovljeno… Ali, slavi Boga za tu dionicu puta!

I Job je imao takav period – bio je iznad svega blagoslovljen … ali ni u toj lakoći življenja nije zaboravio kome pripada sva slava – slavio je Boga tada… Bojao se Boga i klonio se zla!

I znamo da ga je zato Bog nazvao pravednim.

No, nakon toga je došao period kušnje, testiranja, pročišćavanja… I svako zlato mora proći svoju vatru, taljenje…

Ne bojmo se toga! Njegova nas je ruka precizno izvagala, zna koliko možemo podnijeti… ali s Njim, ne bez Njega!

Da, doći će, ako već nije, period taljenja i u tvom životu… A ono jedino ispravno što tada trebaš činiti je i dalje stajati u Njemu… stajati u Njegovoj pravednosti!

sisters-931151_1920

»Odjenuh pravednost, i ona odjenu mene; kao haljina i turban pravda mi je bila.«

(Job 29:14)

Ostati u mudrosti i razboritosti!

butterfly-1127666_1920.jpg

» A čovjeku reče: ‘Gle, strah Gospodinov — to je mudrost, i uklanjati se oda zla — to je razboritost.’«

(Job 28:28)

Ne dopustimo tada da nas naši osjećaji vode jer su tako nepouzdani i varljivi – lako bi nas mogli odvesti na  stranputicu, dalje od istine…

»K tebi vapim, ali ti ne odgovaraš; stojim, ali ti na me ne gledaš.« (Job 30:20)

Kao što se i Jobu dogodilo. Zbog težine njegovih patnji, osjećaji su ga vukli »prema dolje« i »dalje od istine« – nema ništa dalje od istine kao što je izjava da On nas ne vidi, da On nas ne ljubi, da On ne sudjeluje s nama u našim kušnjama, da nam On ne odgovara, da nam On ne daje pobjedu…

To su misli zavodnika, našeg neprijatelja – i zato se tome moramo oduprijeti čvrsti u vjeri !

person-371015_1280.jpg

»Oduprite mu se čvrsti u vjeri, znajući da vaša braća po svijetu podnose iste patnje.« (1 Pt 5,8-9).

Da, i ovo što sada ti podnosiš, podnose još mnoga braća i sestre … iako ti se možda čini da si sama u tome, da nitko nema tako teško breme…  To nije istina – istina je da smo mnogi napadani, i to žestoko!

Ali isto tako, istina je da ni u jednoj patnji nismo sami jer imamo Branitelja – Duha Svetoga – koji je uvijek s nama!

Otac ga je poslao i On je tu – znaj da te ljubi i bdije nad tobom, ima pod kontrolom i najmanju stvar u tvom životu… Ništa mu nije skriveno i ništa neće promaknuti Njegovim očima.

A ni Njegovim ušima ne promiče tvoj vapaj! Zato Mu zavapi – u vjeri!

»Ali znajte da je Gospod izdvojio pobožnika svojega; Gospod će prisluhnuti kad ga zazovem.« (Psalam 4:3)

Ponekad, zapravo vrlo često, potrebno je govoriti svojoj duši.

Duša su naši osjećaji i naše misli – često mogu biti zavedeni i zato se ne smijemo na njih oslanjati… Ono na što se trebamo i moramo oslanjati je istina Božje riječi! I zato neka naš duh bude prožet Duhom Božjim i natapan istinom Božje riječi – da bismo u pravi čas primili utjehu i ohrabrenje.

Ovo sam nedavno i sama iskusila – prolazeći kroz neke teške situacije, moja je duša počela uzdisati, patiti… Zamolila sam sestre i braću da mole za mene i jednostavno istina Božje riječi počela je nadjačavati glasove duše… Moj duh se počeo uzdizati kroz istinu Božje riječi – glasno sam proklamirala ono što Duh govori mome duhu… i bila sam podignuta, ojačana, ohrabrena!

Zato, sva slava našem Gospodinu – On je uvijek tu, s nama, i u radosti, i u tuzi…

I prolazi s nama kroz vatru da bi bile poput pročišćenog zlata!

A riječi ove pjesme govore o blagoslovu i slavi Njegovoj unutar naših patnji, unutar vatre… Neka vas blagoslovi!

“OTKRIVENI” – pjesma štovanja

 

MUDRI ODGOVORI NAŠEG UMA… ILI BOŽJA MUDROST?

young-858730_1920.jpg

U petak smo čitale kako Jobu progovara Sofar – Job 20.

Na prvi pogled, on govori istinito i mudro. Već na početku poglavlja, on sam najavljuje da će “njegov um naći mudar odgovor”.

Misli me tjeraju da ti odgovorim,
i zato u meni vri to uzbuđenje
dok slušam ukore koji me sramote,
al’ odgovor mudar um će moj već naći.”

(Job 20:2-3)

Očigledno je pun samopouzdanja, ne sumnja da će sam od sebe nešto mudro odgovoriti Jobu. Osim toga, kaže da ga njegove misli tjeraju, požuruju, jedva je dočekao da mu može odgovoriti…

I pitam se, koliko smo često mi kršćani takvi – sigurni da baš mi imamo ispravno viđenje neke sitaucije, ispravno razumijevanje… i ne možemo dočekati da onoga koji to nema, “prosvijetlimo”!

I slučajni slušatelj vjerojatno bi se složio sa svakom našom riječju – jer zvuči zaista ispravno, sasvim točno… Kao što su zvučale i Sofarove riječi.

“… da je kratkotrajno klicanje opakoga, i radost licemjera da je samo tren?” (Job 20:5)

Možemo se s njim složiti, zar ne?

Znamo da je cijeli život zapravo kratkotrajan – pa čak da traje i 100 godina, život proleti! Ako tako gledamo, onda možemo reći da je radost opakih kratkotrajna… Iako se može dogoditi da su opaki i cijeli zemaljski život naizgled spokojni, radosni, bez muke, ali ako znamo da je ovozemaljski život kao dašak vjetra, kao cvijet koji brzo vene, a onda dolazi vječnost, onda se isplati imati svoj pogled na vječnosti.

I zato ne možemo suditi ovdje na zemlji – ako netko ima materijalno i svakovrsno blagostanje, ne znači da je to nagrada od Boga… i ako netko ima puno muke i svakovrsnih problema, ne znači da je Bog odvratio lice Svoje od tog čovjeka…

To je samo ovozemaljska slika, mutna i ograničena. Bog ne gleda tako kako gleda čovjek.

Zato, bilo bi dobro, kada smo suočeni s raznim situacijama, prvo zastati pred Njim i tražiti Njegovu mudrost, Njegove oči, Njegovo viđenje situacije… I tek tada progovoriti – ako osjećamo potrebu.

Jer naše misli često nisu i Njegove misli, a upravo nas takve misli požuruju da reagiramo onako kako ne treba – onako kako je reagirao i Sofar.

Bas jučer imala sam situaciju koja mi je slikovito govorila i o ovoj spoznaji – stani, uzmi vremena pred Bogom i pusti da ti On govori jer nije uvijek onako kako ti se “na prvu” čini.

Dakle, dolaze nam gosti za sat vremena – u zadnji tren pripremam muffine, smjesa je gotova… i odjednom… ne znam kako, prevrnem cijelu zdjelu sa smjesom! Uhhh, na trenutak sam pomislila – gotovo je, to je to, nema kolača za goste! Ali onda, zaokret u razmišljanju – ma stignem još jednom ispočetka… ali sad ću još i duplu smjesu napraviti… neka ih bude više! I tako – imali smo muffine, ali duplu porciju umjesto jedne!

Ako ti se čini da sada nešto gubiš i misliš da je sve gotovo – možda je to samo početak nečeg još boljeg – možda će iz toga izaći “dupla porcija” blagoslova!

12654486_1092861334127185_7051158374900274208_n

U svakom slučaju, ne predaj se i ne odustaj – samo sljedeći korak učini s Gospodinom … i On će preokrenuti sve na dobro – jer On je naš živi Izbavitelj i Njegova će riječ biti zadnja.

Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi
i posljednji će on nad zemljom ustati.”

(Job 19:25)

KAKAV KRŠĆANIN ŽELITE BITI?

Možete birati. Ili ćete biti kršćanin “svjetskog formata” ili “svjetovni” kršćanin.

Svjetovni kršćani od Boga prije svega očekuju osobno ispunjenje. Spašeni su, ali sebični. Vole pohađati koncerte duhovne glazbe i seminare o duhovnim temama, ali na nekoj konferenciji o misiji nećete ih naći jer ih to ne zanima. Njihove su molitve usredotočene na njihove vlastite potrebe, blagoslove i sreću. Njihova vjera kaže: “Najprije ja!”, “Kako Bog može moj život učiniti ugodnijim?” Oni žele Boga iskoristiti za svoje svrhe, umjesto da se Bog njima koristi da bi ostvario svoje.

Za razliku od toga, kršćani svjetskog formata znaju da su spašeni radi služenja i da su stvoreni za misiju. Jedva čekaju da dobiju osobnu zadaću i sretni su što imaju tu povlasticu da se Bog njima koristi.

Kršćani svjetskog formata jedini su ljudi na ovom planetu koji žive punim životom. Njihova su radost, pouzdanje i oduševljenje zarazni zato što znaju da rade nešto važno. Svakog se jutra bude očekujući da Bog djeluje kroz njih na nov način.

Kakav kršćanin želite biti?

534966_295877943831147_158608527558090_676973_1669257070_n

ZAŠTO POSTOJIM

Suprotno onome što će vam reći mnoge poznate knjige, filmovi i seminari, značenje svojeg života nećete naći budete li ga tražili u sebi.

To ste vjerojatno već pokušali.

Ali kako se niste sami stvorili, ne možete ni znati za što ste stvoreni! Kad bi vam netko dao neki izum koji nikad prije niste vidjeli, ne biste mu znali svrhu, a ni on sam vam je ne bi mogao reći. Nju biste mogli doznati jedino od njegova stvaratelja ili iz priručnika s uputama za uporabu.

Jednako tako, ne možete svrhu svojega života otkriti krenete li od toga da se usredotočite na sebe.

Morate krenuti od Boga, svojeg stvoritelja.

Postojite samo zato što Bog želi da postojite.
Stvorio vas je Bog, i to za sebe – i dok to ne budete shvatili, nećete moći dokučiti smisao svog života.
Samo u Bogu otkrivamo svoje podrijetlo, identitet, značenje, svrhu, važnost i sudbinu.

Svaki je drugi put slijepa ulica.

“U Kristu je stvoreno sve na nebesima i na zemlji; vidljivo i nevidljivo, kraljevi i kraljevstva, vladari i vlasti. Sve je stvoreno po njemu i za njega.” Kol, 1:16